Poslovni broj: 6 Us I-256/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz Republike Srbije, Z., – opunomoćenik za primanje pismena u Republici Hrvatskoj B. Z., odvjetnik u Š., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa B. K., službena osoba tuženika, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 20. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-04/21-01/42, URBROJ: 511-01-203-22-2 od 22. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-224-04/21-01/42, URBROJ: 511-01-203-22-2 od 22. studenog 2022., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, Broj: 511-07-33/2-UP/l-555/2021 od 4. svibnja 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva tužitelja, na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91 , 70/91 - ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19), jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadni upis u knjigu državljana Republike Hrvatske, budući da je podnositelj zahtjeva, po propisima važećim do 8. listopada 1991., bio upisan u knjigu državljana Republike Srbije.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim (presumirano) zbog pogrešne primjene propisa na temelju kojeg je rješavana stvar, bez specifikacije razloga, te predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istome, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da se u postupcima utvrđivanja hrvatskog državljanstva samo prijašnji propisi, važeći do 8. listopada 1991., primjenjuju na utvrđeno činjenično stanje, tj. o zahtjevu se ne odlučuje primjenom diskrecijske ocjene. Stoga se izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja ne mogu promijeniti činjenice koje su nastale prije gotovo 50 godina, a koje su odlučne u ovoj upravnoj stvari. Također, upis u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike, izvršen po tada važećim propisima, ne može biti predmet upravnog postupka koji se vodi pred tijelima Republike Hrvatske, što proizlazi i iz ustaljene prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 12. prosinca 2023. održao raspravu u nazočnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji izostanak nije opravdao, primjenom odredbe čl. 39. st. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21; u daljnjem tekstu: ZUS). Kako sud dokaz saslušanjem tužitelja nije smatrao potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj upravnoj stvari, primjenom odredbe čl. 33. st. 5. ZUS-a u svezi čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991 – 80/2022), sud je raspravu zaključio, također primjenom odredbe čl. 8. ZUS-a.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Izvršenim uvidom u spis tuženika sud je utvrdio da je tužitelj zahtjev za utvrđenje hrvatskog državljanstva (naknadni upis državljanstva) podnio 26. siječnja 2021. u veleposlanstvu Republike Hrvatske u B., Republika Srbija. Tužitelj nesporno nije upisan u knjizi državljana Republike Hrvatske.

7. Prema (nespornim) podacima iz spisa predmeta proizlazi da je majka tužitelja M. M. djev. M. rođena … godine u P. S., te je hrvatska državljanka na temelju podrijetla (podaci o državljanstvu upisani su u evidenciju o državljanstvu Matičnog ureda O. pod rednim brojem 00001937, 26. travnja 1948.). Otac tužitelja K. M. državljanin je Republike Srbije. Roditelji tužitelja, u trenutku rođenja tužitelja, imali su zajedničko prebivalište u Z. (sada Republika Srbija).

8. Iz uvjerenja o državljanstvu priloženog zahtjevu proizlazi da je tužitelj upisan (tada u bivšoj SFRJ) po rođenju odnosno pod rednim brojem 1910 za godinu 1973. u maticu rođenih koja se vodi za matično područje Z., u knjigu državljana Republike Srbije (uz savezno državljanstvo SFRJ). Navedeno također proizlazi i iz priloženog izvatka iz Matice rođenih grada B. (Republika Srbija) od 24. prosinca 2020.

9. Odredba članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona (odnosno do 8. listopada 1991.).

10. Odredbom članka 2. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 13/65), koji je bio na snazi u trenutku rođenja tužitelja, hrvatsko državljanstvo podrijetlom stjecalo je dijete čija su oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i ako su u vrijeme rođenja djeteta imali prebivalište na području Republike Hrvatske. Ukoliko nije bio ispunjen koji od uvjeta, dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumjeli. Prema propisima važećim u trenutku rođenja tužitelja (i upisa u knjigu državljana) u domeni državljanstva uz savezno (jugoslavensko državljanstvo), moglo se steći samo jedno republičko državljanstvo.

11. Pri tome tužitelj nesporno nema ispunjen uvjet da bi oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo i u vrijeme rođenja djeteta (tužitelja) prebivalište na području Republike Hrvatske, te tužitelj nije dokazao niti postojanje ikakvog sporazuma roditelja u smislu upisa republičkog državljanstva Republike Hrvatske.

12. Dakle, tužitelju je nesporno na temelju sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta po rođenju upisano državljanstvo Republike Srbije, te nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu hrvatskog državljana na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

13. Prvostupanjsko je tijelo imalo ovlast u smislu odredbe članka 50. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21 – dalje: ZUP) neposredno riješiti upravnu stvar jer je tužitelj u svojem zahtjevu naveo sve činjenice i podnio potrebne dokaze na temelju kojih se moglo utvrditi pravo stanje stvari te saslušavanje tužitelja ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, kako je to prethodno obrazloženo. Tužitelj je tijekom cijelog upravnog spora imao mogućnost izjasniti se i u formi pisanih očitovanja, koju mogućnost nije iskoristio.

14. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

15. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan kao u izreci ove presude.

U Osijeku 20. prosinca 2023.

Sutkinja

Blanka Sajter v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.