REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1192/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza Flamma d.o.o. u stečaju, Rijeka, Zagrebačka 18, OIB: 26963932302, kao sljednika iza Flamma d.o.o. u stečaju, kojeg zastupa stečajni upravitelj Loris Rak iz Rijeke, Zagrebačka 18, protiv tuženika FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2814/17-2 od 3. svibnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pn-55/15- 109 od 21. lipnja 2017., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-2814/17-2 od 3. svibnja 2019. u toč. I. i III. izreke, te se u tim dijelovima predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 527.500,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2009. do isplate (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 32.968,75 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen (toč. II.). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (toč. III.).
2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 527.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2015. do isplate (toč. I.). Djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu gdje je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamatama na gore navedeni glavnični iznos za razdoblje od 27. lipnja 2009. do 22. srpnja 2015. (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 70.733,75 kn (toč. III.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju osobno i putem punomoćnika na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Pritom valja naglasiti da je rješenjem prvostupanjskog suda br. P-70/19-139 od 5. prosinca 2019. određen prekid postupka radi stečaja nad prednikom sada tužitelja, da je u sudski registar upisana Stečajna masa iza Flamma d.o.o. u stečaju, te da je stečajni upravitelj stečajne mase pozvan na preuzimanje postupka u ovom predmetu. Pri tome je u uvodu ove odluke kao stečajni upravitelj navedena osoba koja je kao takva upisana u sudskom registru.
4. Na revizije nije odgovoreno.
5. Revizije tužitelja su osnovane.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Preinačujući prvostupanjsku presudu i prihvaćajući u cijelosti tužbeni zahtjev u pogledu glavničnog potraživanja, te djelomično u pogledu dosuđenih zateznih kamata drugostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da se tuženiku kao odvjetniku u siječnju 2009. obratio VR kao zastupnik po zakonu, odnosno prokurist tužitelja i to radi pružanja pravnih usluga – raskida Kupoprodajnog ugovora kojeg je tužitelj sklopio s tvrtkom Potentia d.o.o. 28. prosinca 2007., te radi povrata poreza na promet nekretnina temeljem tog kupoprodajnog ugovora,
- da je tom prilikom VR tuženiku priopćio da je Ugovor o kupoprodaji iz 2007. proveden u zemljišnoj knjizi, time da provjera u tom vrijeme nije bila moguća putem interneta,
- da je tuženik sastavio prijedlog 24. travnja 2009. da se temeljem „Ugovora kojim se poništava kupoprodajni ugovor od 28. prosinca 2007. na nekretnini u k. o. [katastarska općina] briše uknjižba prava vlasništva tužitelja, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist ranijeg prodavatelja tvrtke Potentia d.o.o.,
- da je tuženik 30. travnja 2010. podnio zahtjev nadležnom poreznom tijelu u Dubrovniku za povrat plaćenog poreza na promet nekretnina u visini od 527.500,00 kn,
- da je taj zahtjev pravomoćno odbijen u smislu odredbe čl. 22. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" br. 69/97, 26/00, 127/00 i 153/02 – dalje: ZPPN),
- da je tuženik u ime tužitelja kasnije vodio upravni spor, odnosno podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Pazinu protiv Republike Hrvatske, koji postupci su završili negativno po tužitelja.
8. Drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju tuženik kao odvjetnik postupio protivno odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), jer nije postupio s pažnjom koja se zahtijeva od dobrog stručnjaka. Drugostupanjski sud smatra da je tuženik kao odvjetnik bio dužan provjeriti je li na temelju Ugovora o kupoprodaji iz 2007. došlo do uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ili ne, neovisno o tome je li mu zastupnik po zakonu tužitelja VR rekao da je uknjižba provedena. Osim toga, drugostupanjski sud ističe da je tuženik bio svjestan svojih propusta u pokretanju postupka radi povrata plaćenog poreza, kao i propusta u provjeri zemljišnoknjižnog stanja koje je relevantno za postupanje prema odredbama ZPPN, jer je pokrenuo postupak pred Upravnim sudom u Splitu, odnosno Trgovačkim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Dubrovniku. Isto tako, „Ugovor o poništenju Ugovora o kupoprodaji“, koji je sastavio tuženik je ugovor koji je protivan odredbama ZOO, to iz razloga što stranke same ne mogu poništiti ugovor o kupoprodaji koji su zaključile, već ga mogu samo sporazumno raskinut. Stoga drugostupanjski sud smatra da je tuženik postupio suprotno odredbama ugovora o nalogu i to odredbi čl. 765. ZOO, kao i protivno odredbama Zakona o odvjetništvu i Kodeksu odvjetničke etike, a radi čega je u udovoljeno zahtjevu tužitelja cijelosti u pogledu glavničnog potraživanja, te djelomično u pogledu zateznih kamata.
9. Osnovano tuženik u reviziji koju je osobno podnio, kao i u reviziju koju je podnio odvjetnik tuženika ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o tome koje su punomoći potpisane tuženiku kao odvjetniku od strane zastupnika po zakonu tužitelja, kao i za koje postupke.
10. Naime, u samoj reviziji tužitelj jasno ukazuje da je punomoć za povrat plaćenog iznosa poreza na promet nekretnina dana tuženiku 30. travnja 2010., a ne u siječnju 2009. kako se to navodi u obrazloženju drugostupanjske presude. Jednako tako treba istaći da je prvostupanjski sud utvrdio da je zastupnik po zakonu tužitelja tuženiku dao pogrešnu obavijest o postojanju zakonskih uvjeta koji su bili temelj za ostvarivanje prava na povrat plaćenog poreza na promet nekretnina, odnosno da je znatno nakon proteka zakonskog roka za podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka radi ostvarenja prava na povrat plaćenog poreza na promet nekretnina dostavio tuženiku pravilno rješenje o razrezu poreza.
11. Kako o tim pravno relevantnim odlučnim činjenicama drugostupanjska presuda nema razloga, to je valjalo prihvatiti revizije tuženika i ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te u tim dijelovima predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
12. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, te dati jasne razloge o svim činjenicama na koje je ukazano ovim rješenjem.
13. Treba dodati da je parnični sud vezan činjenicama koje tužitelj ističe u tužbi, pa u slučaju kada tužitelj ne tvrdi da bi mu šteta nastala zbog toga što je tuženik sačinio ugovor koji je nepravilno nazvao, ne može na tome temeljiti svoju odluku. Naime, niti u upravnom postupku, niti u postupku pred Upravnim sudom zahtjev tužitelja za povrat poreza nije odbijen iz razloga što je sačinjen ugovor protivan odredbama ZOO, već radi toga što je protekao rok u kojem se mogla tražiti obnova postupka prema odredbi čl. 22. ZPPN.
14. Budući je ukinuta drugostupanjska presuda, to je drugostupanjska dopunska presuda s obzirom na svoj sadržaj (u izreci) bez učinka, neovisno o činjenici da ista nije pobijana u revizijskoj fazi postupka.
15. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se i o troškovima revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 19. prosinac 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
