- 1 -              Rev 994/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 994/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. iz Z., …, OIB…, koji zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB…, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-23/2022-4 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5728/2018-36 od 29. lipnja 2022., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž R-23/2022-4 od 26. listopada 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5728/2018-36 od 29. lipnja 2022. i sudi:

 

              1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.373,88 € s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od srpnja 2013. do prosinca 2017., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

              2. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.240,86 €, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 995,42 €, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska - Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, da tužitelju J. R. OIB: …iz Z., …, isplati iznos od 108.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

 

- 1.350,00 kn od 01.07. 2013. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.08. 2013. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.09. 2013. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.10. 2013. do isplate

- 2.250,00 kn od 01.11. 2013. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.12. 2013. do isplate

- 2.100,00 kn od 01.01. 2014. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.05. 2014. do isplate

-    750,00 kn od 01.06. 2014. do isplate

- 1.050,00 kn od 01.07. 2014. do isplate

- 2.550,00 kn od 01.08. 2014. do isplate

-    750,00 kn od 01.09. 2014. do isplate

-   600,00 kn od 01.10. 2014. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.11. 2014. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.12. 2014. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.01. 2015. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.02. 2015. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.03. 2015. do isplate

- 1.200,00 kn od 01.04. 2015. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.05. 2015. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.06. 2015. do isplate

- 1.650,00 kn od 01.07. 2015. do isplate

- 2.100,00 kn od 01.08. 2015. do isplate

- 3.300,00 kn od 01.09. 2015. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.10. 2015. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.11. 2015. do isplate

- 3.300,00 kn od 01.12. 2015. do isplate

- 1.800,00 kn od 01.01. 2016. do isplate

- 1.950,00 kn od 01.02. 2016. do isplate

- 3.300,00 kn od 01.03. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.04. 2016. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.05. 2016. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.06. 2016. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.07. 2016. do isplate

- 1.650,00 kn od 01.08. 2016. do isplate

- 1.500,00 kn od 01.09. 2016. do isplate

- 2.850,00 kn od 01.10. 2016. do isplate

- 3.150,00 kn od 01.11. 2016. do isplate

- 1.500,00 kn od 01.12. 2016. do isplate

- 2.400,00 kn od 01.02. 2017. do isplate

- 3.450,00 kn od 01.03. 2017. do isplate

- 2.700,00 kn od 01.04. 2017. do isplate

- 2.550,00 kn od 01.05. 2017. do isplate

- 3.000,00 kn od 01.06. 2017. do isplate

u roku od 15 dana.

 

              II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 19.531,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2022. godine

do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-5728/2018. od 29. lipnja 2022. potvrđuje.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-554/2023-2 od 19. rujna 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad ;e ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novineˮ br. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?“.

 

4. Tuženica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu parničnog troška tuženici odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na prvostupanjskom (i/ili) drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava istaknute navode tuženice, predlažući reviziju odbaciti ili odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice Policijske uprave Z., Policijska postaja B., koja je u razdoblju od srpnja 2013. do prosinca 2017., u okviru područja koje je pokrivala Policijska postaja B. bila upućena i na rad na području Republike Slovenije - granični prijelaz O., za isplatu iznosa od 14.373,88 € / 108.300,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi terenskog dodatka u tom razdoblju.

 

9. Uz obrazloženje da je tužiteljica bila inače zaposlena u sjedištu Policijske postaje B., ali je svoj rad obavljala na području državnog teritorija Republike Slovenije, dakle, izvan stalnog mjesta rada, nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 104/13 - dalje: KU/13) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

10. Osnovano revidentica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

 

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno su sudovi pošli od pojma stalnog mjesta rada, jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužiteljice zato što su taj pojam u slučaju tužiteljice tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužiteljice kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (B.).

 

12. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

 

13. Međunarodna suradnja između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole uređena je Sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

14. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog čl. propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

15. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

 

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. Istog čl. službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

17. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile su takva mjesta i granični prijelazi na kojima je radila tužiteljica, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (stavak 1. točka 1. Dogovora).

 

18. Prema odredbi čl. 205. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u nadležnosti Policijske postaje B. bio je nadzor granice na cestovnom graničnom prijelazu B. - O..

 

19. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja zemljopisno područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju tužiteljica upravo radila na zemljopisnom području u nadležnosti Policijske postaje B..

 

20. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj sporni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta Policijske postaje B. smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan njenog stalnog mjesta rada. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe čl. 56 KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

21. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijske službenice za zaštitu granice u Policijskoj postaji B., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni navedenog graničnog prijelaza, radila izvan stalnog radnog mjesta. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ona ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezinog radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan stalnog mjesta rada.

 

22. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužiteljica u konkretnom slučaju bila upućena na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužiteljice kao policijske službenice za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. t. 9. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

 

23. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i zemljopisni prostor domaće države i zemljopisni prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezinog rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

 

24. Ovakvo je pravno shvaćanje izraženo u presudi ovog suda broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56. KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

 

25. Stoga odgovor na pravno pitanje glasi:

 

              „Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim

prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka (tako i ovaj sud u odluci Rev- 1183/2022-2 od 17. siječnja 2023.).

 

26. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva te na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

27. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP-a. Tuženici je parnični trošak odmjeren u iznosu od 2.240,86 €, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa), a shodno zatraženim iznosima prema troškovniku i to trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 €, trošak obrazloženog podneska od 3. travnja 2019. u iznosu od 331,81 €, podneska od 7. travnja 2022. u iznosu od 125,00 €, troškove zastupanja na ročištima održanim 20. veljače 2019., 24. rujna 2019., 1. rujna 2021. i 23. svibnja 2022., svako u iznosu od po 331,81 €, kao i ročištu održanom 10. veljače 2022. u iznosu od 125,00 €, sve prema vrijednosti predmeta spora od 14.373,88 € / 108.300,00 kuna. Tuženici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu budući da nije pristupila na navedeno ročište.

 

28. Tuženica je u cijelosti uspjela s revizijom te joj je priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, svaki u iznosu od po 497,71 €.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.