Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-3805/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2182/22-16 od 5. svibnja 2023. godine, dana 19. prosinca 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2182/22-16 od 5. svibnja 2023. godine i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. plaćati tužitelju RŽ mjesečnu rentu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 19,95 eura[1] /150,30 kn mjesečno, počevši od 18. kolovoza 2022. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke u iznosu od 139,65 eura/1.052,19 kn plati odjednom, u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.09.2022.;

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.10.2022;

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.11.2022.;

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.12.2022.;

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.01.2023.;

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.02.2023. i

- na iznos od 19,95 eura/150,30 kn od 10.03.2023. godine, a od 1. travnja 2023. godine pa nadalje plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od 19,95 eura/150,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s time da dospjele iznose plati odjednom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a buduće kako budu dospijevali, odnosno do 10. u mjesecu za tekući mjesec zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 531,36 eura/4.003,53 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 746,55 eura/5.625,00 kn.

II Tuženik Euroherc osiguranje d.d. dužan je tužitelju RŽ naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 131,22 eura/988,68 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik plati mjesečnu rentu s osnove tuđe pomoći i njege od 19,95 eura/150,30 kn od 18. kolovoza 2022. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke u iznosu od 139,65 eura/1.052,19 kn plati odjednom, u roku od 15 dana, a buduće kako budu dospijevali, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pobliže označene u točki I izreke prvostupanjske presude, a od 1. travnja 2023. pa nadalje plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od 19,95 eura/150,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama, s time da sve dospjele iznose plati odjednom s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a buduće kako budu dospijevali, odnosno do 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,55 eura/5.625,00 kn, u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Naime, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev navodeći da nije osnovano da se stvarna cijena koštanja jednog sata usluga pomoći i njege promijenila u odnosu na iznos cijene sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn, koje su stranke sporazumno utvrdile u postupku suda prvog stupnja koji se vodio pod brojem Pn-4077/13, zbog čega da nema osnove za povećanje sata tuđe pomoći i njege.

7. Iz priložene pravomoćne presude suda prvog stupnja broj Pn-4077/13-70 vidljivo je da kod tužitelja postoji potreba za trajnom pomoći u omjeru od 1 sat dnevno, odnosno 30 sati mjesečno.

8. Pri utvrđivanju iznosa naknade mjesečne rente valja poći od činjenice da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti do toga da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što mora platiti za uslugu tuđe pomoći i njege koje mu pruža treća osoba. To je, dakle, cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi.

9. U suprotnom, ako bi se uzimala cijena rada kojom se ne uzima u obzir konkretna cijena takve vrste usluge u sredini u kojoj oštećenik živi, nego bi se uzimala prosječna cijena rada nekvalificiranog radnika, kako je to utvrđivao sud prvog stupnja, oštećenik bi bez svoje krivnje snosio dio troškova koje mora platiti štetnik. 10. Kao kriterij za odmjeravanje naknade za pružanje pomoći i njege uzima se neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, odnosno ako takva osoba ne postoji, sud prvog stupnja je o visini te naknade trebao odlučivati prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

11. Prema tome, sud prvog stupnja trebao je uzimati u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

12. S obzirom na to da se renta dosuđuje pod klauzulom rebus sic stantibus, to jest ona traje dok se prilike pod kojima je određena ne izmijene, a kako je opće poznato da su cijene jednog sata za tu vrstu usluge na tržištu veće od one koju je u svom zahtjevu zatražio tužitelj, to je, u smislu odredbe čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) trebalo prihvatiti zahtjev tužitelja za povećanje mjesečne rente u zatraženom, s kamatama prema odredbi čl. 1103. ZOO.

13. Pri tome je neosnovan prigovor zastare koji je tuženik istakao tijekom postupka, budući da tužitelju trajno treba tuđa pomoć i njega, pa on ima pravo na povećanje mjesečne rente, s obzirom na to da je prijašnjom odlukom broj Pn-4077/13-70 već uređen pravni odnos između stranaka, i to samo od dana podnošenja tužbe za ubuduće. U tom slučaju na osnovi zahtjeva za povećanje već prije dosuđene mjesečne rente, nije nastupila zastara, jer se ne radi o povremenim potraživanjima koje zastarijevaju sukladno odredbi čl. 226. i 227. ZOO. ( tako i presude Vrhovnog suda RH Rev-x-514/13 od 18. 2. 2015, i Rev-x-1022/13 od 4. 2. 2019.).

14. Slijedom navedenog valjalo je, preinačenjem presude suda prvog stupnja prihvatiti zahtjev tužitelja u cjelosti, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno. 15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, time da je tužitelju dosuđen trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP, predstavlja određeni glavni zahtjev prema kojem se utvrđuje vrijednost predmeta spora i dosuđuje trošak parničnog postupka.

16. Stoga je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe – 25 boda prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište 27. siječnja 2023. godine i 12. travnja 2023. godine – 25 bodova za svako, prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023. godine – 25 boda prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife iznosi ukupno 250 eura/1.883,63 kn. Tom iznosu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 41,14 eura/310,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kn, pa ukupno utvrđeni trošak tužitelju iznosi 531,36 eura/4.003,53 kn, koji trošak je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo dosuditi tužitelju, čime je, također, pravilno primijenjeno materijalno pravo. 17. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. siječnja 2023. godine, budući da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, s obzirom na to da je tužitelj mogao navode iz tog podneska iznijeti na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. siječnja 2023. godine, te mu nije priznat ni trošak pristupa ročištu za objavu presude sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, budući da tužitelj nije pristupio tom ročištu.

18. S obzirom na to da je preinačenjem prvostupanjske presude prihvaćen zahtjev tužitelja, to je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

19. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja.

20. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je priznat trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife, čemu je valjalo pribrojiti i trošak pristojbe na žalbu.

U Zagrebu, 19. prosinca 2023. godine

Sudac:

Andrina Raspor Flis