REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 611/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. J. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. P. Č., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2262/2018-3 od 16. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7198/2013-44 od 31. siječnja 2018., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7198/2013-44 od 31. siječnja 2018. odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 456.115,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je prihvaćen tuženikov protutužbeni zahtjev i naloženo je tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 400.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka II. izreke) i naknadi mu prouzročene parnične troškove u iznosu od 18.750,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2262/2018-3 od 16. travnja 2019., suđeno je:
"I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužiteljice-protutužene V. T. kao djelomično neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7198/2013-44 od 31. siječnja 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7198/2013-44 od 31. siječnja 2018. godine u pobijanom dijelu iz stavka II izreke i sudi:
1. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja I. J. koji glasi:
"I Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju I. J. isplati iznos od 400.000,00 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju I. J. naknaditi tužiteljici-protutuženoj V. T. parnični trošak u iznosu od 53.661,00 kn, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku-protutužitelju I. J. naknaditi tužiteljici-protutuženoj V. T. trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 15 dana.
IV Odbija se tužiteljica-protutužena V. T. sa zahtjevom za naknadu troška sastava dopune žalbe.".
3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je njegov protutužbeni zahtjev odbijen, tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude preinače u skladu s navodima revizije ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Drugostupanjski je sud, pošavši od utvrđenja da kupoprodajni ugovor među strankama nije nastao (nije zaključen u propisanoj formi, niti je konvalidirao) pa da je tuženik (bez pravne osnove) uplatio tužiteljici ukupni iznos od 400.000,00 kn u više obroka (na ruke tužiteljice u ljeto 2008. te na račun tužiteljice 1. srpnja 2008,. 4. srpnja 2008. i 20. kolovoza 2008.), dok je protutužba za povrat tog iznosa podnesena sudu 1. travnja 2014., primjenjujući odredbu čl. 223. u vezi s čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), utvrdio da je protekao zastarni rok za tražbinu s osnove stjecanja bez osnove (pet godina od stjecanja) u ljeto 2013., dakle prije podnošenja protutužbe, te je prihvatio istaknuti prigovor tužiteljice i protutužbeni zahtjev odbio.
7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati. Tuženik, pokušavajući obrazložiti postojanje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zapravo obrazlaže svoje drugačije shvaćanje u pogledu početka tijeka roka zastare, te stoga smatra da presuda suda drugog stupnja nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, drugostupanjski je sud jasno i neproturječno obrazložio na temelju kojih nespornih činjeničnih utvrđenja i na temelju kojih propisa je odlučio o istaknutom prigovoru zastare protutužbenog zahtjeva te ovaj revizijski razlog nije utemeljen.
8. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik nalazi u tome da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 215. ZOO kada je tijek zastare za protutužbeno potraživanje računao od trenutka kada je tuženik predao novac tužiteljici, već drži da je zastarni rok mogao početi teći tek od trenutka kada tužiteljica nije ispunila dogovoreni uvjet (sređivanje z.k. stanja).
9. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema članku 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
10. Tuženik se poziva na odredbe ugovora za koji je utvrđeno da nije niti nastao, pa prema tome isti ne može izazivati nikakve pravne učinke. Protutužbeni zahtjev iz tih razloga tužitelj temelji na institutu stjecanja bez osnove pa činjenica je li tužiteljica imala neki rok da ispuni uvjet u ugovoru koji nema pravnih učinaka ne utiče na početak tijeka roka vraćanja onog što je stečeno bez pravne osnove.
11. Stoga je pravilno sud drugog stupnja računao zastarni rok počevši od dana nakon utvrđene najkasnije uplate tuženika, jer kod stjecanja bez osnove zastara počinje teći od kada se imovina dužnika povećala, a ne od dana kada je vjerovnik saznao za to povećanje, kako to pogrešno smatra revident (u tom smislu i ovaj sud u odluci Rev-1368/80 i Rev-x 1080/14).
12. Zbog navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
