REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1062/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PATENT d.o.o., OIB 28977133575, Šibenik, Vrpoljački put 26, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pletikosa, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika NAŠA TEŽNJA d.o.o, OIB 56786516468, Zagreb, Pavla Radića 9, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik iz Zagreba, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/22 od 21. listopada 2022. ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-726/22-16 od 10. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/22 od 21. listopada 2022. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-726/22-16 od 10. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/22 od 21. listopada 2022. ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj P-726/22-16 od 10. studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 375.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 70.981,90 kn / 9.420,92 EUR (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je neosnovano prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje stranke i predloženih svjedoka na okolnost sklapanja ugovora i tumačenja njegovih odredaba) zbog čega je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da je pravi smisao i značenje odredbe čl. 9. III. ugovora o ugovornoj kazni, primjenom odredbe čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, bilo moguće utvrditi izvođenjem predloženih, a neosnovano odbijenih, dokaznih prijedloga tužitelja. Nadalje, citira odredbu čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i navodi da je počinjena ta bitna povreda jer prvostupanjski sud nije detaljno obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja, te ističe da, osim toga, odbijanjem tih dokaznih prijedloga nije tužitelju dana mogućnost da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tuženika što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Navodi da je pravilnim tumačenjem odredbe čl. 9.III. ugovora, zbog nesporne činjenice da je tuženik povrijedio svoju ugovornu obvezu, budući da je kod tuženika došlo do promjene menagementa - uprave, trebalo zaključiti da je tuženik dužan platiti tužitelju ugovornu kaznu. Ističe da ugovorna kazna iz čl. 9.III. ugovora ima sasvim drugačije značenje od instituta ugovorne kazne iz odredbe čl. 350. Zakona o obveznim odnosima na koju se pozvao prvostupanjski sud, te da je pravi smisao i značenje ugovorne kazne iz odredbe čl. 9.III. ugovora trebalo utvrditi izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, što je sud neosnovano odbio, pa je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava (čl. 350. Zakona o obveznim odnosima). Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 44.363,68 kn uvećano za pristojbu na žalbu po odluci suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 375.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po osnovi ugovorne kazne na temelju Ugovora o pružanju konzultantskih usluga od 22. prosinca 2021.
7. Pri donošenju pobijane presude, kao niti u pobijanoj presudi, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti one na koje u žalbi ukazuje tužitelj.
8. Žalitelj u žalbi citira odredbu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te navodi da je ta povreda počinjena jer prvostupanjski sud nije obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja. Međutim, prema shvaćanju ovog suda pravilno je zaključio i sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a obrazložio prvostupanjski sud da je izvođenje tih dokaza nepotrebno. Naime, na temelju činjeničnih navoda stranaka i priloženih materijalnih dokaza je bilo moguće utvrditi odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je bilo nepotrebno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka koje je predlagao tužitelj (čl. 10. ZPP-a).
9. Donošenjem pobijane presude nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a time što je sud odbio izvesti dokaze koje je tužitelj predložio. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa odbijanjem izvođenja dokaza koje je tužitelj predložio, a koje sud nije smatrao važnim za odluku, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
10. Žalitelj neosnovano navodi da je trebalo izvesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka radi utvrđenja pravog smisla i značenja ugovorne kazne iz čl.
9.III. Ugovora. Prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Žalitelj navodi da bi iz iskaza stranaka i svjedoka sud utvrdio pravu volju stranaka, a pritom ne navodi koja je to volja, osim one jasno navedene u čl. 9.III. ugovora. Osim toga, dokazi se ne izvode radi prikupljanja činjenica, nego radi utvrđenja onih činjenica koje su navedene u tužbi odnosno do zaključenja prethodnog postupka. Budući da se radi o jasnoj odredbi čl. 9.III. ugovora, kojom je ugovoreno da ako tuženik jednostrano raskine ugovor, promijeni menagement ili promjeni poduzeće, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime ugovorne kazne iznos u ukupnoj vrijednosti od 3% od vrijednosti tog ugovora, prvostupanjski sud ju je sukladno odredbi čl. 319. st. 1. („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) pravilno primijenio onako kako ona glasi i stoga, suprotno žalbenim navodima, nije bilo mjesta za primjenu stavka 2. tog članka.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o pružanju konzultantskih usluga 22. prosinca 2021. kojim je u čl. 3. ugovoreno da će tužitelj pružati tuženiku intelektualne i savjetodavne usluge radi osiguranja novčanih sredstava za financiranje projekta iz tog ugovora, a u čl. 6. je ugovoreno da će za pružene usluge tuženik isplatiti naknadu u vrijednosti od 3% od vrijednosti tog ugovora. Odredbom čl. 9.III. ugovora stranke su suglasno utvrdile da, ukoliko tuženik jednostrano raskine taj ugovor, promijeni menagement ili promijeni poduzeće, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime ugovorne kazne iznos od 1% od vrijednosti ugovora uvećano za porez na dodanu vrijednost (što iznosi 375.000,00 EUR), u roku od tri dana od dana nastupanja navedenih okolnosti.
12. Tužitelj svoj zahtjev za isplatu ugovorne kazne iz čl. 9.III. ugovora temelji na tvrdnji da je tuženik promijenio upravu, te da je upis promjene člana uprave proveden u registru Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju rješenja tog suda od 11. ožujka 2022.
Odredbom čl. 350. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni (st. 1.) da se, ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem (st. 2.) te da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze (st. 3.).
13. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da su predmetnim ugovorom o pružanju konzultantskih usluga određeni bitni sastojci ugovora, pružanje usluge od strane tužitelja i plaćanje naknade od strane tuženika u iznosu od 900.000,00 EUR. Tuženikova obveza iz ugovora je novčana obveza platiti naknadu tužitelju za pružene usluge, pa činjenica tko je član uprave tuženika i je li došlo do promjene člana uprave nije od nikakvog utjecaja na njegovu obvezu plaćanja naknade. Ugovorna kazna iz čl. 9.III. ugovora nije ugovorena za situaciju zakašnjenja s ispunjenjem obveze, neurednog ispunjenja ili neispunjenja u smislu čl. 350. st. 1. ZOO-a, već je ugovorena za situaciju koja ne predstavlja ugovornu obvezu tuženika i koja nije od utjecaja na postojanje njegove obveze, niti može utjecati na ispunjenje njegove obveze. Budući da je odredba o ugovornoj kazni iz čl. 350. ZOO-a prisilan propis, prvostupanjski sud je zaključio da je odredba čl. 9.III. ugovora o pružanju konzultantskih usluga u dijelu u kojem je ugovorena ugovorna kazna u situaciji ako tuženik promijeni menagement protivna prisilnoj odredbi čl. 350. st. 1. ZOO-a i time ništetna sukladno odredbi čl. 332. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a. Budući da se radi o ništetnoj odredbi ugovora na temelju koje tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 375.000,00 EUR, prvostupanjski sud je zahtjev odbio kao neosnovan.
14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud budući da pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
15. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Žalitelj nije naveo razloge zbog kojih osporava odluku o troškovima postupka, a ovaj sud odluku o troškovima postupka nije ispitivao po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
16. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 19. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
Broj zapisa: 9-30861-4d5a8
Kontrolni broj: 095b2-e764f-cf984
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
