REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4136/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta „[obrt]“, zastupanog po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Luje d.d. iz Kostrene, Paveki 1, OIB 44354247337, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3709/2022-2 od 10. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-327/2021-14 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3709/2022-2 od 10. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-327/2021-14 od 14. srpnja 2022. tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
1. Da li drugostupanjski sud može donijeti odluku ukoliko je uvjeren o postojanju neke činjenice koju je utvrdio uz primjenu slobodne ocjene dokaza, a nema utvrđenost objektivne kvalitete zaključka o postojanju neke činjenice?,
2. Ako se pojam utvrđenosti ne podudara sa pojmom uvjerenosti da li bi bilo relevantno za donošenje zakonite odluke uz primjenu odredbi čl. 7., 8. i 219. ZPP-a ono što je sud „uvjeren” ili „utvrdio”?,
3. Da li sud može ignorirati i ne obrazložiti žalbene razloge, već samo jednom rečenicom kazati da se slaže sa obrazloženjem prvostupanjskog suda, a jednako kao i prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kako razloge, tako i prigovore da li se sporni računi odnose zaista na izvršene radove koji nikada nisu zaprimljeni kod tuženika, a poslovna praksa tužitelja i tuženika je bila takva da su i prije i poslije spornih računa vodili jednaku poslovnu politiku na način, narudžbenica – izvršenje posla – potvrda i ovjera sa obje strane – račun – plaćanje što je od odlučnog značenja za rješenje spora u smislu postojanja ili nepostojanja obveze tuženika prema tužitelju?.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo na dostupnost sudovanja.
1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U odnosu na pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
2.2. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3. ocijenjeno je da to pravno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi po svojoj prirodi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tim pitanjem tuženik tek propituje da li je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
2.3. U odnosu na navode tuženika da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena prije navedena temeljna ljudska prava, ocijenjeno je da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno jedno od navedenih temeljnih ljudskih prava. Naime, tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio odgovarajuće dijelove spisa iz kojih dijelova bi se moglo zaključiti da bi tuženiku bila povrijeđena predmetna temeljna ljudska prava (čl. 387. st. 3. ZPP).
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
