Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-431/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz B., …, OIB: …, zastupan po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., protiv prvotuženika Z. P. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u Ž., i drugotuženika Đ. Š. iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Ž., radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P Ob- 30/22-80 od 17. veljače 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja A. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P Ob-30/22-80 od 17. veljače 2022. godine pod točkom I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se navedena presuda pod točkom II izreke u odbijajućem dijelu, zatim pod točkom III, IV i V izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđuje se opravdanim isključenje 1 i 2 tuženih iz cjelokupnog nasljedstva uključujući i iz prava nužnog dijela, a koje je izvršeno u oporuci ostaviteljice Mare Peštalić sastavljenoj pod posl.br. OU-07/10-2 kod javnog bilježnika Mladena K. u Ž.."

II. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. 3065, k.o. B., kat. čest. br. 5463/1 zgrada i oranica u selu sa 3435 m2 predstavlja zajedničku bračnu stečevinu supružnika i to tužitelja A. P. u 19/100 dijela i pok. M. P. OIB: … u 48/100 dijela, pa se posljedično tome temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti ima uknjižiti pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja u 19/100 dijela, u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 19/100 dijela, a do zatraženih ½ dijela.

III. Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj Đ. Š. iz B., …, suvlasnik u 33/100 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 3065 k.o. B., kč. br. 5463/1 zgrada i oranica u selu sa 3435m2, pa se posljedično tome temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti ima uknjižiti pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini na ime tuženika – protutužitelja Đ. Š. u 33/100 dijela, u roku 15 dana, dok se tuženik – protutužitelj Đ. Š. odbija sa protutužbenim zahtjevom preko dosuđenih 33/100 dijela, a do zatraženih ½ dijela.

IV. Utvrđuje se da 33/100 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk. ul. brč 3065 k.o. B., kč. br. 5463/1 zgrada i oranica u selu sa 3435 m2 ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ostaviteljice M. P. OIB: … iz B., … (kćeri Đ., rođene …, a umrle ….) za koju se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalna služba u Županji u predmetu posl. broj 1 O-359/14, dok se tuženik – protutužitelj odbija sa protutužbenim zahtjevom preko dosuđenih 33/100 dijela, a do zatraženih ½ dijela.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv ove presude pod točkom I, III, IV i V izreke te točke II u njezinom odbijajućem dijelu, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno:

- da je rješenjem Općinskog suda u Županji, posl. br. O-359/14 od 18. studenog 2014. prekinut ostavinskog postupka iza ostaviteljice pok. M. P., te je tužitelj A. P., suprug ostaviteljice upućen da protiv Đ. Š. i Z. P. pokrene parnični postupak radi dokazivanja opravdanosti isključenja tuženika iz nasljedstva i utvrđenja bračne stečevine, da je istim rješenjem Đ. Š., sin ostaviteljice upućen da protiv A. i Z. P. pokrene parnični postupak radi utvrđenja da dio ostavinske imovine na nekretninama iz izreke ove presude ne ulazi u ostavinsku imovinu iza ostaviteljice pok. M. P., kao i da je tim rješenjem određeno da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

- da su tuženici Z. P. i Đ. Š. u pisanoj javnoj oporuci sačinjenoj od strane oporučiteljice, sada pok. M. P., sastavljenoj po javnom bilježniku M. K., pod posl. br, OU-07/10-2 isključeni od prava nasljedstva u nužnom dijelu, uz navođenje da se o ostaviteljici M. P., kao starijoj osobi uopće ne brinu i potpuno ju zanemaruju,

- da je M. P. supruga tužitelja A. P., da su isti bili u braku od 1984. do smrti pok. M. P., te da je M. P. majka Z. P. i Đ. Š.,

- da je na zemljištu vrijednosti 36.800,00 kn, izgrađena kuća koja se sastoji od prizemlja vrijednosti 43.400,00 kn; prvog kata vrijednosti 51.600,00 kn; te drugog kata koji nema građevinsku vrijednost, odnosno čija je građevinska vrijednost minus 700,00 kn, odnosno da ukupna vrijednost prizemlja, prvog i drugog kata iznosi 94.300,00 kn, a da vrijednost kuće zajedno sa zemljištem iznosi 131.100,00 kn, a što je potvrđeno nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka,

- da je tužitelj A. P. osoprio protutužbeni zahtjev, a da je tuženik Z. P. priznao protutužbeni zahtjev Đ. Š..

5. Među strankama je sporno da li je isključenje tuženika Z. P. i Đ. Š. učinjeno u pisanoj oporuci opravdano, odnosno da li je tužitelj A. P. dokazao razloge isključenja koji se navode u oporuci (nedovoljna briga za staru i bolesnu majku M. P.), te druge razloge isključenja koji nisu navedeni u oporuci, a navode se u tužbi (razlozi koji se odnose na nerad i nepošteni život tuženika); da li je tužitelj A. P. na nekretninama iz izreke ove presude stekao zajedničku bračnu stečevinu u ½ dijela temeljem zajedničke kupnje zemljišta i izgradnje građevinskog objekta sa M. P., te visina tog zahtjeva; da li je zemljište na kojem je izgrađena kuća stečeno za vrijeme trajanja braka tužitelja A. P. i M. P., ili je ono stečeno po nekoj drugoj osnovi; kao i da li je tuženik Z. P. zajedničkim sudjelovanjem u izgradnji temeljem sporazuma sa A. i M. P. stekao suvlasnički dio kao i visina tog suvlasničkog dijela.

6. Sud zaključuje da se, niti jedan od tuženika nije teže ogriješio o moralnu obvezu prema ostaviteljici M. P., a njeni navodi u oporuci vezane za isključenje rezultat su poremećenih obiteljskih odnosa koje je u najvećoj mjeri prouzročio tužitelj A. P., jer je tako utvrđeno iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, ali i svjedoka Ž. D. koji je upravo potvrdio da je jedan od sinova doveo M. P. k njemu kada ju je tužitelj A. P. fizički ozlijedio, a poremećenost i pritiske tužitelja A. P. na M. P. potvrdio je u svom iskazu i svjedok Đ. M..

7. Dakle, tužitelj A. P., na kojem je teret dokaza, jer se isti poziva na isključenje, sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN nije dokazao da je isključenje opravdano, pa dakle, tužitelj u ovoj parnici nije s uspjehom uspio dokazati opravdanost isključenja tuženika, te je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da između M. P. kao vlasnika zemljišta, tužitelja A. P. i tuženog Đ. Š. je postignut sporazum o građenju obiteljske kuće, da je zemljište na kojem je izgrađena sporna kuća posebna imovina M. P. koju je dobila temeljem darovnog ugovora sa svojom majkom te da sukladno postignutom i realiziranom sporazumu da tuženiku Đ. Š. pripadne prizemlje i prvi kat vrijednosti 43.400,00 kn, da tužitelju A. P. i M. P. treba pripasti na jednake dijelove prvi kat vrijednosti 51.600,00 kn, od čega na tužitelja A. P. otpada ½ iznosa od 51.600,00 kn, što čini iznos od 25.800,00 kn, a na M. P. također otpada ½ tog iznosa odnosno iznos od 25.800,00 kn, te da da M. P. pripada u cijelosti zemljište vrijednosti 36.800,00 kn, sud utvrđuje da imajući u vidu da je kuća povezana sa zemljištem, pa stoga tuženiku Đ. Š. treba pripasti 33% od cijelog zemljišta (43.400,00 kn na ime vrijednosti prizemlja, kada se podijeli sa 131.100,00 kn koliko iznosi vrijednosti cjelokupnih nekretnina tuženiku Đ. Š. treba pripasti 33% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 33/100). Tužitelju A. P. treba pripasti ½ dijela vrijednosti prvog kata, odnosno iznos od 25.800,00 kn, što čini 19% od cjelokupnih nekretnina (25.800,00 kn na ime vrijednosti 1/2 dijela prizemlja, kada se podijeli sa 131.100,00 kn koji iznos čini vrijednosti cijelih nekretnina, tužitelju A. P. treba pripasti 19% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 19/100), a M. P. treba pripasti vrijednost zemljišta od 36.800,00 kn i vrijednost ½ dijela prvog kata što iznosi 25.800,00 kn, odnosno istoj treba pripast ukupna vrijednost od 62.600,00 (25.800,00 kn na ime vrijednosti prizemlja, uvećano za vrijednost zemljišta od 36.800,00 kn, čini iznos od 62.600,00 kn, koji kada se podijeli sa iznosom 131.100,00 kn koji čini vrijednosti cjelokupnih nekretnina M. P. treba pripasti 48% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 48/100).

9. U odnosu na žalbene navode kojim tužitelj osporava prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I izreke kojom je utvrđeno opravdanim isključenje prvo i drugotuženih iz cjelokupnog nasljedstva uključujući i pravo na nužni dio a što je učinila u svojoj oporuci ostaviteljica M. P. valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj, na kojem je teret dokaza nije dokazao opravdanost tog isključenja u smislu odredbe čl. 86. st. 3. ZON.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, iz žalbenih navoda je razvidno da se u tom dijelu prvostupanjska presuda pobija iz razloga što je M. P. bila bolesna osoba kojoj je nužno bilo potrebno pomagati a da on to nije mogao u cijelosti iz razloga što je i sam star i bolestan pa time smatra da su prvo i drugotuženi povrijedili moralnu obvezu koja proizlazi iz njihovog obiteljskog odnosa s M. P. te teže ogriješili prema njoj.

11. Međutim, suprotno žalbenim navodima žalitelju valja ukazati da iz spisu priležeće medicinske dokumentacije za M. P. je razvidno da je ona bolovala od nekih bolesti, pa makar su dijagnoze napisane na latinskom jeziku, uzimajući u obzir te dijagnoze s iskazom tužitelja, može se razabrati da je ona bolovala od dijabetesa zbog kojeg je morala davati inzulin, imala je povišeni krvni tlak, gastritis, imala je određene i psihičke probleme kao i probleme vezano uz srce, međutim, nigdje iz rezultata dokaznog postupka, pa tako niti iz saslušanja svjedoka dr. Ž. D. koji je neko vrijeme liječio ostaviteljicu, pa niti iz iskaza samog tužitelja, ne proizlazi da se je radilo o tako teškim bolestima zbog kojih je, uz tužitelja kao supruga ostaviteljice, nužno bila potrebna pomoć i od strane tuženika.

12. Pritom je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir i to da drugotuženik Đ. Š. živi niz godina u A., kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, on je godišnje dolazio kada su mu to poslovne obveze dopuštale u posjetu kod majke, dok prvotuženik Z. P. je učestalo mijenjao mjesta prebivališta i boravišta i samo povremeno i privremeno stanovao u kući gdje je stanovala i njegova majka, pa i objektivno, ukoliko bi takva nužna pomoć bila i potrebna takva stalna pomoć nije se mogla pružati.

13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navodi ostaviteljice u oporuci vezani za isključenje su rezultat poremećenih obiteljskih odnosa koje je u najvećoj mjeri prouzročio upravo tužitelj koji je bio agresivan prema ostaviteljici a kako to i proizlazi iz spisu priležeće presude Prekršajnog suda u Zagrebu.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da su ostaviteljica i njezin suprug ovdje tužitelj te drugotuženi Đ. Š. se sporazumjeli o zajedničkoj gradnji obiteljske kuće na zemljištu koje je bilo posebna imovina ostaviteljice te zaključuje da sukladno postignutom i realiziranom sporazumu da tuženiku Đ. Š. pripadne prizemlje i prvi kat vrijednosti 43.400,00 kn, da tužitelju A. P. i M. P. treba pripasti na jednake dijelove prvi kat vrijednosti 51.600,00 kn, od čega na tužitelja A. P. otpada ½ iznosa od 51.600,00 kn, što čini iznos od 25.800,00 kn, a na M. P. također otpada ½ tog iznosa odnosno iznos od 25.800,00 kn, te da da M. P. pripada u cijelosti zemljište vrijednosti 36.800,00 kn, sud utvrđuje da imajući u vidu da je kuća povezana sa zemljištem, pa stoga tuženiku Đ. Š. treba pripasti 33% od cijelog zemljišta (43.400,00 kn na ime vrijednosti prizemlja, kada se podijeli sa 131.100,00 kn koliko iznosi vrijednosti cjelokupnih nekretnina tuženiku Đ. Š. treba pripasti 33% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 33/100). Tužitelju A. P. treba pripasti ½ dijela vrijednosti prvog kata, odnosno iznos od 25.800,00 kn, što čini 19% od cjelokupnih nekretnina (25.800,00 kn na ime vrijednosti 1/2 dijela prizemlja, kada se podijeli sa 131.100,00 kn koji iznos čini vrijednosti cijelih nekretnina, tužitelju A. P. treba pripasti 19% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 19/100), a M. P. treba pripasti vrijednost zemljišta od 36.800,00 kn i vrijednost ½ dijela prvog kata što iznosi 25.800,00 kn, odnosno istoj treba pripast ukupna vrijednost od 62.600,00 (25.800,00 kn na ime vrijednosti prizemlja, uvećano za vrijednost zemljišta od 36.800,00 kn, čini iznos od 62.600,00 kn, koji kada se podijeli sa iznosom 131.100,00 kn koji čini vrijednosti cjelokupnih nekretnina M. P. treba pripasti 48% od cijelih nekretnina, odnosno suvlasnički dio od 48/100).

15. Stoga imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je tuženiku Đ. Š. dosudio 33/100 dijela nekretnina iz izreke, tužitelju A. P. 19/100 dijela, a ostatak od 48/100 je suvlasništvo M. P., stoga je odlučeno kao pod toč. II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

16. U odnosu na ovo utvrđenje prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava a obzirom na vrijeme gradnje obiteljske kuće pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) a prema čl. 20. tog zakona pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, a i odlukom državnog tijela, na način i pod uvjetima određenim zakonom.

17. Više osoba imaju pravo vlasništva na nepodijeljenoj stvari kad je dio svakog od njih određen razmjerno prema cjelini (idealni dio). Ako suvlasnički dijelovi nisu određeni, pretpostavlja se da su jednaki (čl. 13. ZOVO). Više osoba stječu pravo vlasništva i na kući koju su zajednički izgradili. Ako nisu postigli sporazum o veličini suvlasničkih dijelova na novosagrađenoj zgradi, a što ovdje nisu, tada se veličina suvlasničkog dijela svake od njih određuje prema njihovim doprinosima u gradnji. Zajedničko građenje uz zajedničko ulaganje sredstava i rada se pretpostavlja, pogotovo ako je riječ o obiteljskim odnosima, kao što je u konkretnom slučaju, i namjeru da rezultat bude zajednički, ako što nije drugo ugovoreno. Pritom je bez značaja što zemljište na kojem se je gradilo pripada samo jednom od graditelja, jer sporazumna zajednička gradnja sama po sebi podrazumijeva da će graditelj u odgovarajućem dijelu steći pravo vlasništva.

18. Ukoliko se i prihvati da je doprinos svakog od dionika gradnje obiteljske kuće bio jednak njihovom sporazumu koji dio kuće će njima pripasti, a što bi ovom sudu i bilo logično da svaki od dionika doprinosi zajedničkoj gradnji obiteljske kuće sukladno sporazumu koji dio kuće će kome pripasti, onda valja reći, a što je prethodno istaknuto, da je bez značaja što zemljište na kojem se je gradilo je pripadalo samo jednom dioniku tog sporazuma, a suprotno tome prvostupanjski sud smatra da M. P. treba u cijelosti u njezin suvlasnički dio pripasti vrijednost zemljišta od 36.800,00 kn (vidi odluku VSRH Rev-237/1997-2 od 10. travnja 2022. godine).

19. Dakle, u ponovljenom postupku potrebno je utvrditi te dati jasne razloge da li su se stranke odmah sporazumjele o veličini suvlasničkog dijela, a ako nisu, tada se veličina suvlasničkog dijela svakog od njih određuje prema njihovom doprinosu u gradnji pri čemu, a što je ovaj sud prethodno istaknuo, logično je da je svaki od dionika tog sporazuma doprinosio za gradnju onog dijela obiteljske kuće koji bi mu pripao, kao i da u takvoj situaciji je bez značaja to što zemljište na kojem se je gradilo je pripadalo samo ostaviteljici.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I i II).

21Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka III), a obzirom da za sada nije poznat uspjeh stranaka u postupku.

U Zagrebu, 19. prosinca 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta