- 1 -              Revd-3467/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-3467/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz I., …, OIB…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3623/2021-4 od 26. lipnja 2023., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice J. B. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice J. B. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3623/2021-4 od 26. lipnja 2023. u dijelu pod točkom II. i IV. izreke, kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-293/2019 od 27. rujna 2021.

 

2. Tužiteljica je predložila da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka bio dužan razmotriti je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava?“,

 

navodeći da o navedenom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda, kao i da sudska praksa viših sudova u odnosu na to pravno pitanje nije jedinstvena.

 

2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužiteljica se pozvala na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13, na revizijsku odluku broj Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021., te na presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-65/2023-2 od 30. ožujka 2023.

 

3. U prijedlogu je tužiteljica također navela da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupa povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2011, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je (pored toga što je postavljeno pitanje usko vezano za odluku o troškovima parničnog postupka u konkretnom slučaju) odgovor na postavljeno pitanje vezan uz utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja (primjerice vrsta i visina poduzetih parničnih radnji stranaka, drugih materijalnih troškova postupka, kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu i dr.), pa na isto pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima.

 

6. Osim toga, postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što u odnosu na navedeno pitanje tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti.

 

6.1. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetima Klauz protiv Hrvatske te Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zatim u revizijskoj odluci broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. (u kojoj odluci je revizijski sud prilikom iznošenja pravnog shvaćanja glede postavljenog pitanja imao u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u naprijed navedenim odlukama), radilo se o odlukama glede zahtjeva za naknadu štete tužitelja protiv Republike Hrvatske (u kojima je zahtjev za naknadu štete bio djelomično odbijen (Klauz protiv Hrvatske) ili potpuno odbijen (Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, te Anđela Dokman i Ines Novaković protiv Republike Hrvatske)), te u odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž 65/2023-2 od 30. ožujka 2023. (gdje je predmet spora bio zahtjev za isplatu na ime naknade za neiskorištenu stanku), sudovi su izražavali pravno shvaćanje glede kriterija naknade parničnog troška u postupcima u kojima je stranka Republika Hrvatska koju zastupa državno odvjetništvo a koji kriteriji su se ticali odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 163. ZPP.

 

6.2. Nasuprot tome, u ovom predmetu je, s obzirom na utvrđenja da je tuženica u mirnom postupku ponudila tužiteljici sklapanje nagodbe za iznos od 3.992,46 kn (na ime isplate po osnovi neisplaćenih prekovremenih radnih sati za razdoblje od ožujka 2013. do ožujka 2018.), da tužiteljica takav nagodbeni prijedlog nije prihvatila, niti je se na njega uopće očitovala, već je pokrenula parnični postupak u kojem je utvrđeno da njezina tražbina iznosi 457,12 kn, tj. da je njezina tražbina znatnije manja od iznosa za koji je tuženica ponudila tužiteljici da se sklopi nagodba u mirnom postupku, da je takvim postupanjem tužiteljica nakon provedenog parničnog postupka ishodila ovršnu ispravu koju je mogla ishoditi bez vođenja parničnog postupka i za viši iznos od onog koji joj je dosuđen u parničnom postupku, drugostupanjski sud zaključio da je u takvim okolnostima troškove parničnog postupka skrivila sama tužiteljica, zbog čega je preinačio rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi pod točkom II. izreke na način da je naložio tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka (prema načelu „odgovornosti za krivnju“) na temelju odredbe čl. 156. st. 1. ZPP (a ne na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema načelu „gubitnik plaća“).

 

6.3. Dakle, iz odluka na koje ukazuje predlagatelj proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku, slijedom čega postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

8. Osim toga, zbog naprijed navedenog prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako ona to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

 

 

8.1. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.