REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4312/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BIS Zagreb d.o.o., OIB 35803594278, iz Zagreba, Ulica Hermana Bužana 6/B, zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-443/2023-2 od 28. lipnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2021-22 od 28. studenoga 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-443/2023-2 od 28. lipnja 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-119/2021-22 od 28. studenoga 2022. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Da li je obrazloženje iz toč. 14. obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-442/2023 koje glasi: „Kako je za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika spornih aparata već zbog činjenice da sam tužitelj u tužbi navodi kako je postojala procedura ulaska u vojarnu radi redovnog održavanja aparata (prethodna najava), pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno čl. 23. st. 2. ZV, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev“, u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. u vezi s čl. 347. Zakona o parničnom postupku?,
2. Da li je u predmetu radi smetanja posjeda pravilno odluku temeljiti na stavu da je nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika, a koji stav proizlazi iz sljedećeg obrazloženja suda: „Kako je za odluku o zahtjevu tužitelja nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženika kao posrednog i neposrednog posjednika spornih aparata već zbog činjenice da sam tužitelj u tužbi navodi kako je postojala procedura ulaska u vojarnu radi redovnog održavanja aparata (prethodna najava), pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno čl. 23. st. 2. ZV, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev“, iako je to suprotno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?,
3. Da li postojanje procedure ulaska u određeni objekt (prethodna najava), u ovom konkretnom slučaju vojarnu, radi redovnog održavanja aparata apsolutno isključuje mogućnost počinjenja smetanja posjeda, odnosno da li je pravilan stav da u slučaju kada postoji procedura ulaska u vojarnu radi redovnog održavanja aparata (prethodna najava) nije moguće počiniti smetanje posjeda zabranom ulaska u vojarnu radi redovnog održavanja aparata bez obzira na prethodnu najavu?.
1.1. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije na jasan način naveo razloge zbog kojih smatra da su predmetna pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Unatoč navedenom, ocjenjeno je i da predmetna pravna pitanja zbog svoje prirode niti ne mogu imati značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se ta pitanja odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
