Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-609/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E-Documentum d.o.o., Zagreb, Zelenjak 53, OIB: 64959134502, kojeg zastupa punomoćnica Ljerki Šmit Primorac, odvjetnica iz Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa Goran Šverko, odvjetnik iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja, te žalbi i podnesku nazvan "dopuna žalbe" tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3407/20-60 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja E-Documentum d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3407/20-60 od 30. studenog 2022. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 9. rujna 1999. do 30. studenog 2022., te pod toč. IV. izreke.

II. Odbijaju se žalba i podnesak nazvan "dopuna žalbe" tuženika, kao neosnovani i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3407/20-60 od 30. studenog 2022. pod toč. I. i III. izreke

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3407/20-60 od 30. studenog 2022. u dijelu kojim tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 18.670,00 eur/140.675,00 kn[1] sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju 6.268.017,76 kn/ 831.908,92 eur sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2022. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 100.000,00 kn/ 13.272,28 eur sa zateznom kamatom od 9. rujna 1999. do isplate i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na 6.268.017,76 kn/831.908,92 eur za razdoblje od 9. rujna 1999. do 30. studenog 2022. (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 291.211,00 kn/ 38.650,34 eur sa zateznom kamatom od 1.prosinca 2022. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).Konačno, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.326.850,00 kn/ 176.103,26 eur (toč. IV. izreke)

2. Protiv navedene presude žale se tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj se žali protiv presude, pod toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 9.9. 1999. do 30.11. 2022., toč. IV. izreke, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u žalbi i podnesku nazvan "dopuna žalbe" žali se protiv presude, sadržajno u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže u navedenim dijelovima presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana

7. Žalba i dopuna žalbe tuženika nisu osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora (klubova za mladež [obrt] i [obrt]) od 20. rujna 1994. i Anexa tom Ugovoru od 20. listopada 1995., po osnovi uloženog isplati iznos od 6.268.017,76 kn/831.908,92 eur, pri čemu nije sporno da vrijeme na koje je Ugovor sklopljen (pet godina) isteklo 9. rujna 1999., i da taj Ugovor nije usklađen sa Zakonom o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/96 i 124/97-dalje ZZPP).

9. Sud prvog stupnja, polazeći od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijske odluke Rev-2816/20 da raniji zakupac - tužitelj ima pravo od zakupodavca zahtijevati naknadu za učinjena ulaganja pod pretpostavkama: da je sudjelovao u natječaju, da nije uspio u natječaju (neovisno o razlogu), da je zakupodavac sklopio ugovor s drugom osobom, da zakupnik ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja i u slučaju kada nije stekao prvenstveno pravo na sklapanje ugovora o zakupu u smislu čl. 35. st. 3. ZZPP (primjerice zbog dugovane zakupnine), jer je to u skladu s načelom jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94-dalje: ZOO), da je u konkretnom slučaju Ugovor o zakupu raskinut po sili zakona jer ga ugovorne strane nisu uskladile s odredbama ZZPP (neovisno o razlozima i odgovornosti za to što ugovor nije usklađen), a zakonom je zakupcu priznato pravo zahtijevati od zakupodavca isplatu naknade za uložena ulaganja pod pretpostavkama iz čl. 35. st. 6. ZZPP zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja.

10. Slijedom iznesenog odbija tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Nadalje, u odnosu na spornu visinu ulaganja sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

- da iz primopredajnih zapisnika za predmetne poslovne prostore proizlazi da je primopredaja izvršena 23. rujna 1994., i to na način da je djelatnik AGM d.o.o. (pri čemu je u zagradi navedeno "[adresa]), SP predao svaki od prostora zakonskom zastupniku tužitelja, CP, kojom prilikom su prisutne stranke zapisnički konstatirale stanje poslovnih prostora,

- da iz primopredajnih zapisnika proizlazi da je svaki od prostora opisan kao ispražnjen od stvari i devastiran:

- prostor u Hrvojevoj 6 (Kulušić): ispražnjen od stvari, demontiranih šankova, demontiranih garderobnih vješalica i pulta, demoliran prolaz desno od glavnog ulaza,demontirane el. instalacije, WC-i demolirani s odnesenim ili razbijenim sanitarijama, odvodi zaliveni katranom, plesna dvorana bez instalacija na zidovima i plafonu, pod je samo betonska podloga sa "šprungovima" (pukotinama), elektroinstalacije demontirane, diskooprema demontirana, kotao za grijanje vode puknut, ostatak instalacija prepiljen, ventilacija demontirana i iznesena,

- prostor u Habdelićevoj 1 (Lapidarij): prostor je opisan kao kompletno demoliran (zidovi i podovi), vrata potrgana, iščupana sa štokovima, ogledala razbijena, zahodi kompletno demolirani, odvodi začepljeni, bez šankova, pultova, rasvjetnih tijela, el. instalacije počupane, zadnji dio plesne dvorane poplavljen sa cca 15 cm vode, bez instalacija i disco opreme, prozori i vrata drvenik, stari, truli, ventilacija demontirana i odnesena, betonski pod u plesnoj dvorani prekopan kompresorom, grijanja nema,

- da je u zapisniku je također navedeno da je prilikom primopredaje prostora predstavnik AGM-a tužitelju uručio kopije vještačkog nalaza s dopunom o stanju u kojemu se nalazi prostor Lapidarij nakon što ga je napustio raniji zakupac, koji ga je prilikom napuštanja kompletno demolirao.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Gergely sačinjenog u postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-2407/99, nakon očevida na licu mjesta, razvidno je stanje u kojem se nalaze prostori (potpuno uređeni), pri čemu je vještaku stanje koje je zatečeno nakon izlaska ranijeg zakupnika iz predmetnog poslovnog prostora, 1994., kada je angažiran od strane AGM-a bilo polazišna točka za izradu nalaza i mišljenja.

13. Nije sporno da je AGM d.o.o, Zagreb društvo u vlasništvu tuženika, pa su tuženiku činjenice vezane uz primopredaju i raniju izradu nalaza i mišljenja o stanju poslovnih prostora, po ocjeni suda prvog stupnja bile poznate. Upravo zbog stanja prostora i potrebe za potpunom rekonstrukcijom između tuženika i tužitelja sklopljen je Ugovor o zakupu 20. listopada 1994., kojim je tužitelju dana "generalna suglasnost za izvođenje svih potrebnih radova na sanaciji, preuređenju i opremanju klubova".

14. Očevidom na licu mjesta, te izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka dipl. ing. Gergely, kao i pisanim i usmenih očitovanjima vještaka (na ročištu 11. lipnja 2021. i ročištu 12. rujna 2022. ) na iznesene prigovore tuženika sud prvog stupnja utvrđuje:

- da su svi radovi u prostorima bili nužni i potrebni za namjenu tih prostora (klubovi za mladež),

- da troškovi na ime radova i opreme koju bez rušenja i oštećenja iz klubova iznose: za Kulušić: 2.558.973,77 kn, a za Lapidarij: 958.953,44 kn (uključeni pojedinačno navedeni radove rušenja, zemljani radovi, betonskih i armirano-betonski radovi, zidarski, limarski, bravarski, stolarskih keramičarsko-kamenarski, soboslikarsko- ličilački, stropopolagački, keramičarski, kamenarski, staklarski, podopolagački, vodoinstalaterski, elektroinstalaterski radova, radova radi pojačanja priključne snage, nabave i montaže rasvjetnih ugradbenih žarulja, telefonske instalacije, centralnog grijanja), a što čini ukupan iznos od 3.517.927,21 kn,

- da je oprema za svjetlosne efekte uračunata u visinu ulaganja (dakle kao ona koju nije moguće izdvojiti iz prostora) jer je riječ o opremi koja je izrađena upravo, isključivo za taj prostor, radi čega nakon demontaže ne bi bila upotrebljiva ni u jednom drugom prostoru, a takvu opremu čine primjerice i stepenice za poluetažu i šankovi, ali ne i stolovi, stolice, inventar i sl., koji zbog toga nisu uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja u predmetnom postupku,

- da je nalaz i mišljenja sačinjeno prema stanju zatečenom na licu mjesta u vrijeme izrade svakoga od nalaza, pri čemu su radovi bili izvedeni svakako između 1994. i kada je prvi puta bio u navedenim lokalima, angažiran od strane AGM i 1999. kada je izradio nalaz i mišljenje u izvanparničnom postupku radi osiguranja dokaza,

- da su cijene utvrđivane po onima na dan izrade nalaza.

15. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ulaganja tužitelja u tzv. svjetlosnu opremu (za svjetlosne efekte) i opremu za zvuk (zvučnici i pojačala) te na grijanje i ventilaciju sud prvog stupnja nalazi utvrđenim:

- da iz popisa ugrađene opreme s procjenom vrijednosti izrađenom od strane Metro d.o.o., koji je popisao ugrađenu opremu s minimalnim cijenama na našem tržištu u vrijeme izrade ovoga popisa (rujan 2001.) sa stavkama dobave, postave i montaže u paušalnom iznosu proizlazi da je vrijednost light opreme za Kulušić 1.221.169,80 kn, a za Lapidarij 452.070,75 kn te za razglas 586.356,50 kn (Kulušić) i 232.493,50 kn (Lapidarij)

- da nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Marija Cirakija iz veljače 2001., koji je tužitelj priložio kao dokaz na okolnost ulaganja u opremu grijanja i ventilacije (što nije uključeno u nalaz i mišljenje vještaka dipl. Gergelyja) obuhvaća troškove vezane uz ulaganja - konkretno: pripremu i razvod svježeg zraka, odsis zraka iz dvorane, ventilaciju svježeg zraka i ventilaciju i klimatizaciju caffe bara u klubu Kulušić koje su zatečene prilikom pregleda, 27. siječnja 2001.,

- da je za izračun vještak koristio zamjensku metodu procjene, što je u nalazu detaljno pojašnjeno, kao i metodologija izračuna, pri čemu je u nalazu jasno vidljiv predmet procjene, količina, jedinična cijena i ukupna vrijednost ulaganja, koja prema mišljenju vještaka iznosi 258.000,00 kn

16. Ocjenjujući navedene dokaze po slobodnoj ocjeni, a uzimajući u obzir i karakter tuženikovog (paušalnog) protivljenja tim dokazima, sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje, odnosno procjenu prihvaća kao podlogu za odlučivanje o tom dijelu zahtjeva, iako su sačinjeni izvan sudskog postupka. Navedeno kraj utvrđene činjenice da predmetni poslovni prostori u vrijeme primopredaje tužitelju nisu imali grijanje, ventilaciju, elektroinstalacije, rasvjetna tijela i činjenice da su za vrijeme posjeda od strane tužitelja prostori uređeni i nesporno funkcionirali kao klubovi za mladež, da tuženik i ne tvrdi da je u devastirane klubove išta uložio, dakle da su se radi o ulaganjima izvršenim od strane tužitelja, i to i onima koja uključuju grijanje, ventilaciju i elektroinstalacije s rasvjetom bez kojih klub za mladež ne bi mogao djelovati.

17. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja djelomično prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.268.017,76 kn/831.908,92 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate jer je riječ o imovinskoj nerepariranoj šteti koja se naknađuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke i odlučuje kao pod toč. I. izreke.

18. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 100.000,00 kn/13.272,28 eur sa zateznim kamatama, te zahtjev za isplatu zatezne na dosuđeni iznos za razdoblje od 9.rujna 1999. do 30. studenog 2022. odbija, i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

19. Odluka suda prvog stupnja, osim u dijelu odluke o troškovima postupka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tuženika neosnovani.

20. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

21. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, na koju određeno ukazuju tužitelji i tuženik.

22. Također nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

23. Pri tome je, ocjena izvedenih dokaza izvršena baš na način propisan odredbom čl. 8. ZPP pri čemu je sud prvog stupnja sva stečena uvjerenja opširno i logično obrazložio u pobijanoj presudi koje razloge tuženik nije doveo u sumnju.

24. U odnosu na ponovljene žalbene navode tuženika (iznesene u dopuni žalbe) da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 41. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijem jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96-dalje: ZON) koji je lex specialis valja reći da je samo stupanje na snagu ZON nakon sklapanja Ugovora o zakupu nije imalo utjecaja na prava i obveze koja iz njega proizlaze. Tuženik Grad Zagreb nije izgubio status zakupodavca jer prema čl. 67. u vezi s čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92, 94/93 i 117/93) sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave, kao i prava koja im pripadaju, čine imovinu jedinice lokalne samouprave. Ona prestaje biti imovina jedinice lokalne samouprave tek kada i ako se utvrdi njezin vlasnik u skladu s odredbama Zakona o naknadi. Prema odredbi čl. 41. st. 1. ZON ugovori o zakupu poslovnoga prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Cijeli čl. 41. ZON odnosi se na situaciju u kojoj ugovor o zakupu još egzistira na dan pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, pa tako i st. 4. toga članka prema kojem zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume. Tom odredbom ustanovljeno je pravo zadržanja (retencije) u korist zakupca, ali to ne isključuje njegova prava iz Ugovora o zakupu. Pretpostavka je za primjenu te zakonske odredbe je da je zakupac u posjedu poslovnog prostora na dan pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva i potom, da koristi svoje pravo retencije. Prema stanju spisa vlasniku Nadbiskupiji zagrebačkoj na temelju rješenja upravnog tijela od 18. siječnja 2010. vraćen je poslovni prostor Klub za mladež Lapidarij, a u pogledu drugog poslovnog prostora Klub za mladež Kulušić zahtjev za prijenos vlasništva u korist Republike Hrvatske podnesen je 15. srpnja 2013., kada tuženik nije bio u posjedu istih.

25. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-2816/20 raniji zakupnik ima pravo od zakupodavca zahtijevati naknadu za učinjena ulaganja pod pretpostavkama: da je sudjelovao u natječaju; da nije uspio u natječaju i da je zakupodavac sklopio ugovor o zakupu s drugom osobom. Razlog zbog kojeg raniji zakupnik nije uspio u natječaju nije odlučan. Dakle, zakupnik ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja i u slučaju kada nije stekao prvenstveno pravo na sklapanje ugovora o zakupu u smislu odredbe čl. 35. st. 3. ZZPP (jer je primjerice dugovao zakupninu, a uvjet natječaja je bio da je zakupnina plaćena). To je u skladu s načelom jednake vrijednosti davanja iz čl. 15. ZOO, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveznog odnosa među strankama.

26. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu stupio je na snagu ZZPP, koji u odredbi čl. 6. st. 1. propisano je da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba, te pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem javnog natječaja. Prema odredbi čl. 6. st. 4. ZZPP sklapanju ugovora o zakupu poslovnog prostora mora prethoditi javni natječaj kod kojeg se odabir najpovoljnije ponude vrši prema kriteriju najvišeg ponuđenog iznosa zakupnine. Prema odredbi čl. 35. st. 2. ZZPP ugovori koji nisu usklađeni prema odredbi st. 1. tog članka raskidaju se po sili zakona, dok je st. 3. propisano da raniji zakupnik koji sudjeluje i udovoljava uvjetima natječaja te prihvati iznos zakupnine objavljen u javnom natječaju, sukladno odluci čl. 6. st. 2. tog zakona ima prvenstveno pravo na sklapanje ugovora o zakupu.

27. Dakle do sklapanja novog ugovora o zakupu odnosno usklađenju postojećeg moglo je doći sukladno zakonskim propisima, dakle na način i uz uvjete propisane odredbama čl. 6. st. 1., čl. 34. st. 1. i čl. 35. ZZPP.

28. Na javni natječaj za davanje u zakup objavljen dana 4. studenog 1998., tuženik je podnio ponudu za poslovni prostor Hrvojeva 6 (Klub za mladež Kulušić) koja ponuda je odbijena Zaključkom Grada Zagreba, Povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora od 24. studenog 2003. jer je utvrđeno da postoji dugovanje zakupnine zbog čega raniji zakupnih ne udovoljava uvjete za usklađenje Ugovora o zakupu. No već i ranije, Zaključkom Grada Zagreba, Povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora od 25. listopada 1999. utvrđeno je da je Ugovor o zakupu za predmetne poslovne prostore ranijeg zakupnika Selecta International d.o.o. raskinut po sili zakona, te je isti bio dužan u roku do 15 dana od primitka zaključka predmetne poslovne prostore predati u posjed tužitelju.

29. U odnosu na žalbene navode da su predmetni Ugovor o zakupu i Anex istog prestali otkazom od strane tuženika još 1995., a do kojeg otkaza je došlo krivnjom tužitelja (nepravilnosti u radu tužitelja i neplaćanje zakupnine) radi čega tužitelj nema pravo na ulaganja jer je nesvjestan posjednik valja reći da odredba čl. 39. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), sada odredba čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) koje reguliraju pravni položaj nesavjesnog posjednika i pravo na naknadu ulaganja, u danim okolnostima ne dolazi do primjene.

30. Osim toga, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 15. Ugovora o zakupu kojom su propisani učinci raskida Ugovora krivnjom ili na zahtjev zakupodavca, odnosno istekom roka na koji je Ugovor sklopljen (čl. 13. Ugovora). To iz razloga jer je u postupku utvrđeno da je predmetni Ugovor o zakupu raskinut po sili zakona (najkasnije 5. studenog 1999.) na osnovi odredbe čl. 35. st. 2. ZZPP zbog toga što ga ugovorne strane nisu uskladile s odredbama tog Zakona, pri čemu nisu odlučni razlozi zbog kojih nije usklađen (i koja je strana za to odgovorna).

31. Ugovora koji je raskinut (a raskinut je na temelju zakona) više nema, pa nastupaju pravni učinci raskida ugovora predviđeni zakonom, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja kako prema čl. 35. st. 6. ZZPP, tako i prema općim odredbama obveznog prava jer je posljedica raskida da svaka strana vraća ono što je primila (čl. 132. st. 2. i 3. ZOO).

32. U odnosu na žalbene navode koji se tiču poslovnog prostora u Habdalićevoj 1, valja reći da iz navoda tužitelja proizlazi da u odnosu na taj poslovni prostor i nije proveden javni natječaj, sukladno čl. 6. st. 1. ZZPP, koju činjenicu tuženik tijekom postupka nije posebno osporio pa je i u odnosu na taj prostor došlo raskida Ugovora po sili zakona (čl. 35. st. 2. ZZPP).

33. Na temelju navedenog, i po ocjeni ovog suda tužitelj u smislu citiranih propisa ima pravo na naknadu za učinjena ulaganja, radi čega se ponovljeni žalbeni navodi tuženika kojima ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije ne mogu prihvatiti.

34. Iz primopredajnih zapisnika (list 545. do 549. spisa) za sporne poslovne prostore proizlazi da je primopredaja izvršena 23. rujna 1994., i to na način da je djelatnik AGM d.o.o. (pri čemu je u zagradi navedeno "[adresa]) SP predao svaki od prostora zakonskom zastupniku tužitelja, CP, kojom prilikom su prisutne stranke zapisnički konstatirale stanje poslovnih prostora. Iz stanja navedenog u tom Zapisnicima proizlazi da je svaki od prostora opisan kao ispražnjen od stvari i devastiran, što potvrđuje točnost tužiteljevih tvrdnji. Prilikom primopredaje ovoga prostora, predstavnik AGM-a je tužitelju uručio kopije vještačkog nalaza s dopunom o stanju u kojemu se nalazi prostor Lapidarij nakon što ga je napustio raniji zakupac, koji ga je prilikom napuštanja kompletno demolirao.

35. Nadalje, spisu prileži "građevna dozvola" od 21. studenog 1997. (list 118-119 spisa), koja činjenica sama po sebi nije dokaz da je tužitelj izvršio radove za koje je izdana građevinska dozvola, ali jeste indicij da je to učinio, posebno što tuženik i ne tvrdi da mu je poslovni prostor predan u istom stanju u kojem je bio u trenutku kada ga je na temelju Ugovora o zakupu predao u posjed zakupcu (dakle, da u poslovni prostor za vrijeme trajanja zakupa ništa nije uloženo).

36. Dokazno sredstvo ili dokaz je sve ono iz čega se čulnim zapažanjem crpi saznanje o postojanju neke činjenice koja je posredan predmet dokazivanja. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za odlučivanje (čl. 220. st. 1. ZPP), a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Pravno shvaćanje da se visina uloženog može dokazivati samo određenim dokaznim sredstvima (računi i drugi vjerodostojni dokazi kako je predviđeno Ugovorom) znači u suštini prihvaćanje načela legalne ocjene dokaza, a što je suprotno čl. 8. ZPP. Sud, istina, smije upotrijebiti samo ona dokazna sredstva koja mu stranke ponude, ali je slobodan u ispitivanju i ocjeni dokazne snage tih dokaznih sredstava. Na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP po kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ne znači da to sud može odlučiti arbitrarno.

37. Iako vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud (čl. 251. st. 1. ZPP), navedeno sud ne oslobađa obveze da po svojoj slobodnoj ocjeni ispita i ocjeni dokaznu snagu isprave koju je stranka priložila uz tužbu ili ju je predala na ročištu neovisno o tome što je takva isprava nazvana "nalaz i mišljenje vještaka." Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa ZPP kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. U tom smislu, tek u slučaju da je spomenuti pisani nalaz i mišljenje pribavljen izvan sudskog postupka dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, kao niti eventualnim naknadnim izmjenama i dopunama, niti predložila vještačenje u sudskom postupku, sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti pobijanu odluku (tako i VRRH u odluci broj Rev-2277/18 od 17. listopada 2018.).

38. Iz sadržaja spisa proizlazilo bi da činjenica ulaganja od strane tužitelja u poslovni prostor i nije sporna jer tuženik nije na jasan način to osporio niti je tvrdio da je to učinio upravo on ili neko treći. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je upravo tužitelj taj koji je izvršio ulaganja u predmetne poslove prostore i doveo ih iz devastiranog stanja u ono koje je zatečeno 2001. u postupku osiguranja dokaza, a između stranaka nema niti spora da su u navedenom razdoblju predmetni prostori bili u tužiteljevom posjedu.

39. Tome valja dodati da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu čl.5. Ugovora o zakupu. Ugovora koji je raskinut više nema, pa nastaju pravni učinci raskida ugovora predviđeni zakonom (čl. 35. st. 6. ZZPP i supsidijarno čl. 132. ZOO), kako je to već ranije obrazloženo u ovoj odluci.

40. Vještak dipl. ing. Gergely dao je nalaz i mišljenje po nalogu suda u postupku osiguranja dokaza koji je vođen pod poslovnim brojem R1-2407/99, koji je potvrdio i u ovom postupku, a postupak osiguranje dokaza (čl. 272. do 276. ZPP) dio je parničnog postupka bez obzira na to je li proveden u tijeku ili prije pokretanja parnice.

41. Tijekom postupka tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju građevinskog vještaka u vezi čega je taj vještak i pisano i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje (očitovanje na ročištima održanim 11. lipnja 2021. i 12. rujna 2021.), a nakon čega je tuženik predložio izvođenje dokaza obnovom vještačenja i to samo nužnih i korisnih troškova, koji prijedlog je sud prvog stupnja odbio. Kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka svi radovi u prostorima bili su nužni i potrebni za namjenu tih prostora. Osim toga, vještak je naveo da nije moguće utvrditi koji bi radovi bili nužni za dovođenje prostora u funkciju, ali ne kluba za mladež s obzirom da svaka namjena ima svoje potrebe i pravila. Tome valja dodati da iz sadržaja Ugovora o zakupu proizlazi da je isti sklopljen sa svrhom uređenja prostora za potrebe klubova za mladež, i to s tuženikovom suglasnosti za izvođenje tih radova (čl. 1. i 3. Ugovora o zakupu i čl. 4. Anexa tom Ugovoru).

42. Osim toga, vještak je obrazložio i razloge iz kojih je oprema za svjetlosne efekte uračunata u visinu ulaganja (dakle kao ona koju nije moguće izdvojiti iz prostora) jer je riječ o opremi koja je izrađena upravo, isključivo za taj prostor, radi čega nakon demontaže ne bi bila upotrebljiva ni u jednom drugom prostoru. Takvu opremu čine primjerice i stepenice za poluetažu i šankovi, ali ne i stolovi, stolice, inventar i sl., koji zbog toga nisu uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja u predmetnom postupku.

43. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. S, kao i pisane i usmene dopune i očitovanja vještaka, dani su jasno i uvjerljivo, sukladno njegovom stručnom znanju i sposobnosti, te u skladu s pravilima struke. Vještak je koristio dokumentaciju u spisu, neposredna zapažanja prilikom očevida na licu mjesta, kao i podatke odnosno saznanja koje je tom prilikom i za potrebe izrade nalaza i mišljenja prikupio, a kako je to sve argumentirano obrazložio u pisanim i usmenim očitovanjima na iznesene prigovore, nakon čega tuženik nije imao daljnjih pitanja niti prigovora. Stoga, suprotni žalbeni navodi kojima tuženik osporava valjanost danog nalaza i mišljenja ocjenjeni su neosnovanim.

44. Nadalje, nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Marija Cirakija i Popis opreme sačinjen od strane Metro-Zagreb d.o.o. predstavljaju dokaze pribavljene isključivo na zahtjev tužitelja, a ne temeljem suda. Međutim, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju navedene dokaze ocijenio je upravo onako kako to propisuje odredba čl. 8. ZPP.

45. Pisani nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Marija Cirakija, te Popis opreme dostavljeni su tuženiku na očitovanje, a tuženik tijekom postupka nije istaknuo konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, kao ni na Popis opreme, nije prigovarao njihovom sadržaju niti je predložio vještačenje u sudskom postupku, osim što je osporavao vjerodostojnost istih navodeći da nisu sačinjeni u okviru sudskog postupka, pa je pravilno je sud prvog stupnja po svojoj slobodnoj ocjeni ispitao i ocijenio dokaznu snagu tih isprava.

46. Prigovor tuženika da nije razvidno tko je sačinio Popis opreme (da se radi o nečitkom potpisu), te da su tužitelj i trgovačko društvo Zagreb-Metro d.o.o. (koji društvo je sačinilo priloženi Popis opreme) povezani vlasničkom strukturom nužno ne ukazuju na nezakonitost takvog dokaza, a osim toga, radi se o činjeničnom prigovoru koji tuženik nije isticao tijekom postupka, i koji s obzirom na izričitu odredbu čl. 353. st. 1. ZPP nije ovlašten iznositi u žalbu.

47. Pored toga, valja navesti da tuženik tijekom postupka nije isticao da bilo što od stvari ili opreme navedene u nalazu i mišljenju i Popisu opreme koji su ugrađeni ili uneseni u taj prostor tamo ne bi i bili niti vrijednosti tako procijenjene opreme.

48. Tome valja dodati da je očevid na licu mjesta bio određen radi utvrđenja postoje li u prostorima koji su predmet postupka-stvari-oprema koja se bez štete može iznijeti iz prostora, a uključene su u nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza, čemu tuženik nije prigovarao niti je predlagao da se tijekom očevida na licu mjesta utvrđuju neke druge okolnosti (koja oprema navedena u nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. Marija Cirakija, te Popisu se nalazi u predmetnim poslovnim prostorima).

49. U opisanoj činjeničnoj situaciji, iz koje proizlazi da predmetni poslovni prostori u vrijeme primopredaje tužitelju nisu imali grijanje, ventilaciju, elektroinstalacije, rasvjetna tijela i činjenica da su za vrijeme posjeda tužitelja uređeni i nesporno funkcionirali kao klubovi za mladež, da tuženik faktično nije konkretizirao niti jednom činjenicom razloge u okviru kojih osporava utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing Marija Cirakija, kao i Popisa opreme, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se radi o dokazima čija valjanost nije dovedena u pitanje i na njima utemeljio svoju odluku.

50. Polazeći od iznesenog, pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju naknadu za učinjena ulaganja u predmetne poslovne prostore u ukupnom iznosu od 6.268.017,76 kn/ 831.908,92 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenje odluke (1. prosinca 2022.) kojom je visina te naknade utvrđena (čl. 189. st. 2. ZOO).

51. Stoga pogrešno smatra tužitelj da mu pripada pravo na zatezne kamate od dana 9. rujna 1999., kada radi raskida ugovora više nije mogao koristiti prostore i opremu, pozivajući se pritom na odredbu čl. 5. Ugovora o zakupu i čl. 132. st. 5. ZOO.

52. Konačno, ne mogu se prihvati navodi da je sud prvog stupnja od vrijednosti eventualnih ulaganja trebao odbiti iznos koristi koje je tužitelj stekao u razdoblju u kojem je bez prave osnove obavljalo djelatnost u predmetnim poslovnim prostorima (do 2002. godine) budući da takvu isplatu koristi (nije razvidno o kakvoj koristi je riječ niti njezina visina) tuženik tijekom postupka nije potraživao.

53. U odnosu na odluku o troškovima postupka.

54. Naime, odlučujući o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka sud prvog stupnja nepravilno je odlučio kada tužitelju nije priznao troškove za sastav podneska od 9. veljače 2022. i 22. ožujka 2022. primjenom Tbr.8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) u punom iznosu od 56.850,00 kn (uvećano za PDV 25%) nego primjenom Tbr.8/3. Tarife (iznos od 500,00 kn) jer se radi o obrazloženim podnescima kojima se na poziv suda prvog stupnja tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

55. Međutim, osnovano sud prvog stupnja tužitelju nije priznao troškove za sastav podneska od 8. srpnja 2021. i 3. studenog 2021. jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Jednako tako, s obzirom da je u prvom dijelu postupka tuženik uspio sa 98%,dakle u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, to sukladno odredbi čl. 154.st.5. ZPP nije bilo osnove dosuditi tužitelju troškove postupka (kako to smatra tužitelj razmjerno njegovom uspjehu u omjeru od 2%).

56. Konačno, osnovano su tuženiku priznati troškovi za sastav podneska od 5. rujna 2008., 31. siječnja 2014. i 12. ožujka 2014. primjenom Tbr.8./1. Tarife jer se radi o obrazloženim podnescima, kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja i dostavljao dokaze. Stoga žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

57. Polazeći od iznesenog, tužitelju je pored dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu od 291.211,00 kn valjalo dosuditi daljnji troškove u iznosu od 18.670,00 eur/140.675,00 kn sa zateznom kamatom koja teče do donošenje ove odluke tj. od 19. prosinca 2023. (čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. ZOO/05).

58. Budući da tuženik nije naveo razloge, niti obrazložio zašto pobija odluku o parničnim troškovima pod toč. III. izreke presude, već samo da osporava iste slijedom osporavanja odluke o dijelu glavnog tužbenog zahtjeva, to ista odluka ostaje neizmijenjena s obzirom da ovaj sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne ispituje primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

59. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

60. Tužitelj je uspio sa žalbom samo u dijelu odluke o troškovima postupka, dakle sa sporednim potraživanjem pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 35. st. 2. ZPP i čl.166.st.1. ZPP). Trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

61. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović