Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-64/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-76/2023. (Kov-Us-128/2022.) od 27. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. M. i drugih, zbog kaznenih djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. J. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. te protiv okrivljenog J. A. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja okrivljenom D. J. u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, a okrivljenom J. A. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. osobno radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "povrede kaznenog postupka", bez konkretnog prijedloga te po braniteljici, odvjetnici V. D. L. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08.", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje. S obzirom na to da se žalbe sadržajno nadopunjuju iste se razmatraju kao jedna žalba.

2.1. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni J. A. osobno bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni nekom blažom mjerom. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku B. V., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08.", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor te okrivljenika pusti na slobodu. Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju iste se razmatraju kao jedna žalba.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. J. po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08. te protiv okrivljenog J. A. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te neprikladnosti primjene blažih mjera, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08. u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, na koje upire okrivljeni Darko Jandrić u žalbi.

5.1. Jednako tako, prvostupanjski sud se u izreci pobijanog rješenja pozvao na sve relevantne odredbe i zakonske izmjene ZKP/08. pa nije ostvaren vid povrede na koju upire okrivljeni D. J. kada navodi da se zbog izostanka navođenja "Narodne novine broj 130/20." u izreci, pobijano rješenje ne može ispitati.

5.2. Uz to, okrivljenom D. J. je omogućeno da osobno bude prisutan na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru s obzirom na to da je člankom 129. stavkom 2. ZKP/08. jasno propisano kako sud može odlučiti da okrivljenik, koji na to pristane, sudjeluje na ročištu iz članka 129. stavka 1. ZKP/08. putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), što je u konkretnom slučaju i ostvareno. Stoga, održavanjem ročišta putem audio-video uređaja nije došlo do povrede prava okrivljenog D. J. da sudjeluje na ročištu kako to upire u žalbi.

5.3. Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A., pobijanim rješenjem nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio konkretne razloge u odnosu na obojicu okrivljenika ponaosob, a koji razlozi opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te navedeni razlozi nisu izgubili na važnosti protekom vremena od određivanja istražnog zatvora. Stoga, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja pozivanje okrivljenog D. J. na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava jer se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke pa razlozi izneseni u nekoj drugoj odluci ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

6. Nadalje, pobijanim rješenjem nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti okrivljenom D. J. i okrivljenom J. A. jer iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da se isto temelji na osnovanoj sumnji koja ne predstavlja utvrđenje krivnje okrivljenika, već temeljnu pretpostavku za određivanje istražnog zatvora. Naime, postojanje osnovane sumnje u odnosu na okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju sadržaja dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica pri čemu prvostupanjski sud kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora ne ulazi u pitanje ocjene vjerodostojnosti istih dokaza jer će o tome u slučaju potvrđivanja optužnice odlučivati raspravno vijeće, dok se o zakonitosti dokaza može odlučivati u zasebnom postupku predviđenom odredbama članka 350. i članka 351. ZKP/08. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. s obzirom na to da je u trenutku donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud zaključak o postojanju osnovane sumnje utemeljio na dokazima koji se nalaze u spisu te koji nisu izdvojeni kao nezakoniti.

7. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega na strani okrivljenog D. J., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da okrivljeni D. J. pored hrvatskog državljanstva, ima i državljanstvo R. S., zbog čega postoji opasnost da bi mogao pobjeći u tu državu, posebice kada se ima u vidu težina kaznenog djela za koje se tereti okrivljeni D. J. zbog čega je s pravom prvostupanjski sud zaključio da okrivljenik ima značajan motiv za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog progona. Kada se ima u vidu da bi u slučaju bijega okrivljenika u R. S. koja nema obvezu izručivanja svojih državljana u R. H., izručenje okrivljenog D. J. bilo iznimno otežano, to je i po ocjeni drugostupanjskog suda utvrđenu opasnost od bijega okrivljenika, moguće prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora. Stoga, jamstvo ni druge blaže mjere ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje te opasnosti, unatoč tome što okrivljenik ima u vlasništvu nekretninu na području R. H. te je oženjen i ima dvoje djece.

8. Vezano za postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako se ta opasnost ogleda u ranijoj osuđivanosti ovih okrivljenika kao i iskazanoj ustrajnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju s obzirom na način i okolnosti počinjenja kaznenih djela iz podignute optužnice. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da težina okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ne opravdava zamjenu istražnog zatvora blažim mjerama.

9. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kaznena djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da su terećena kaznena djela počinjena pod posebno teškim okolnostima koje je prvostupanjski sud detaljno opisao u pobijanom rješenju u odnosu na svakog okrivljenika zasebno. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su inkriminirani događaji za koje se terete obojica okrivljenika izazvali veliku pozornost i uznemirenost javnosti kako u sredini u kojoj žive oštećenici, tako i u široj zajednici. Kako su ove okolnosti i dalje prisutne i nakon proteka više od dvije godine od inkriminiranog događaja te se radi o okolnostima koje prelaze one svojstvene kaznenim djelima za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, to je zbog zaštite javnog interesa i neometanog odvijanja kaznenog postupka nužno produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika i po ovoj osnovi.

10. Pritom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u točki 7.3. obrazloženja pobijanog rješenja protupravno postupanje koje se stavlja na teret okrivljenom D. J. prema optužnici, kao i u točki 9.1. u kojoj se pravilno navodi da se okrivljeni D. J. tereti za organiziranje zločinačkog udruženja koje je imalo cilj lišiti života veći broj osoba. Stoga, protivno žalbenim navodima okrivljenog D. J., razlozi izneseni u točki 9.1. ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima okrivljenog D. J., prvostupanjski sud je pod točkama 9.1.-10.1. obrazloženja pobijanog rješenja izložio razloge iz kojih smatra da je produljenje istražnog zatvora nužno radi neometanog odvijanja kaznenog postupka.

11. U odnosu na žalbeni navod okrivljenog D. J. da mu nije omogućeno primanje posjeta u istražnom zatvoru, okrivljeniku se napominje kako o tome ne odlučuju prvostupanjski ni drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja daljnje potrebe primjene istražnog zatvora pa takav navod nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

12. Kako žalbe nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.