Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 923/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 923/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F., V., OIB, kojega zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv tuženika G. č.i u. d.o.o., V., OIB, kojega zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B. P., odvjetnice u S., radi poništenja odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-1423/19-3 od 27. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-12/19 od 17. srpnja 2019., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„Odbijaju se  kao neosnovani  tužbeni zahtjevi  tužitelja koji glase:

 

"I. Poništavaju se odluke tuženika G. Č. I. U. d.o.o. iz V., OIB: … br. 137/17 od 09. 10. 2017. god. i br. 160/17 od 02. 11. 2017. god.

 

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju bruto iznos od 52. 875,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose  od:

 

- 5.898,60 kuna  od dana  15. 11. 2017. god. do isplate, 

- 6.102,00 kuna  od dana  15. 12. 2017. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 01. 2018. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 02. 2018. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 03. 2018. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 04. 2018. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 05. 2018. god. do isplate, 

- 6.102,60 kuna  od dana  15. 06. 2018. god. do isplate, 

- 4.263,00 kuna  od dana  15. 07. 2018. god. do isplate, 

 

sve po stopi koja se za svako polugodište  određuje uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanje kredita  odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju  kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima.

 

III. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 01. 07. 2013. godine, te aneksa istog ugovora od 15. 09. 2016. god. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sa danom donošenja ove presude.

 

IV. Nalaže se tuženiku  da plati tužitelju  na ime naknade štete iznos od  61.020,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana  donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita  odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana  nefinancijskim trgovačkim  društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi  tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje  Hrvatska  narodna banka prema  čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima."

 

V. Dužan je tužitelj platiti tuženiku troškove  postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, radnika, za poništenje odluke tuženika, poslodavca, o otkazu ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka s ponudom izmijenjenoga ugovora, za sudski raskid toga ugovora o radu, isplatu plaća nakon raskida ugovora i naknadu štete zbog sudskoga raskida ugovora o radu. 

 

7. Nižestupanjski sudovi su ove tužbene zahtjeve ocijenili neosnovanim nakon što su zaključili da je tuženik dokazao postojanje razloga za poslovno uvjetovani otkaz tužitelju na radnome mjestu Pogrebnika II u skladu s čl. 115. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR), ponudivši mu izmijenjeni ugovor za radno mjesto Građevinskoga radnika III. U postupku je utvrđeno da je novim tuženikovim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta predviđeno samo jedno radno mjesto Pogrebnika II, umjesto dosadašnja dva ranijim Pravilnikom, a kako su na tome radnome mjestu radili tužitelj i B. R., tuženik je uvažavajući kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR, na tome radnome mjestu zadržao radnika B. R., a tužitelju otkazao ugovor o radu ponudivši mu sklapanje ugovora o radu za radno mjesto građevinskoga radnika III.

 

8. Tužitelj u reviziji nije određeno naznačio zbog kojega od revizijskih razloga propisanih čl. 386. ZPP podnosi reviziju, no, iz sadržaja revizije proizlazi da drugostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnoga prava iz čl. 115. st. 2. ZPP. Naime, gotovo cjelokupni sadržaj revizije odnosi se na tužiteljevo viđenje toga koga je od dva postojeća radnika na radnome mjestu Pogrebnik II tuženik trebao zadržati i zaključak da je to trebao biti on. Pritom se tužitelj poziva na to da tuženik nije vodio računa o svim socijalnim kriterijima, a posebno i na to da je tuženik omogućio samo radniku B. R. da polaže stručni ispit za predmetno radno mjesto, a njemu da to nije omogućio, čime je B. R. stekao dodatni kriterij za ostanak na radnome mjestu.

 

9. Međutim, tužitelj pritom zanemaruje utvrđenje nižestupanjskih sudova prema kojemu tužitelj nije ni mogao, za razliku od B. R., pristupiti polaganju stručnoga ispita za pogrebnika, jer nema završeno najmanje srednje strukovno obrazovanje u trogodišnjem trajanju, što nije sporno. Naime, Zakonom o pogrebničkoj djelatnosti (Narodne novine br. 36/15) propisano je da pogrebnik, što je ovdje tuženik, mora ispunjavati poseban uvjet stručne osposobljenosti za obavljanje pogrebničke djelatnosti ili zaposliti radnika u punome radnom vremenu koji udovoljava ovome uvjetu, a ta stručna osposobljenost da se dokazuje polaganjem ispita (čl. 18. st. 1. i 3. toga Zakona), kao i da navedenome ispitu može pristupiti osoba s najmanje završenim srednjim strukovnim obrazovanjem u trogodišnjem trajanju. Također, nije sporno da tužitelj ne ispunjava uvjet iz čl. 27. navedenoga Zakona, prema kojemu bi mogao ispitu pristupiti i bez odgovarajućega obrazovanja da je na dan stupanja toga zakona bio kao pogrebnik upisan u odgovarajućemu registru.

 

10. S obzirom na navedeno, revizijski se razlog pogrešne primjene materijalnoga prava ukazuje neosnovanim.

 

11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP kao u izreci.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu