REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4300/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza METEOR GRUPA d.o.o., u stečaju, Štefanec, Štefanec Marof 27, OIB 10485023735, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TERME TUHELJ d.o.o., Tuheljske Toplice, Ulica Ljudevita Gaja 4, OIB 56566580479, zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3250/2022-4 od 5. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-58/2022-73 od 8. lipnja 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

IV. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3250/2022-4 od 5. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-58/2022-73 od 8. lipnja 2022. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeće pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„Ako se na radove koji su izvan ugovorni ne primjenjuju odredbe ugovora zašto se na način dokazivanja izvedenosti tih radova moraju primjenjivati odredbe ugovora koji ne obuhvaća te radove?“.

1.1. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio slijedeće.

2.1. Navedeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Unatoč navedenom, a obzirom da se tužitelj kao na razlog važnosti tog pitanja poziva na okolnost da o tom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je ipak za ukazati i na slijedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. Protiv iste drugostupanjske presude i tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, također u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. Ukoliko je ugovorom o građenju „ključ u ruke“ utvrđeno da izvođač ima potraživati vrijednost eventualnih nepredviđenih nepredvidivih radova samo ako ista premašuje 10% ugovorne cijene, a naknadno taj isti ugovor o građenju bude raskinut, a vještak utvrdi da postoje vantroškovnički radovi, izvedeni za vrijeme trajanja ugovora, u iznosu koji predstavlja vrijednost 2% ugovorene cijene, primjenjuje li se ugovorna odredba glede prava izvođača na potraživanje vrijednosti nepredviđenih nepredvidivih radova samo ako ista premašuje 10% ugovorne cijene ili opće odredbe Zakona o obveznim odnosima?,

2. Ukoliko dođe do raskida Ugovora o građenju „ključ u ruke“, a naknadno se utvrdi da postoje određeni vantroškovnički radovi izvedeni za vrijeme trajanja ugovora, primjenjuje li se na prava ugovornih strana ograničenje predviđeno ugovorom o građenju ili opća pravila obveznog prava?,

3. Primjenjuju li se među strankama odredbe Ugovora o građenju u pogledu cijene radova, čak i nakon raskida tog Ugovora, ako su radovi izvedeni za vrijeme dok je Ugovor bio na snazi?“.

4.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud u odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, ocijenio je slijedeće.

5.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odluke viših sudova na koje se tuženik poziva (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-148/06 od 11. studenoga 2009. i odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gžj-2113/2017 od 19. travnja 2018.) donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.

5.2. K tome, kako se i tuženik kao razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu poziva i na okolnost da o tim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i ovdje je za ukazati da okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

7. Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije su odbijeni na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja na donošenje odluka o prijedlozima za dopuštenje revizije (st. III. i IV. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug