REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 63/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženika ARENATURIST RIBARSKA KOLIBA d.o.o., Pula, Verudela 16, OIB:95903460600, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-473/2019-2 od 11. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pr-94/17 od 24. travnja 2019., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nisu dopuštene Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 23. ožujka 2017., kojom tuženik otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 30. travnja 2016. za radno mjesto stručnog suradnika za korištenje, skladištenje i nadzor opasnih kemikalija u tehnološkom procesu, kao i odluka od 19. travnja 2017. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja, te da radni odnos tužitelja nije prestao, kojim se radni odnos tužitelja raskida sa sudskim raskidom ugovora o radu i to s danom presude suda prvog stupnja, te nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete četiri prosječne bruto plaće koje je primio posljednja tri mjeseca provedenih na radu u iznosu od 19.600,00 kuna, kao i zahtjev kojim se nalaže tuženiku uspostaviti i priznati kontinuitet radnog odnosa od 28. ožujka 2017. do dana donošenja presude suda prvog stupnja, sa svim pravima koja mu pripadaju iz radnog odnosa te kojim se nalaže isplatiti naknadu mjesečne plaće od travnja 2016. do donošenja presude suda prvog stupnja u iznosu od 107.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kuna (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 22.250,00 kuna (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom 30. travnja 2016. za radno mjesto stručnog suradnika za korištenje, skladištenje i nadzor opasnih kemikalija u tehnološkom procesu,
- da je ugovoreno da će tužitelj taj posao obavljati dva sata mjesečno i za taj rad primati plaću u bruto iznosu od 4.900,00 kuna,
- da je tužitelj u isto vrijeme bio zaposlen na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu u njegovu vlasništvu Consulting & Engineering studio d.o.o.,
- da je tužitelj zadovoljavao uvjete koje Zakon o kemikalijama predviđa za odgovornu osobu koja upravlja opasnim kemikalijama za potrebe bazena i bazenskog postrojenja, dakle visoku stručnu spremu, potreban ispit za rad s opasnim kemikalijama i zdravstvenu sposobnost,
- da je po dolasku sanitarne inspekcije utvrđeno da tuženik nema odgovarajuće rješenje nadležnog Ministarstva za korištenje opasnim kemikalijama,
- da je tuženik na osnovi kvalifikacije tužitelja dobio rješenje o korištenju opasnih kemikalija od nadležnog Ministarstva,
- da iz odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 23. ožujka 2017. proizlazi da je tuženik sa ciljem racionalizacije i smanjenja troškova poslovanja poslodavca, vodeći računa o obvezama koje su za njega kao korisnika određene vrste kemikalija propisane Zakonom o kemikalijama, odlučio da to radno mjesto ukine te da pitanje osiguranja osobe osposobljene i ovlaštene za korištenje kemikalija riješi na način da te poslove za poslodavca, pored svojih redovitih poslova, u buduće obavlja radnik koji je već zaposlen kod poslodavca, a nakon što taj radnik bude osposobljen za obavljanje tih poslova kod Hrvatskog zavoda za toksikologiju, podružnica u Rijeci,
- da je u trenutku donošenja predmetne oduke poslodavac zapošljavao manje od 20 radnika,
- da iz Ugovora o održavanju bazena od 1. travnja 2017. proizlazi da je sklopljen između tuženika i tvrtke Marana d.o.o. Pula za održavanje bazena u Puli, Verudela 16, da se održavanje bazena sastoji iz dolaska na objekt, pregleda i pranja sistema filtriranja, pregleda sistema automatike te kalibracije, pregleda funkcioniranja svih bazenskih efekata te izvješćivanja naručitelja o potrebnim zahvatima, da je obilazak bazena dva puta mjesečno u razdoblju od 1. travnja do 1. listopada tekuće godine po cijeni od 450,00 kuna po dolasku,
- da tvrtka Marana d.o.o. zadovoljava potrebne zakonske uvjete za odgovornu osobu za upravljanje opasnim kemikalijama.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da su ispunjene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč.1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 - dalje: ZR). Naime, nižestupanjski sudovi su zaključili da iako kod tuženika nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radio tužitelj, obzirom se radilo o minimalnom vremenu potrebnom za obavljanje tog posla od dva sata mjesečno i to cca sedam mjeseci godišnje, da je opravdana odluka tuženika da radi smanjenja troškova poslovanja te poslove povjeri vanjskoj pravnoj osobi i time znatno smanji troškove poslovanja.
9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode tužitelja. Bio je dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni. Prema tome, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP koju također sadržajno ističe tužitelj.
11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.
12. Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, a imajući u vidu autonomno pravo tuženika kao poslodavca da organizira proces rada na način koji on ocjenjuje optimalnim, što podrazumijeva organizirati posao na način da poslove nekog radnog mjesta obavljaju drugi zaposlenici unutar tvrtke ili grupacije, odnosno da dio poslova povjeri vanjskim suradnicima, što je u konkretnom slučaju i utvrđeno, a kako su to uostalom pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi, za ocijeniti je da su se u predmetnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
13. Prema odredbi čl. 385. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijske navode kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije bilo moguće uzeti u razmatranje.
14. Slijedom svega izloženog, a kako svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu valja individualizirati, jer odluka o dopuštenosti ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, to je prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženik dao tužitelju poslovno uvjetovani otkaz u cilju postizanja boljih poslovnih rezultata, odnosno uspješnijeg poslovanja, pa je u postojećim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz.
15. Također valja napomenuti da je dovoljno da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga poslodavac daje otkaz ugovora o radu (tako i ovaj sud u odluci Revr-68/2010-2).
16. Stoga suprotno revizijskim navodima tužitelja predmetni otkaz ispunjava uvjete određene čl. 120. st. 1. i 2. ZR, jer se iz istog sa sigurnošću može zaključiti da je tuženik tužitelju ugovor o radu otkazao jer je za njegovim radom prestala potreba, a zbog organizacijskih promjena koje je tuženik uveo u svoje poslovanje.
17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
