REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 249/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalnoj službi u Pazinu, protiv 1-tuženika ĆO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2-tuženika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Krešimiru Majnariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji 2-tuženika ZO protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-268/2018-2 od 21. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Buje P-244/2017-41 od 31. svibnja 2017., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija 2-tuženika ZO odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Ugovor o darovanju nekretnine zaključen 31. ožujka 2005. u Vinkovcima te ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara-Borovo naselje pod OV-1119/05 dana 31. ožujka 2005. te Dodatak Ugovoru o darovanju od 31. ožujka 2005. zaključen dana 18. travnja 2005. u [adresa] te ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Aleksandre Micelli iz Novigrada pod brojem OV-819/05 između ĆO OIB [osobni identifikacijski broj] i ZO OIB [osobni identifikacijski broj], gube učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužiteljice prema ĆO u iznosu od 312.518,53 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice 246.989,53 kune teče počev od 15. ožujka 2006. do naplate te novčane tražbine u cijelosti, te na iznos glavnice 65.529,00 kuna teče od 22. srpnja 2007. pa do naplate te novčane tražbine u cijelosti, na način da ista do 31. prosinca 2007. teče po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) (do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena).

II. Tuženik ZO OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je dopustiti da tužiteljica Republika Hrvatska svoje potraživanje prema ĆO OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu 312.518,53 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice 246.989,53 kune teče počev od 15. ožujka 2006. godine do naplate novčane tražbine te na iznos glavnice 65.529,00 kuna teče od 22. srpnja 2007. godine pa do naplate novčane tražbine u cijelosti, na način da ista do 31. prosinca 2007. teče po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) (do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), namiri prodajom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao k. č. br. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio: 10220/100000, mansarda stan br.11, ukupne površine 54,65 m2, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženika ĆO.

IV. Nalaže se tuženiku ZO naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka isplatom 28.000,00 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku ĆO trošak ovog parničnog postupka isplatom 38.750,00 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika ĆO za naknadu parničnog troška.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u odnosu na tuženika ĆO.“.

2. Drugostupanjskom presudom žalba 1-tuženika ĆO i 2-tuženika ZO odbijena je kao neosnovana, žalba tužiteljice djelomično je odbijena kao neosnovana, djelomično je prihvaćena te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. II. IV. izreke i pobijanom odbijajućem dijelu VII. izreke, dok je preinačena u točki V. izreke tako da ista glasi:

„Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženiku ĆO umjesto iznosa od 38.750,00 kuna naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.312,50 kuna u roku 15 dana, dok se zahtjev tuženika ĆO za naknadu parničnog troška iznad dosuđenih 21.312,50 kuna do iznosa od 38.750,00 kuna, odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude 2-tuženik ZO (dalje u tekstu: 2-tuženik) je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio pa kako je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora 300.000,00 kn to je dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje pravne radnje dužnika, odnosno da ugovor o darovanju nekretnine zaključen 31. ožujka 2005. između ovdje tuženika gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužiteljice prema ĆO te da je 2-tuženik ZO dužan dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema ĆO namiri prodajom te darovane mu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. suvlasnički dio: 10220/100000, mansarda stan br.11, ukupne površine 54,65 m2.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je ugovorom o darovanju od 31. ožujka 2005. 1-tuženik ĆO od svojih suvlasničkih nekretnina upisanih u zgr. ul.3174 k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od 102/1000 dijela darovao 2-tuženiku ZO svojem nećaku k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 622 m2, u naravi 64/1000 dijela stana na 3. katu mansardi označen na planu brojem 11, s prostorijama označenim brojevima 7 i 12, ukupne neto korisne površine 49,35 m2 i neto površine 54,45 m2, dok iz Dodatka ugovora o darovanju od 18. travnja 2015. proizlazi da je predmet darovanja stan na 3. katu- mansardi označen na planu brojem 11 s prostorijama označenim brojevima od 7 do 12, ukupne neto korisne površine 49,35 m2 i neto površine 54,65 m2, koji odgovora suvlasničkom dijelu zgrade od 102,20/1000 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- da je Porezna uprava donijela rješenje 28. travnja 2005. koje je postalo konačno 14. studenog 2005. i ovršno 23. studenog 2005., kojim je naloženo (toč.II. izreke) 1- tuženiku ĆO kao poreznom obvezniku uplatiti PDV za 2003. u iznosu 46.649,17 kn, zatim kamate na taj iznos obračunate do 25. travnja 2005. u iznosu 8.035,63 kn, te da obračuna i uplati daljnje kamate za navedeni PDV od dana sastavljanja dopunskog zapisnika do dana uplate, zatim da uplati PDV za 2004. u iznosu 200.340,36 kn, da uplati kamate obračunate na taj iznos glavnice do 25. travnja 2005. u iznosu 5.022,23 kn te da obračuna i uplati daljnje kamate za PDV od dana sastavljanja dopunskog zapisnika do dana uplate. 1-tuženik ĆO kao porezni obveznik točkom II. izreke navedenog rješenja obvezan je izvršiti to rješenje odnosno navedene uplate u roku 8 dana od konačnosti tog rješenja,

- da je Porezna uprava donijela rješenje 20. prosinca 2006. koje je prema otisnutoj potvrdi na istom postalo ovršno 17. siječnja 2007., da je točkom II. izreke tog rješenja 1-tuženik ĆO kao porezni obveznik obvezan uplatiti razliku poreza i prireza na dohodak koja je u toč. I. izreke naznačena u iznosu 65.529,77 kn u roku petnaest dana od dana primitka tog rješenja,

- međutim, navedeno rješenje od 20. prosinca 2006. je po žalbi ĆO poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak, potom je rješenjem Ministarstva financija- Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Umag, Klasa UP/I-410-23/06- 02/01933, Ur. broj 513-07-18-07/2011-09 od **.**.2011. ĆO kao poreznom obvezniku utvrđen porez na dohodak za 2005. odnosno razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu 65.529,77 kn te je istome naloženo da tu razliku plati u roku 15 dana od konačnosti tog rješenja,

- zatim je rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija, Klasa UP/II-410-18/11-01/1280, Ur. broj 513-04/13-02 od 20. kolovoza 2013. odbijena žalba tuženika ĆO izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Pazin, Ispostava Umag, Klasa UP/I-410-23/06-02/01933, Ur. broj 513-07-18-07/2011-09 od 15. listopada 2011., te je prvostupanjsko rješenje Klasa UP/I-410-23/06-02/01933, Ur. broj 513-07-18- 07/2011-09 od 15. listopada 2011. postalo izvršno 27. rujna 2013.,

- da je ĆO na ime utvrđene porezne obveze uplatio ukupno 51.272,74 kn čime je podmirio dio kamata, te da preostalo stanje duga iznosi ukupno 311.518,53 kn i to na temelju rješenja od 28. travnja 2005. na ime PDV-a 246.989,53 kn i daljnju kamatu od 15. ožujka 2006. do namirenja,

- da je predmetni stan 2-tuženik ZO prodao 22. ožujka 2017. kupcu ĆOM, koja je uknjižila pravo vasništva u zemljišnim knjigama.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužiteljica kao vjerovnik ima utvrđeno ukupno potraživanje prema 1-tuženiku ĆO (u ukupnom iznosu 311.518,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 246.989,53 kn teče od 15. ožujka 2006. do naplate, a na iznos 65.529,00 kn teče od 22. srpnja 2007. do naplate), da je to potraživanje dospjelo za isplatu, da je 1-tuženik ĆO poduzeo utvrđenu pravnu radnju na štetu tužiteljice kao vjerovnika kao i da ta pravna radnja dužnika nije isključena od pobijanja, pa je stoga u odnosu na 2-tuženika ZO odlučeno na temelju čl. 284. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91), dok je u odnosu na 1-tuženika ĆO tužbeni zahtjev odbijen jer da on kao dužnik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari prema odredbi čl. 283.st. 2. ZOO/91.

10.1. Sudovi su ocijenili da tuženici nisu dokazali da bi se ovdje radilo o uobičajenom prigodnom daru niti o daru koji bi bio učinjen iz zahvalnosti stoga da nije moguće primijeniti odredbu čl. 282. ZOO/91 koja propisuje isključenje pobijanja. Sudovi su ocijenili da se ne radi o daru koji bi bio razmjeran materijalnim mogućnostima dužnika odnosno 1-tuženika ĆO jer da prema njegovom iskazu u pogledu imovnog stanja i prihoda ne proizlazi da je 1-tuženik ĆO takvog imovnog stanja da bi mogao darovati stan svom nećaku ZO.

11. Revident u reviziji ukazuje da pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim ovaj sud ne nalazi da bi navedena bitna povreda bila počinjena, budući da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi te proizlaze iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka.

12. Nije osnovan navod revidenta da nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji određena čl. 280. st. 1. ZOO, a to je nesposobnost dužnika za plaćanje.

12.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o paulijanskoj tužbi odnosno kvazipaulijani (čl. 281. st. 3. ZOO/91) te da bi se moglo pristupiti pobijanju pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika, moraju se steći određene pretpostavke, tj. moraju se kumulativno ispuniti četiri opće pretpostavke (čl. 280. ZOO/91) te jedna od posebnih pretpostavki (čl. 281. ZOO/91). Tako tražbina treba biti dospjela, dužnik treba biti insolventan, treba postojati dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika.

12.2. Insolventnost znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. To ne znači da nema uopće imovine, nego da je bez sredstava koja omogućuju naplatu tražbine. U sporovima koje, u skladu s odredbom čl. 66. ZOO/05 pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (tako i ovaj sud u odluci Rev-848/2023 od 22. studenog 2023). U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su ocijenili da je osiguranjem založnog prava na nekretninama ĆO (označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/32 dijela u naravi put i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 90/600 (ili 3/20) dijela, u naravi kuća i dvorište) osiguran samo dio tražbine tužiteljice jer da se ne radi o imovini takve vrijednosti koja bi tužiteljici jamčila ispunjenje tražbina koje ima prema dužniku 1- tuženiku ĆO. Pored takve ocjene suda kao i iskaza 1-tuženika ĆO o jedinoj imovini-ušteđevini koja je neznatna u odnosu na visinu duga, prema ocjeni revizijskog suda tužiteljica/vjerovnik je učinila vjerojatnim insolventnost dužnika. Pritom valja reći da je na tuženiku teret dokaza da je dužnik/tuženik solventan (tako i ovaj sud u odlukama Rev-2173/2016 od 9. lipnja 2020. te Rev-764/2022 od 25. listopada 2022.) odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika), no u konkretnom slučaju tuženici nisu dokazali da bi navedena imovina 1-tuženika ĆO po svojoj vrijednosti bila dovoljna za ispunjenje utvrđenih tražbina tužiteljice.

13. Vezano uz navode revidenta o dospjelosti tražbine, valja reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i to sjednice odjela od 24. svibnja 2021. dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO/91), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.

13.1. Slijedom navedenog, tražbina tužiteljice koja se odnosi na porez na dodanu vrijednost za 2003. i 2004. je bez sumnje dospjela u trenutku podnošenja tužbe 26. studenog 2007., kao što je u tom trenutku dospjela i tražbina poreza na dohodak za 2005. Naime, rješenje porezne uprave u predmetu utvrđivanja poreza na dohodak za 2005. poreznog obveznika ĆO donijeto je 20. prosinca 2006. te postalo ovršno 17. siječnja 2007., u kojem je jasno navedeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Prema odredbi čl. 37. st. 6. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04) porez na dohodak po godišnjoj prijavi plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja poreznom obvezniku. U konkretnom slučaju pobijanja pravne radnje dužnika odlučno je da je tražbina dospjela u trenutku podnošenja tužbe.

14. Neosnovan je navod revidenta da tužiteljica tražbinu nije umanjila za iznos od 51.272,74 kn koji iznos je I-tuženik ĆO uplatio, obzirom ja taj navod suprotan utvrđenju sudova. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je I-tuženik ĆO na ime utvrđene porezne obveze uplatio ukupno 51.272,74 kn čime je podmirio dio kamata te da preostalo stanje duga iznosi ukupno 311.518,53 kn, od toga na temelju rješenja od 28. travnja 2005. na ime PDV-a 246.989,53 kn i daljnju kamatu od 15. ožujka 2006. do namirenja.

15. Neosnovan je i navod revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili da je zabilježba tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika postojala prije promjene vlasništva s ZO na EO, budući su sudovi takav zaključak donijeli na temelju stanja spisa utvrdivši da je zabilježba ove tužbe postojala prije promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Slijedom navedenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti reviziju te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić