- 1 -              Rev 811/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 811/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. D., B. i H., F., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika "..." d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-926/2021-2 od 11. kolovoza 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-35/2019-15 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2019. do isplate (toč. I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kama na dosuđeni iznos od 4. ožujka 2019. do 5. ožujka 2019. te zateznih kamata na dosuđeni iznos od 25.000,00 kn od 5. ožujka 2019. do isplate preko dosuđene stope zakonskih zateznih kamata (toč. II.), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg  iznosa od 25.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III.), naloženo je tuženiku da tužiteljici  naknadi troškove postupka u iznosu od 3.550,00 kn (toč. IV.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.200,00 kn (toč. V.).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.562,50 kn.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 362/2022-2 od 1. veljače 2022., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"Predstavljaju li komentari trećih osoba ispod objavljenog teksta, kao reakcija na sadržaj objavljenog teksta putem e-portala, informaciju u smislu čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13) zbog kojih bi nakladnik portala mogao odgovarati za štetu?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u smislu čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 54/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM).

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8.2. U odnosu na pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije tužiteljica se poziva na presuda Delfi AS protiv Estonije (br. 64569/09).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je 29. studenoga 2018. na Facebook stranici i na internetskom portalu tuženika objavljen članak pod naslovom T. D. niti ne zna na kojoj joj je adresi prebivalište…", te u tiskovnom izdanju novina "..." 30. studenoga 2018. pod naslovom "NI NE ZNA NA KOJOJ JE ADRESI";

 

- da je u članku navedeno "Nekad N., danas F. T. D. svoje prebivalište odnedavno ima u F. premda nam je u telefonskom razgovoru odvažno tvrdila kako to nema veze s istinom" u uvodnom dijelu objavljeno je: "F.. Adresa je to, po novom, T. D. (40) bivše manekenke i bivše supruge proslavljenog teniskog asa G. I. (47). U više dokumenata vidljiva je nova adresa D.. i na listi "domoljuba" Porezne uprave je T., redni broj 35.615, kao mjesto prebivališta/boravišta navedena F.. Život piše romane, a u ovom slučaju može se reći i komedije. Tako je T., ni ne okrenuvši se (kako vrijeme brzo leti), od N. postala ponosna F.. Samo to, kao, ne zna. Nemam prijavljeno mjesto boravka u F.. Imam u Z., u ... je bila D., istodobno demantirajući službene dokumente. Ne bi to bilo ništa čudno jer, kažu neki, podrijetlom je iz toga grada u B. i H., entiteta u R. S....", dok se u daljnjem dijelu teksta ističu prirodne posebnosti i povijesne činjenice tog kraja, navode istaknute osobe koje potječu iz F. te pojedinosti iz osobnog života tužiteljice poput tko je i odakle je tužiteljičin sadašnji životni partner, što je izjavio za E. što je izjavio njezin bivši životni partner, koliko djece tužiteljica ima i s kim;

 

- da tuženik ispod teksta spornog članka objavljenog na internetskom portalu poziva čitatelje da komentiraju članak objavom "Komentiraj, znaš da želiš" i "Ne slažeš se? Komentiraj!" te da su čitatelji objavili između ostalog sljedeće komentare: "Zna ona dobro, samo glumi jer nije više adresa z., d., s., m. c., z. i sl..", "pa sto u njena velika ljubav nije prijavila na svojoj adresi?", "Ima ružne čvalje!", "..boze, pa kako moze znat da ima tamo u f. prebivalište, ako joj nisu rekli..", "Ionako su drugi razmišljali za nju.", „Šta ona uopće treba znati osim udati se..", "dam glavu da ova ne zna jaje na oko ispeći..", "Koliko muškaraca, toliko adresa.".

 

10. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je provodeći test razmjernosti o sukobu prava na zaštitu privatnosti tužiteljice (čl. 7. ZM) i prava tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja (čl. 3. ZM) zaključio:

 

- da tuženik niti tvrdi niti dokazuje koji je opravdani interes javnosti da bude upoznata s privatnim adresama tužiteljice;

 

- da je objavljena informacija o privatnim adresama tužiteljice istinita, ali je popraćena naslovom koji implicira da je ona neozbiljna i neodgovorna osoba, a u podnaslovu i tekstu se, između ostalog, navodi da tužiteljica demantira da je prijavila prebivalište u F., iako suprotno proizlazi iz iskaza autora teksta;

 

- da naslov predstavlja vrijednosti sud novinara kojim ocjenjuje tužiteljičinu ličnost, ali koji vrijednosni sud nije iznijet u dobroj vjeri;

 

- da je kontekst cijelog članka usmjeren na izazivanje senzacije korištenjem zaštićenog područja privatnosti tužiteljice koji prosječnog čitatelja upućuje da je tužiteljica neozbiljna i neodgovorna osoba koja ne zna gdje živi, a što je za posljedicu imalo negativne reakcije okoline tužiteljice, koje su vidljive iz komentara čitatelja i što je objektivno podobno povrijediti pravo osobnosti tužiteljice na čast i ugled;

 

- da je u nedostatku opravdanog javnog interesa dao prednost pravnoj zaštiti privatnosti tužiteljice u odnosu na tuženikovo pravo na slobodu izražavanja pa je tužiteljici na temelju čl. 21. st. 1. i 3. i čl. 22. st. 1. ZM-a u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini od 25.000,00 kn cijeneći iskaz tužiteljice kao istinit, a temeljem kojeg je utvrdio da je zbog objave članka tužiteljica počela piti tablete za smirenje, da je proživljavala strah te trpjela neugodnosti tako što ju se vrijeđalo na nacionalnoj osnovi i nazivalo "četničkom kurvom, srpskim smećem" i sl.

 

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u bitnom s obrazloženjem:

 

- da objavljeni tekst nije podoban da prouzroči štetu u vidu povrede prava osobnosti s obzirom da je podatak o prebivalištu svake osobe dostupan, pa sama informacija o tom podatku sama po sebi ne može izazvati povredu prava osobnosti niti svojim tonom ostavlja negativan dojam o tužiteljici, jer se radi o istinitoj informaciji te njezinom objavom nije grubo narušen ugled ni dostojanstvo tužiteljice;

 

- da tužiteljica nije konkretizirala u čemu bi se sastojale pretrpljene duševne boli, njihov intenzitet i trajanje već je iznijela vrlo šture navode u pogledu toga da je sve to imalo negativan utjecaj na nju i da je pila tablete za smirenje, a da nije dokazala da bi pretrpjele duševne boli bile takvog intenziteta i trajanja koji bi opravdavali dosuđivanje neimovinske štete;

 

- da komentari trećih osoba bez obzira što tužiteljica implicira da ih je tuženik pozvao na komentiranje članka ne mogu dovesti u vezu sadržaj komentara i radnju tuženika budući da tuženik ni u kom slučaju ne može utjecati na sadržaj komentara koji mogu biti pozitivni ili negativni;

 

- da objavljena istinita informacija o prebivalištu tužiteljice sagledana u kontekstu cijelog slučaja u sebi ne sadrži objektivnu protupravnost odnosno podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo ugled i čast tužiteljice, dok je moguće da su komentari na članak mogli izazvati određenu nelagodu kod tužiteljice na koje tuženik nije mogao utjecati u pogledu sadržaja, ali ne i sama informacija koja je točna pa stoga po ocjeni drugostupanjskog suda nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 21. st. 1. u svezi čl. 22. st. 1. ZM i čl. 1046. ZOO. 

 

12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je odgovara li nakladnik za štetu zbog informacija objavljenih u komentarima čitatelja kao reakcijama na objavljeni članak.

 

13. Sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i mediji prema čl. 10. Konvencije uživaju širok opseg zaštite. Kod utvrđivanja povreda prava na slobodno izražavanje, to pravo uvijek treba dovesti u vezu s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije.

 

14. Sloboda izražavanja odnosi se i na Internet kao sredstvo komunikacije (predmet Delfi AS protiv Estonije [Vv], br. 64569/09, § 131.), ali se Internet kao sredstvo komunikacije razlikuje od klasičnih medija te predstavlja veći rizik za prava zaštićena čl. 8. Konvencije (predmet ESLJP-a Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine, br. 41214/08 i 49440/08, § 63., presuda od 16. travnja 2019.).

 

15. Zakon o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13 - dalje: ZEM), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da su sporni članak i komentari objavljeni 29. studenog 2018. na internetskom portalu i na Facebook stranici tuženika za razliku od Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 111/21 i 114/22), koji je stupio na snagu 11. listopada 2022., nije propisivao odgovornost pružatelja elektroničke publikacije za sadržaj koji objavljuju korisnici kao ni registraciju korisnika ni upozorenje na pravila komentiranja.

 

16. No, prema shvaćanju ovog suda komentari korisnika-čitatelja koji se objavljuju u medijskom prostoru nakladnika ne mogu biti izuzeti od pojma informacije iz čl. 2. ZM (prema kojem je informacija "podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju") za koju odgovara nakladnik, iz razloga jer se pojavljuju na domenama web mjesta tuženika. A upravo je nakladnik prema čl. 21. st. 1. ZM dužan naknaditi štetu informacijom objavljenoj u mediju, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

 

17. Naime, tuženik je ispod teksta spornog članka objavljenog na internetskom portalu stavio čitateljima na raspolaganje forum za raspravu o tom članku i pozvao čitatelje da komentiraju članak objavom "Komentiraj, znaš da želiš" i "Ne slažeš se? Komentiraj!". Čitatelji su ispod članka, u to vrijeme bez utvrđenih i za nakladnika obvezujućih pravila komentiranja, mogli anonimno pisati komentare vidljive svima. Forumom za raspravu tuženik ima cilj privući što više komentara na objavljene članke, jer od toga ima financijsku korist. Kako tuženik radi stjecanja dobiti omogućava objavljivanje komentara na objavljeni sadržaj članka na domenama web mjesta u njegovom medijskom prostoru, to se upravo zbog toga ne može ekskulpirati odgovornosti za objavljeni sadržaj u komentarima čitatelja.

 

18. Slijedom navedenog prema shvaćanju ovog suda komentari trećih osoba ispod objavljenog teksta, kao reakcija na sadržaj objavljenog teksta putem e-portala, predstavlja informaciju u smislu čl. 21. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13) zbog koje bi nakladnik portala mogao odgovarati za štetu. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

 

19. Međutim, iako je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno shvaćanju ovog suda, glede odgovornosti nakladnika portala vezano za komentare trećih osoba ispod objavljenog članka kao reakcija na sadržaj članka e-putem portala, polazeći od čl. 8. Konvencije prema kojem je zaštita prava na dostojanstvo i ugled osobe (reputacija) kao dio prava na poštivanje osobnog života te imajući na umu predmet Delfi AS protiv Estonije ([Vv], br. 64569/09, § 137., presuda od 16. lipnja 2015.) da bi čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava bili primjenjivi, napad na ugled i dostojanstvo osobe mora doseći određeni stupanj ozbiljnosti, kako po svojoj težini tako i po načinu tog napada.

 

20. U konkretnom slučaju, iako podrugljivi i bez poštovanja, komentari korisnika portala potakli su raspravu na forumu, ali nisu predstavljali govor mržnje ili poticanje na nasilje, niti su zadirali u moralnost tužiteljice (ovaj slučaj nema ključne elemente kao govora mržnje i poticanje na nasilje kao u predmetu Delfi AS protiv Estonije). Prema tome ocjena je ovog suda da u okolnostima konkretnog slučaja materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tužiteljice.

 

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.