REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1014/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o. iz Osijeka, L. Jagera 5, OIB: 82925459345, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravnog sljednika Societe Generale – Splitska banka d.d. iz Splita, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-548/2021-6 od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-318/2019-16 od 19. studenoga 2020., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju 33.909,92 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju 8.880,00 kn na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i u dijelu toč. II. izreke kojim se tuženici nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.880,00 kn, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.595,00 kn.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4193/2022-2 od 9. studenoga 2022. dopustio tuženici izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF-u) obvezuju ostale sudove samo u postupku koji potrošač osobno pokrene, a ne obvezuju u postupcima koje pokrenu treće osobe koje nemaju status potrošača?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu od 18. rujna 2006., a koju tražbinu je tužitelj stekao na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 20. svibnja 2019.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. U postupku je utvrđeno:
- da su Dražan Lišnić i Marija Lišnić sklopili Ugovor o kreditu broj 51513/06 od 18. rujna 2006. s tuženicom te da je predmetnim ugovorom navedenima odobrenim nenamjenski kredit u iznosu od 27.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženice na dan korištenja kredita,
- da je tužitelj s Dražanom Lišnićem i Marijom Lišnić 20. svibnja 2019. sklopio Ugovor o ustupu tražbine kojim su navedene fizičke osobe izvršile ustup svoje tražbine tužitelju, a u odnosu na tuženicu kao dužnika po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu broj 51513/06 od 18. rujna 2006.,
- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Matije Trogrlić zbog promjenjive kamatne stope i primjene valutne klauzule izvršena pretplata od ukupno 34.960,78 kn,
- da u postupku nisu utvrđivane pretpostavke nepoštenosti i ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF već su sudovi svoju odluku temeljili na odluci u kolektivnom sporu.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti pri čemu su otklonili prigovor tuženice da se na tužitelja ne odnosi vezanost za odluku iz kolektivnog spora, odnosno da nema nikakvih zapreka da potrošač ustupi svoju tražbinu na ime nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu jer se ne radi o tražbini u odnosu na koju bi bilo zabranjeno ustupanje.
11. Tuženica se u reviziji poziva na odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 78/12 – dalje: ZZP/07) i na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) kao i na odredbu čl. 502.c ZPP. Tuženica na temelju navedenih odredbi ZZP/07, ZZP/14 i čl. 502.c ZPP smatra da se tužitelj kao trgovačko društvo ne može pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora i da sud stoga nije vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača u ovoj pravnoj stvari.
12. Točno je da je odredbama čl. 138.a ZZP/07 i čl. 118. ZZP/14 određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07, odnosno čl. 106. st. 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice. Slična je odredba i u čl. 502.c ZPP gdje je navedeno da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz kolektivne odluke i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će ta osoba se na njih pozvati.
13. Međutim, takve stipulacije u ZZP/07, ZZP/14 i u čl. 502.c ZPP ne mogu se tumačiti da se isključivo potrošač osobno može pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Naime, u smislu odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18 – dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina iz čl. 138.a ZZP/07 ili čl. 118. ZZP/14 nije tražbina koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju jer bi to značilo da niti univerzalni sukcesori ne bi po tome mogli ostvarivati prava koja pripadaju potrošaču na temelju odluke u kolektivnom sporu. Nadalje, niti ZZP/07 ili ZZP/14 ne zabranjuju prijenos takve tražbine, a isto tako tužitelj nema zapreke prema Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 152/11, 111/12, 69/13, 110/15 i 40/19 – dalje: ZTD) za stjecanje ustupom predmetne tražbine.
14. Stoga su u pravu nižestupanjski sudovi kada su otklonili prigovor tuženice da isključivo osobno potrošač ima pravo na predmetnu tražbinu i samo potrošač osobno da se može pozivati na pravomoćnu odluku broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
15. Stoga odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF) obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, ali isto tako i u postupcima koje pokrenu treće osobe koje su singularni ili univerzalni sukcesori potrošača i nemaju osobno status potrošača."
16. Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u toč. I. izreke.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: 9-30863-61e3e
Kontrolni broj: 009a6-a0957-af9e8
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
