REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 185/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika Lj. B., OIB ... i II. tužiteljice- protutuženice M. B., OIB ..., oboje iz P., koje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u S., protiv I. tuženika-protutužitelja M. D., OIB ... iz P., i II. protutužiteljice A. D., OIB ... iz S., koje oboje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S., radi predaje u posjed i radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-135/2021-2 od 6. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3887/2017 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja-protutuženika odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se prijedlog I. tuženika-protutužitelja i II. protutužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelji-protutuženici podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-135/2021-2 od 6. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3887/2017 od 4. prosinca 2020.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije I. tuženik-protutužitelj i II. protutužiteljica osporili su navode tužitelja-protutuženika te predložili odbaciti prijedlog uz nadoknadu troška.

3. Tužitelji-protutuženici podnijeli su slijedeća pitanja:

I.„1) Da li je sud mogao uvažiti protutužbu A. D., koja nije tuženica u postupku?

2) Da li je sud mogao prihvatiti protutužbu tuženika na utvrđenje, kakva ona jeste, bez da je ispitao postojanje uvjeta za istu (postojanje pravnog interesa), na što mora paziti po službenoj dužnosti suglasno čl. 288. ZPP-a?

3) Da li predmetno „utvrđenje” može negirati Zapisnik i Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu Z-8500/2005/1392 od 31.01.2007.g., sastavljen povodom osnivanja zemljišne knjige za K.O.D. P., kojim se čestici 2692 površine 68 m2 utvrđuje identičnost sa česticom 3525/9 iz ZU 2787 K.O.P., dosadašnjih vlasnika B. L. i B. M. sa po 1/2 dijela, i upisuje u novi ZU 1392

K.O.D. P. na ista imena?

4) Da li je navedeno Rješenje Z-8500/2005/1392 od 31.01.2007.g. sudska odluka koja proizvodi pravne učinke? Kako se sudska odluka koja proizvodi pravne učinke, kao pravomoćna i ovršna, može osporavati?“

II. „1) Da li je drugostupanjski sud, odbijajući žalbu tužitelja i potvrđujući prvostupanjsku presudu, postupio po čl.368. ZPP-a?

2) Da li drugostupanjska presuda, kojom se odbija žalba i potvrđuje prvostupanjska presuda, u tome ispunjava zahtjeve čl.373.a st.1. t.1. i t.2. ZPP-a, t.1) „da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze”?

3) Da li je, prema sadržaju sudskog spisa, moguć (osnovan) drugostupanjskom presudom potvrđeni zaključak prvostupanjskog suda „Dakle, lažni su navodi tužitelja da su isti predmetnu nekretninu kupili i preuzeli u posjed 1980.g.”?, ako se u sudskom spisu nalaze isprave (Ugovor o kupoprodaji, Dodatak ugovoru, zk. izvatci, povijesni zk.izvadak, Zapisnik i Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela, koje predstavlja pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku, odmah i provedenu) koje imaju upravo suprotan značaj? Da li je u pitanju pravično zaključivanje ili proizvoljno (arbitrarno)? Da li takav stav predstavlja preinačenje pravomoćne sudske odluke, što Rješenje u stvari jeste?

4) Da li je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada „je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, dok je protutužbeni zahtjev osnovan jer proizlazi iz valjanog pravnog osnovapravnog posla ugovora o kupoprodaji od 15.11.1983.g.” i na osnovu čega prvostupanjski sud zaključuje da su točne tvrdnje tuženika „da je preoblikovanjem zemljišne knjige, i oznakom nekretnine kao čest.zem. 2692 pov 68 m2 došlo do pogrešnog upisa na ime tužitelja L. B. i M. B. koji su nesporno kupili svojevremeno čest.zem. 3525/1 koja nakon parcelacije zadržava taj broj i ima pov. od 412 m2, dok preostale dvije čestice nisu njihovo vlasništvo,odnosno da je čest.zem. 3521/9 sadašnje oznake 2692 i površine 68 m2 stvarno vlasništvo D. M. i D. A.-protutužitelja” ?, a drugostupanjski sud sve to potvrđuje ? Da li je u pitanju zakonito, pravičnozaključivanje ili proizvoljno, arbitrarno?

5) Da li je drugostupanjski sud, u svome radu i odlučivanju, zakonito postupio kada se nije zapitao na osnovu čega prvostupanjski sud tvrdi da „tužitelji nemaju valjanu ispravu iz koje bi proizlazilo da su baš tu nekretninu pov. 68 m2 ikada kupili, da su je koristili, niti uživali”, a da „Naprotiv prednik tuženika-protutužitelja istu je kupio, uživao, obrađivao, zasadio masline i smokvu a to su nastavili i njegovi nasljednici-protutužitelji”, ako iz isprava sadržanih u sudskom spisu proizlazi drugačije, upravo obrnuto?, kao i da li se, suprotno ispravama, takav zaključak može izvesti iz iskaza tuženika i svjedoka ? I ovdje, da li je u pitanju objektivno ili proizvoljno zaključivanje?“

III. „1) Da li su sudovi zaključivali temeljem dokaza sadržanih u spisu, ili po nekim drugim kriterijima?

2) Da li sudovi imaju ovlasti da ne uzimaju u obzir dokaze koji se u postupku pribave, i da sude mimo tih dokaza, proizvoljno?

3) Da li je za odluku po protutužbi, zbog tvrdnje protutužitelja da je njihov posjed stečen kupoprodajom temeljem ugovora, naslijeđivanjem i dosjelošću, bitno utvrditi da li je njihov posjed stečen na osnovu tih isprava?

4) Da li se temeljem pravnog posla može steći pravo vlasništva (i posjed) preko otuđiteljeve ovlasti da raspolaže sa stvari, osim kad stjecatelj u dobroj vjeri uživa zaštitu (sve što je pravni prednik tuženika-protutužitelja kupio vrlo je precizno označeno u ispravama o stjecanju, i oznakama čestice zemlje i oznakama zemljišnoknjižnog uloška i oznakama katastarske općine)?

5) Da li su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od strane pravnog prednika tuženika-protutužitelja, na predmetnoj nekretnini, čest.zem. 2692 K.O.D. P., odnosno da li se on, pravni prednik tuženika-protutužitelja, mogao smatrati poštenim posjednikom, obzirom da su navodi o njegovoj kupnji precizno navedeni, a ne odnose se na predmetnu nekretninu?

6) Da li je pravni prednik tuženika-protutužitelja, obzirom na stanje dokaza u spisu o tome, morao znati i imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine?

7) Da li se u takvim slučajevima pretpostavlja poštenje ili ne?

8) Da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno obzirom na prednja pitanja i činjenične situacije zbog kojih se ta pitanja postavljaju?“

3.1. Revizijski sud je ocijenio da pitanja zbog kojih je podnesen prijedlog nisu određeno naznačena pravna pitanja u smislu odredaba čl. 385.a i 387. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Naime, prvo, treće i četvrto pitanje u skupini I. pitanja; treće, četvrto i peto pitanje u skupini II. pitanja, te peto, šesto, sedmo i osmo pitanje iz skupine III. pitanja, pitanja su činjenične naravi važna samo za konkretni postupak. U odnosu na drugo pitanje iz I. skupine pitanja predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da je sud ispitao postojanje pravnog interesa pri odlučivanju o protutužbenom zahtjevu. Preostala pitanja navedena u skupini II. (prvo i drugo) te u skupini III. (prvo, drugo, treće i četvrto) nisu dovoljno konkretizirana, pa se stoga takvom sadržaju ne može pridodati važnost pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

3.2. Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

4. Slijedom navedenog nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u svezi s čl. 387. st. 1., 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

5. Odbijen je zahtjev I. tuženika-protutužitelja i II. protutužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 20. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.