Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-3639/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. TD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KD, [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. TDN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenicama Nini Suhobilec Ilić i Ivani Milinković-Piškorić, odvjetnicama u Zagrebu, Fabkovićeva 7, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3192/18-44 od 17. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3192/18-44 od 17. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da su tužitelji: TD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TDN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine: geodetskim elaboratom RN-1866/2016 novoformirane zk.č.br. 186/489 k. o. [katastarska općina]: kuća br. 55 [adresa] površine 104 m2, garaža površine 25 m2 i dvorište površine 110 m2, ukupne površine 239 m2, koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to TD u 2/5 dijela, ZD u 1/5 dijela, KD u 1/5 dijela i TDN u 1/5 dijela, što je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati te trpjeti upisa prava vlasništva tužitelja na opisanoj nekretnini, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi 1. -4. tužiteljima parnične troškove u iznosu od 17.964,99 kn, u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a tuženiku dosude troškovi žalbe.
3. Tužitelji nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužitelji traže utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, kojih je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a koje tužitelji i njihovi prednici drže u posjedu od 1958. godine.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da su tužitelji TD, ZD i KD upisani kao nositelji prava k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u posjedovnom listu br. 1877 k. o. [katastarska općina],
- da su u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 12. lipnja 2018. (list 17 i poleđina) i zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 19. srpnja 2018. (list 79-80) među inim, upisane zk.č.br. 186/2, Šuma, Grmoščica lijeva, površine 330215 čm, s uknjiženim pravom vlasništva u korist tuženice,
- da iz prijavnog lista za katastar zemljišta i za zemljišnu knjigu RN1866/16, uz odnosnu potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje, od 28. veljače 2017. i potvrdu Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsjeka II-Susedgrad, od 27. prosinca 2016. (list 18-28) proizlazi da se za zemljišnu knjigu osniva od dijela zk.č.br. 186/2 k. o. [katastarska općina], a radi se o novoosnovanoj zk.č.br. 186/489 k. o. [katastarska općina], opisa kao kuća br. 55 [adresa] površine 104 čm, garaža površine 25 čm i dvorište površine 110 čm, ukupne površine 239 čm. Predmetna zk.č.br. 186/489 k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isti parcelacijski elaborat RN-1866/16 za k. o. [katastarska općina] potvrđen je potvrdom Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, pod klasom: 350-05/17- 011/35 od 28. veljače 2017., a izrađen je sukladno pravomoćnom rješenju o utvrđivanju građevne čestice, klase: UP/I-350-05/2016-005/166 od 6. lipnja 2016.,
- da iz uvjerenja i izvadaka iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsjeka II-Susedgrad (list 29 i 30, 38 i 39) i rješenja o izvedenom stanju od 16. svibnja 2014. i rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 6. lipnja 2016., sve od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje (list 31-37) proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, klase: UP/I 350-05/2016- 005/166 od 6. lipnja 2016., određeno da građevnu česticu postojeće stambene i pomoćne građevine (kuća br. 55 i garaža [adresa]) čini cijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji su oblik i veličina prikazani na izvatku iz katastarskog plana, klase: 935-06/2016-001/152 od 15. veljače 2016., koji je sastavni dio istog rješenja, dok je potonje rješenje izdano na zahtjev TD, a izdano je iz razloga što su kuća i garaža podnositelja zahtjeva izgrađene na dvije katastarske čestice te se radi o zgradama ozakonjenima rješenjem o izvedenom stanju, klase: UP/I-350-05/2012-007/569 od 15. svibnja 2014., izdanom na zahtjev ĆD,
- da iz Kupoprodajnog ugovora od 3. travnja 1978., rješenja o nasljeđivanju iza pok. ID, očitovanja od 21. listopada 1981., Kupoprodajnog ugovora od 22. prosinca 1983., Darovnog ugovora od 26. veljače 1985., Darovnog ugovora od 21. ožujka 1979., Sudske nagodbe od 23. lipnja 1986., Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ŠD i ČD i rješenja od 3. travnja 1981. (list 40-56) proizlazi, da su Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1978. ŠD i LD prodali ND 1/3 dijela predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ID iz [adresa], umrle **.**.1978., Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-3691/78 od 1. rujna 1980., njezinim nasljednicima proglašeni su suprug ŠD u 6/8 dijela, te djeca ĐD i FD r. ĐD, svaki u 1/8 dijela. Ovim rješenjem raspoređena je imovina ostaviteljice, odnosno predmetna nekretnine, u rješenju opisane kao: izvanknjižno upisana nekretnina u P.l. 1401 k. o. [katastarska općina]: čest br. 4388/1, na kojoj je izgrađena dvorišna stambena zgrada u [adresa], koja se sastoji od dvije sobe, kupaone, wc-a i podruma, te na istoj čestici sagrađena garaža, u 1/2 dijela koliko iznosi suvlasnički dio ostaviteljice, kao i u istom omjeru pravo korištenja navedene čestice. Očitovanjem od 21. listopada 1981. nasljednici pok. LD: ŠD, FD i ĐD, priznaju ND pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: kuća, zgrada i dio zgrade u [adresa], koje je stekao ugovorom od 3. travnja 1978. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1983. ND prodao je JD svoj suvlasnički dio nekretnine koji iznosi 1/3 dijela, a JD ovu je nekretninu darovao ED Darovnim ugovorom od 26. veljače 1985. Darovnim ugovorom od **.**.1979. ŠD daruje svojoj djeci FD i ĐD, cijeli svoj suvlasnički dio nekretnine dvorišne zgrade u [adresa], te dvorišta površine 157 čm, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz posjedovnog lista 1401 k. o. [katastarska općina] Gornje, na jednake dijelove. Sudskom nagodbom sklopljenom kod Općinskog suda u Novom Marofu od 23. lipnja 1986., između ĐD i FD, je ĐD darovao FD svoj cijeli suvlasnički dio dvorišne stambene zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te garaže izgrađene na istoj čestici, zajedno s pravom korištenja zemljišta. Kupoprodajnim ugovorom od 6. listopada 1981. (datum ovjere potpisa prodavatelja) ŠD prodaje ČD Hertl iz [adresa], nekretninu: sobu i šupu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz rešenja o razrezu poreza na promet radi se o dijelu zgrade u [adresa], površine 24,83 čm.
Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 20. lipnja 1985., Ugovor o prodaji nekretnina od 6. kolovoza 1993., Ugovor o kupoprodaji nekretnine 1. veljače 2012. i rješenje o nasljeđivanju iza pok. HD (list 57-63/poleđina) utvrđeno je da su tužitelji predmetnu nekretninu-novoosnovanu zk.č.br. 186/489 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 239 čm, koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti stekli sklapanjem ugovora i to Kupoprodajnog ugovor od 20. lipnja 1985. između ED, kao prodavateljice, te HD i TD, oboje kao kupaca, zatim, Ugovora o prodaji nekretnina od 6. kolovoza 1985. između FD, kao prodavatelja, te HD i TD, oboje kao kupaca, te Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. veljače 2012. između ČD, kao prodavateljice i TDN, kao kupca. Naposljetku, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, kojeg je donio javni bilježnik Janko Žitko, kao povjerenika ovog suda posl. br. O-5779/2007, UPP/OS-151/2007 od 17. listopada 2007., zakonskim nasljednicima pok. HD glede suvlasničkog dijela ostavitelja na predmetnoj nekretnini koji iznosi 1/2 dijela, proglašeni su tužitelji KD u 1/2 dijela i ZD u 1/2 dijela.
Uvidom u povijest promjena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 64 i poleđina) utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu osnovana novom izmjerom za k. o. [katastarska općina], koja je stupila na snagu 1. siječnja 1966. i tada je u katastru upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisa kao kuća i dvorište površine 157 čm, a kao korisnici u upisani ŠD i ID (Berta) Novosel, oboje iz [adresa], svaki u 1/2 dijela. U postupku reambulacije zemljišta (geodetski elaborat RN-446/74 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisana je kao kuća, zgrada i dio zgrade površine 88 čm i dvorište površine 69 čm, ukupne površine 157 čm. Drugi dio zgrade površine 11 čm evidentiran je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tijekom godina u katastru su se mijenjali podaci o korisnicima nekretnine, a danas su kao nositelji prava k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tužitelji: TD u 2/4 dijela, ZD 1/4 dijela i KD u 1/4 dijela.
Uvidom u izvadak iz posjedovnog lista br. 2835 k. o. [katastarska općina] uz identifikaciju (list 65 i 66) utvrđeno je da je glede k. č. br. [katastarska čestica], Grmoščica, šuma, površine 219453 čm, kao posjednik upisane Hrvatske šume d.o.o., Zagreb. Iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, pohranjenoj kod prvostupanjskog suda pod posl. br. Z-8668/10 (list 40-69) proizlazi status nekretnina na dan 16. listopada 1990., odnosno proizlazi da je pregledom Programa gospodarenja 1994. -2003. g. za gospodarsku jedinicu ''Park šume grada Zagreba'', koja obuhvaća područje na kojem se nalaze, među inim, zk.č.br. 186/2 k. o. [katastarska općina] (koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) su bile obuhvaćene gospodarenjem Naslova, s napomenom da se kod utvrđivanja površina kojima se gospodari, koriste podaci dobiveni od katastra, a ne zemljišnih knjiga.
Uvidom u radni nalog, nalog za naplatu, dimnjačarski nalaz, potvrdu Grada Zagreba, Ugovor o zajedničkom financiranju gradnje plinske mreže, od 4. svibnja 1995., Ugovor br. 05438/95, od 16. studenoga 1995. uz račun Gradske plinare Zagreb (list 157-167) utvrđen je slijed korisnika komunalnih usluga na predmetnoj nekretnini i to JD tijekom 1984. g. za vodne usluge, zatim prijava 1986. g. HD umjesto ŠD glede priključka električne energije, kao i dimnjačarskih usluga, potom od 1995. g. TD glede priključka na plinsku mrežu.
Iz očitovanja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 22. studenoga 2011. i potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, od 28. prosinca 2011. (list 157-167) proizlazi da predmetna nekretnina u postupku pretvorbe i privatizacije pretvorbom nije mogla ući u temeljni kapital Ciglane Zagreb d.d., Zagreb, s obzirom na pravnu prepreku (izgrađene stambene zgrade).
Uvidom u djelomično rješenje Grada Zagreba, od 28. prosinca 2011. (list 173-175) utvrđeno je da povodom zahtjeva Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog, Zagreb, utvrđeno pravo na naknadu za oduzeta zemljišta oznake zk.č.br. 249 i 250, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 176-184) utvrđeno je da prije upisa tuženice u zemljišnim knjigama zk.č.br. 186/2 k. o. [katastarska općina], površine 59 rali i 478 hvati bila je upisana kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja nekretnine bila je upisana Ciglana "Zagreb", Ilica br. 284, Zagreb. Uvidom u prijavni list RN-1099/60 (list 188-192), popratni dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno- pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, od 26. veljače 2019. uz spis predmeta klase: UP/I-942-01/2003-01/209 (povrat oduzete imovine) i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 197 i 198) utvrđeno je da predmet povrata oduzete imovine povodom zahtjeva Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog, Zagreb, nije predmetna nekretnina. Naime, predmetna zk.č.br. 186/2 k. o. [katastarska općina] upisana je temeljem prijavnog lista RN-1099/60 koji je proveden pod posl. br. Z-4349/60, a nastala je od ranije označene kao zk.č.br. 186/1B1 k. o. [katastarska općina], upisane za korist O.N.J. Ciglane Zagreb, Ilica 284. Stoga, 1946. g. kada je Prvostolnom Kaptolu Zagrebačkom oduzeta imovina, predmetna čestica nije bila označena oznakom zk.č.br. 186/2 k. o. [katastarska općina], već oznakom zk.č.br. 186/1B1 k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz povijesnog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa stoga predmetna nekretnina nije niti predmet zahtjeva za povrat oduzete imovine od strane Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog. Izvođenjem dokaza očevidom na mjestu prijepora na ročištu 10. rujna 2020., uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka dipl. ing. geod. VD i dipl. ing. grad. SD, koji su 22. rujna 2020. i 18. siječnja 2021. dostavili pisane nalaze i mišljenja (list 236-254 i 256-272), utvrđeno je da je geodetski vještak mišljenja da:
- predmetna nekretnina je u katastru zemljišta evidentirana kao katastarska čestica broj [katastarska čestica], upisana u posjedovnom listu broj 1877 k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 157 čm (prikaz 1. ovog nalaza);
- oblik, površina i izgrađenost zemljišta kako ga u naravi koriste tužitelji ne odgovaraju stanju kako je evidentirano u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama (prikaz 1. i 6. ovog nalaza);
- dio zemljišta kako ga danas u naravi koriste tužitelji u površini od 157 čm odgovara katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] (prikaz 1. i 6. ovog nalaza);
- dio zemljišta kako ga danas u naravi koriste tužitelji u površini od 82 čm odgovara dijelu katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čija je ukupna površina 219359 čm, zemljište označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-A, sve kako je vidljivo iz prikaza 6. ovog nalaza.
- zemljištu kako ga danas koriste tužitelji u ukupnoj površini od 239 čm u zemljišnim knjigama odgovara dio zemljišnoknjižne čestice broj 186/2, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je označen točkama A-B-C-D (prikaz 7. ovog nalaza) i
- za predmetno zemljište izrađen geodetski elaborat br. RN-1866/2016, kojim se evidentira stvarno stanje korištenja od strane tužitelja, za potrebe upisa u katastar zemljišta i zemljišne knjige, te je vještak utvrdio da isti odgovara stvarnom stanju.
7. Nadalje, vještak graditeljske struke je mišljenja da: Prema GUP-u Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 16/07., 8/09., 7/13., 9/16., 12/16.) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalaze stambena zgrada i pomoćna zgrada, koje su predmet ovog vještačenja, se nalaze u zoni stambene namjene, iz čega slijedi da predstavljaju građevno zemljište. Poredbom stanja prikazanog u izvatku iz katastarskog plana koji prileži uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (list 29), utvrđeno je da se dio stambene i dio pomoćne zgrade, koji su evidentirani prije 15. veljače 1968, nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uzevši u obzir stanje prikazano u izvatku iz katastarskog plana koji prileži uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove (list 29), te stanje zatečeno na očevidu, odnosno obilježja stambene i pomoćne zgrade u smislu materijala, načina gradnje i stanja istih, isti vještak je mišljenja da su iste izgrađene početkom 60-tih godina 20. stoljeća, te je stambena građevina naknadno uređivana i dograđena.
8. Dovodeći u svezu suglasne dijelove iskaza 1., 2. i 3. tužitelja i svjedoka CD, BD i UD, s ostalim podudarnim (pisanim) dokazima, poglavito izvedenim očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske i graditeljske struke, utvrđeno je da se na predmetnoj nekretnini nalaze objekti: obiteljska kuća u kojoj tužitelji stanuju i garaža, kao pomoćni objekt uz kuću, koje su izgradili 1958. godine ŠD i ID (Berta) Novosel, pravni prednici tužitelja, koji su ujedno prvi evidentirani vlasnici nekretnine na adresi: [adresa] (ranije k.br. 72), a koji su na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Gornje Vrapče 1958. g. izgradili obiteljsku stambenu zgradu i garažu, kako to proizlazi iz Ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog između FD, kao prodavateljice, te HD i TD, oboje kao kupaca, od 6. kolovoza 1993. u kojem se izrijekom navodi da su dvorišna zgrada i garaža izgrađene 1958.
9. Slijedom navedenog, predmetna nekretnina je još od 1958. g. bila u posjedu prednika tužitelja, a sada je u posjedu tužitelja. Pravni slijed u stjecanju nekretnine od ŠD i ID (Berte) Novosel sve do tužitelja je opisan tužbom i dokazan izvedenim dokazima, poglavito priloženim ispravama. Dakle, tužitelji i njihovi prednici su u neprekidnom posjedu nekretnina od 1958. do danas.
10. Nadalje, utvrđeno je da je njihov posjed pošten i samostalan i traje neprekidno bar od 1958. do danas.
11. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara takvom zaključku suda, temeljeći isto prvenstveno na stavu, istaknutom u postupku, da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1919. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, prema čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(Narodne novine br. 91/96, 137/99, dalje: ZV) ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991., te na način kako je sud protumačio odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Republike Hrvatske.
12. Prvostupanjski sud zaključuje, da su tužitelji u pravu kada ističu da su vršeći faktičnu vlast na predmetnoj stvari, odnosno samostalnim neprekidnim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz Zakonom određeno vrijeme, a temeljem mjerodavnog Zakona koji je vrijedio u vrijeme kada su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu, odnosno protekom roka od 40 godina od 1958. godine, dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine, i to u trenutku kada su se ispunile zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
13. Pri tome se prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog suda, osnovano pozvao na stavove izražene u presudama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu: T protiv R Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04), Z i drugi protiv R Hrvatske (Zahtjev br. 37685/10) i K protiv R Hrvatske (Zahtjev br. 22768/12), iz kojih proizlazi da je zakonito stjecanja prava vlasništva dosjelošću u slučaju kada je podnositelj zahtjeva dokazao svoj bona fide posjed u trajanju duljem od 40 godina prije Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999.
Kuća i garaža [adresa] bile su izgrađene 1958. godine, a što proizlazi iz priloženih ugovora, pa su na dan 1. siječnja 1999. ispunjeni su zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću (40 godina poštenog i samostalnog posjeda nekretnine od strane tužitelja, a prije njih njihovih prednika).
14. Stoga se može zaključiti da su tužitelji, na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postali vlasnici predmetne nekretnine, u vrijeme dok je ta odredba bila na snazi.
15. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe nego ispunjenje zakonskih pretpostavki i to u razdoblju od 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZV do 17. studenoga 1999., pozivajući se na presude ESLJP: Z i K. Ujedno pravilno zaključuje da se prema čl. 12. st. 1. ZOVO, s obzirom da iz priloženog uvjerenja proizlazi da su predmetna kuća [adresa] i jedna zgrada u naravi garaža, evidentirani prije 15. veljače 1968., dakle, obuhvaćeni su općom legalizacijom iz 1968. g., ima smatrati da su oba objekta izgrađena u skladu sa zakonom.
16. Dakle, suprotno prigovorima tuženika, u predmetnom slučaju se ne primjenjuje izmijenjena odredba čl. 388. st. 4. ZV koja propisuje da se u roku za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma, odnosno da vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, br. 53/91.) odnosno od 8. listopada 1991.
17. Odredbom čl. 18. ZV određuje se kakvoća posjeda, odnosno zakonitost, istinitost i poštenje posjeda, s naglaskom na pravnu predmnjevu da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno (st. 5.). Nadalje, odredbom čl. 159. ZV propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.); samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.); samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.) i samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovoga čl. (st. 4.).
18. Zato, suprotno žalbenim navodima, pravilno stajalište prvostupanjskog suda da u ovom slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću u vrijeme posjedovanja valja računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., dakle i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, to poglavito s obzirom na izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZV, koja je bila na snazi do donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999., kojom je ista brisana, pri tome imajući na umu presude ESLJP na koje su se pozvali tužitelji.
Nije bilo zaprjeke stjecati pravo vlasništva dosjelošću bilo sukladno odgovarajućem pravnom pravilu 1467. i 1468. OGZ-a, pri tome imajući na umu odredbe o posjedu (paragrafi 309.-352.) i o pravu vlasništva (paragrafi 353. -379.), bilo sukladno odredbi čl. 28. ZOVO, te naposljetku sukladno odredbi čl. 159. ZV, ovisno o vremenu stjecanja.
19. Premda se 1.-4. tužitelji ne mogu smatrati kvalificiranim posjednicima pa nisu stekli predmetnu nekretninu protekom od 20 godina za redovitu dosjelost, tužitelji su dokazali da su zajedno sa svojim prednicima u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu u roku od 40 godina koji je potrebit za izvanrednu dosjelost. 20. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelji su dokazali da su bili u neprekinutom samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme kako je to propisano odredbom prethodno citiranih propisa.
21. Sukladno prethodno opisanim izmjenama ZV-a, točno je da se prema ranijoj sudskoj praksi (na koju se tuženik poziva u žalbi), nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.
Sukladno praksi ESLJP, o pitanju stjecanja vlasništva i to na nekretninama koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, zauzeto je shvaćanje da se uračunava i vrijeme dosjelosti prije tog datuma, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV.
22. Pri tom se sud, kako je već navedeno, osnovano pozvao na presudu Europskoga suda za ljudska prava u predmetu Trgo od 11. lipnja 2009., zahtjev br. 35298/04, prema kojoj se u vrijeme dosjelosti računa i razdoblje dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, iako je odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV), kojom je isto bilo propisano, ukinuta Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. Ovo zato jer zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u hrvatskom pravu da ga se smatra „imovinom“ zaštićenom člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.
23. U presudi istog suda Radomilja i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj 37685/10 od 28. lipnja 2016. naglašeno je, da je vrijeme kada je podnositelj zahtjeva podnio tužbu bilo nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina” zaštićena člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Umjesto toga, važno je bilo to je li mu vlasništvo nad predmetnom nekretninom preneseno prema zakonu u vrijeme kada je članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine u obliku u kojemu je izvorno sročen, još uvijek bio na snazi – što bi u konkretnom slučaju značilo, jesu li se pretpostavke za stjecanje dosjelošću tada već bile ispunile.
Nadalje je u istoj je presudi naglašeno da je odlučno, da li je itko drugi osim lokalnih vlasti stekao ikakva prava u pogledu spornog zemljišta i je li itko drugi osim tužitelja potraživao ikakva prava, jer u protivnom bi ukidanjem čl. 388. st. 4. ZV država ostvarila korist od vlastite greške, pri čemu se podrazumijeva da je s gledišta Suda hijerarhija između različitih tijela države nevažna.
24. Nadalje, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-494/21-2 od 11. svibnja 2021. povodom dopuštenja revizije, činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno - da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja - u vidu bitnog ulaganja u nekretnine, u obnovu objekta, a upisani je vlasnik svo vrijeme, pa čak i preko 60 godina - bio potpuno pasivan u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik - pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze… )
25. U konkretnom slučaju, prednici tužitelja izgradili su kuću na spornoj čestici već pedesetih godina prošlog stoljeća, te kada baš nitko, nikada, pa niti tuženik i njegovi prednici, nije osporavao prava tužitelja i njihovih prednika na nekretnini, koja je u katastru upisana kao posjed tužitelja odn. njihovih prednika, ne može se zaključiti da bi se radilo o nesavjesnom posjedu.
26. Za dosjelost po pravnom pravilu iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika [iz 1811. godine] bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno od 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960.
27. Prema čl. 159. st. 4. ZV za nekretnine čiji je vlasnik Republika Hrvatska traži se dvostruko vrijeme dosijedanja, odnosno 40 godina, ali je, s obzirom na vrijeme nespornog mirnog posjeda nekretnine od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, do podnošenja tužbe u ovom postupku, 2020. godine, i navedeni rok protekao.
28. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba pravilno primijenjeno, kada je prihvaćen tužbeni zahtjev, a o odlučnim činjenicama prvostupanjski je sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
29. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
30. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Milena Frankić
