REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3811/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOART d.o.o., OIB 34058512681, sa sjedištem u Zagrebu, Čakovečka 23, zastupanog po punomoćniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glamuzini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5276/2022-2 od 21. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/2021-119 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5276/2022-2 od 21. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 30/2021-119 od 28.listopada 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo postavljeno pitanje odnosi se na konkretan slučaj i nije moguće dati odgovor univerzalno primjenjiv u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Drugo postavljeno pitanje je takvo da o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka o sporu. Tužitelj pita „može li sud primijeniti pravilo o teretu dokazivanja prije nego što je ocijenio dokaze u smislu čl. 8. ZPP te je li na taj način počinjena bitna povreda...“. Sud ne može primijeniti pravilo o teretu dokazivanja prije ocjene dokaza, međutim u konkretnom slučaju tužitelj nije niti predložio izvođenje dokaza na okolnost stanja nužde i očitog nesrazmjera, a kojim bi dokazao pretpostavke iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). U tom smislu niti razlozi važnosti nisu usporedivi s konkretnom činjeničnom situacijom obzirom sud nije imao što izvesti jer tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na okolnost stanja nužde i očitog nesrazmjera.
4. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
