Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-352/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 26. srpnja 2023., broj K-2/2023., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja V. J., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom M. B., za kaznena djela za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, prihvaćaju po tom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to: za kazneno djela iz članka 179.a KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, i za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženi M. B. se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

II Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. rujna 2022., pa nadalje.

III Žalba optuženog M. B. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog M. B. i to, pod točkom 1. u izreci, zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pod točkom 2., kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., i pod to točkom 3., kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članaka 154. stavka 1. točka 1. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude, te mu je za svako od tih djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., na temelju istog propisa, u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2., a na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11., u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženi M. B. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2023. pa na dalje.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/09., 91/12. – Odluka Ustavnog suda republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećena I. B. s imovinskopravnim zahtjevom je upućena u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbe su pravodobno podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. B..

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreče „primjerena kazna.“

4. Optuženi M. B., po branitelju M. J., odvjetniku u S., žali se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana, dok je optuženik podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika predloživši da se ta žalba, također, odbije kao neosnovana.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi M. B. i njegov branitelj odvjetnik M. J., koji su u žalbi to zahtijevali, te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika i njegova branitelja odvjetnika V. J., u zamjenu za odvjetnika M. J., a u skladu s člankom 475. stavku 3. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika, budući da je isti o sjednici uredno izvješten.

8. S obzirom na to da se optuženi M. B. nalazi u istražnom zatvoru u S., njegova prisutnost u sjednici je osigurana uz pomoć audio-video uređaja.

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog M. B. nije osnovana.

U odnosu žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

10. Iako optuženik prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, u obrazloženju žalbe nije naveo niti jednu od taksativno propisanih povreda kaznenog zakona iz članka 469. KZ/11., kad se ova žalbena osnova ostvaruje, a kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koju povredu, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

11. Nije u pravu optuženik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika koji u odnosu na sva tri kaznena djela za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, zapravo ponavlja sve ono što je s tim u vezi naveo u svojoj obrani na raspravi, ustrajući u žalbi na tome da ga je oštećena I. B. neosnovano teretila za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela. Tako, a vezano za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., optuženik ističe da je tijekom izvanbračne zajednice (od sredine srpnja 2022. do 20. rujna 2022.) samo u tri navrata s oštećenom I. B. imao verbalne sukobe zbog njezine ljubomore, ali ju nikad nije zlostavljao, osim što joj je znao reći da ode iz kuće ili ju opsovati. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženik je naveo da je oštećenica ta koja je 20. rujna 2022. na njega fizički nasrnula te ga počela udarati i čupati za kos, na što je on, postupajući u nužnoj obrani, reagirao na način da ju je ošamario, od kojeg je udarca ista pala pored kreveta, pa dozvoljava da je tom prilikom zadobila ozljede na tijelu, dok je u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. KZ/08., optuženik naveo da je oštećenica istog dana s njim imala dobrovoljni spolni odnošaj, a isto tako je tom prilikom dobrovoljno pristala i na spolnu radnja izjednačenu sa spolnim odnošajem (guranje prsta u anus). Stoga smatra da je prvostupanjski sud, koji je pobijanu presudu temeljio na neistinitom iskazu oštećene I. B., time pogrešno utvrdio činjenično stanje.

11.2. Suprotno naprijed iznesenim žalbenim tvrdnjama optuženika, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud iskaz oštećene I. B., dovodeći ga u vezu s drugim personalnim i materijalnim dokazima, cijenio kao vjerodostojan, jer je taj iskaz logičan, dosljedan i životno uvjerljiv.

11.3. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., ali i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., oštećena I. B. je iskazala da ju je od sredine srpnja 2022., kad su ponovno zasnovali izvanbračnu zajednicu, pa do 20. rujna 2022., optuženik zlostavljao na način da ju je zatvarao u obiteljskoj kući u K. i fizički sprječavao da pobjegne iz kuće, a kad bi počela vrištati, to joj je onemogućavao pritiskajući joj rukom usta, te ju je u četiri ili pet navrata fizički napao i tukao, udarajući je šakama po glavi, a osim toga ju je vrijeđao i psovao. Što se tiče događaja od 20. rujna 2022., oštećenica je iskazala da se taj dan s optuženikom verbalno sukobila jer je primijetila da se s nekim dopisivao preko lažnog Instagrama, a tijekom svađe isti je bacio staklenu čašu koja se razbila, a nakon toga je potrgao odjeću s nje, bacio je na pod te ju je počeo tući nogama i rukama, od kojih je udaraca zadobila modrice po tijelu.

11.4. Vjerodostojnost naprijed iznesenog iskaza oštećenice proizlazi iz svjedočkog iskaza N. Š., medicinske dokumentacije za oštećenicu te nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. P. B..

11.5. U odnosu na ozljede koje je oštećena I. B. zadobila 20. rujna 2022., iz medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu SMŽ u K., proizlazi da je oštećenica u toj ustanovi pregledana 22. rujna 2022. te joj je ordinirajući liječnik dijagnosticirao više kontuzija na tijelu (prsni koš, rame, nadlaktica, bedra, dijelovi potkoljenice), kao i površinsku ozljedu glave.

11.6. Sudskomedicinski vještak dr. P. B., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 10. studenog 2021. (list 347. do 352.), naveo je da svaka od naprijed navedenih ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu, koje su mogle nastati na način kako je to iskazala oštećena I. B., odnosno kombinacijom udaraca šakom i nogom te bacanja na pod i trganja odjeće. U usmenoj dopuni svog pisanog nalaza i mišljenja na raspravi od 29. ožujka 2022. (list 442.), vještak je iskazao da je na nastanak svih ozljeda koje je oštećenica zadobila bilo potrebno šest djelovanja sile, a od toga dva udarca, tako da je ozljeda u desnom sljepoočnom području najvjerojatnije posljedica udarca rukom, dok je ozljeda desne potkoljenice najvjerojatnije posljedica udarca nogom, s tim da se utvrđene ozljede mogu uklopiti u vremenski okvir inkriminiranog događaja. Što se tiče pojma „najvjerojatnije“ koji je naveden u kontekstu mehanizma zadobivenih ozljeda, vještak je iskazao da je time mogućnost nastanka ozljeda na tijelu oštećenice naznačio u velikom postotku.

11.7. Naprijed navedena utvrđenja sudskomedicinskog vještaka prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao vjerodostojno je vještak stručno i objektivno kvalificirao ozljede koje je oštećenica zadobila, kao i mehanizam njihova nastanka.

11.8. Dovodeći u vezu iskaz oštećene I. B., naprijed navedene podatke iz medicinske dokumentacije, kao i utvrđenja sudskomedicinskog vještaka, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik 20. rujna 2022. fizički napao oštećenicu na način kako je to i opisano pod točkom 11. 3., te joj zadao tjelesne ozljede. S tim u vezi prvostupanjski sud pravilno zaključuje da i sadržaj pronađenih poruka koje su oštećenica i optuženik 21. i 22. rujna 2022., međusobno razmijenili putem Instagrama, u kojim porukama oštećenica optuženiku piše …„nisu drugi krivi što si ti mene ubijao od batina i napravio mi ove masnice…“, „što baba kaže na to što sam otišla“, a isti joj na to odgovara… „pitala me zašto si otišla i rekao sam joj pa je rekla da nisam normalan i da si trebala njoj reći pa bi mi onda ona zvala policiju“, predstavlja neizravno priznanje inkriminiranog kazneno djelo od strane optuženika.

11.9. S obzirom na naprijed iznesena utvrđenja, za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika da se kritične zgode branio od napada oštećenice i da je postupao u nužnoj obrani, kao i njegova ocjena zaključaka sudsko medicinskog vještaka, koji su očito usmjereni da od sebe otkloni kaznenu odgovornost, u što se uklapa i njegova žalbena tvrdnja kako nije imao razlog putem Instagrama kontaktirati s oštećenicom pod lažnim profilom „I. B.“.

11.10. Kraj takvog stanja stvari prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da su se u ponašanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11.

12. U kontekstu naprijed iznesenog, optuženik je nedvojbeno prema oštećenoj I. B. za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice od sredine srpnja 2022. sve do 19. rujna 2022., manifestirao grube agresivne porive i bezobzirne metode te je svoju dominaciju za vrijeme njihovih međusobnih verbalnih razmirica, kako je to oštećenica i iskazala, u četiri ili pet navrata rješavao uporabom fizičke sile, pri čemu ju je i na druge načine, kako je to i opisano pod točkom 11.3., i psihički zlostavljao.

12.1. S tim u vezi svjedokinja N. Š., majka oštećenice, je iskazala da joj je poznato da se oštećenica razvela od optuženika jer ju je tukao, a jednom je i nju istukao, s tim da je jednog dana, pred jesen 2022., oštećena došla kod nje i rekla joj da ju optuženik istukao, a tom je prilikom vidjela masnicu na njezinoj nozi.

12.2. I u ovom slučaju prvostupanjski sud nije imao razloga dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećene I. B., kao niti iskaz svjedokinje N. Š., pa stoga za ovaj drugostupanjski sud nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika koji, u cilju da od sebe otkloni kaznenu odgovornost, poriče istinitost iskaza oštećene te navodi da su svi sukobi odnosno svađe do kojih je između njih došlo tijekom trajanja izvanbračne zajednice, nastali zbog ljubomore oštećenice, u kojim prilikama istu nije fizički napadao, niti je na neki drugi način psihički zlostavljao.

12.4. Slijedom naprijed iznesenog, utemeljeno je prvostupanjski sud zaključio da je radnjama opisanim pod točkom 11.3. optuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji) i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost, pa se u njegovom ponašanju stječu svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

13. Također, nije u pravu optuženik kad u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavku 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, a s obzirom na to da je oštećena I. B. 20. rujna 2022. s njim imala dobrovoljni spolni odnošaj, pogrešno utvrdio da se radilo o spolnom odnošaju bez njezina pristanka i sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

13.1. Naime, naprijed navedeni događaj je uslijedio neposredno nakon što je optuženik oštećenu fizički napao i zadao joj više tjelesnih ozljeda, kako je to i prethodno opisano. S tim u vezi oštećena I. B. je iskazala da je optuženik, dok je gola ležala na podu kuće, prišao i nabio joj prst u analni otvor, na što mu je ona rekla da ju to boli i odgurnula ga od sebe, a potom ju je podigao s poda i odnio u drugu sobu te ju je bacio na madrac i rekao joj da stane i da ga čeka pred vratima, na što mu je ona odgovorila da to ne može učiniti, rasplakala se i otišla u drugu sobu. nakon toga optuženik je došao do nje i legao na nju, govoreći joj da će se seksati, na što mu je ona rekla da to ne želi, što mu je ponovila još jednom, ali je na kraju pristala „radi mira u kući“, jer se bojala da je optuženik ne bi ponovno istukao. Kasnije su legli u krevet i kad su se probudili imali su još jedan spolni odnos koji je bio dobrovoljan. 13.2. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod optuženika da je svjedočki iskaz oštećene I. B. neistinit, a u prilog tome se u žalbi poziva na iskaz svjedokinje A. B. i psihologijsko psihijatrijski nalaz i mišljenje.

13.3. Naime, vještakinja za psihologiju dr. sc. J. Z. i vještak za psihijatriju dr. sc. J. P., odgovarajući na konkretna pitanja sadržana u nalogu suda za vještačenje: da li je oštećena I. B. sklona laganju i manipuliranju, da li je njezin iskaz odraz doživljenog koji je realan, razumije li prirodu svojih postupaka i njihovo značenje, i je li u stanju reproducirati događaj na način kako se stvarno dogodio, u svom pisanom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2023. (list 474. do 492. spisa), su utvrdili da oštećena funkcionira na razini lake mentalne retardacije te je način njezinog rezoniranja infantilan, a ista producira niz različitih psihopatoloških simptoma, od strahova, depresija, anksioznosti, hipohondrijskim fiksacijama itd., koji sekvencijalno uključuje mogućnost odmaka od realiteta, a ove su manifestacije povezane sa sniženim intelektualnim kapacitetom. Također, kod nje je naznačen doživljaj inferiornosti i teškoće u socijalnim odnosima. Međutim, po mišljenju vještaka, oštećenica raspolaže kapacitetima za iskazivanje u sudske svrhe te razumije prirodu svojih postupaka i njihovo značenje, a njezin iskaz je autentičan njenom iskustvu te je odraz realnog doživljaja. Vještakinja za psihologiju je navela da se kod oštećenice nije našlo sklonosti laganju ili manipuliranju jer njezini kognitivni kapaciteti ne uključuju mogućnost složenijeg planiranja postupaka i predviđanja posljedica istih Iz psihologijske obrade

13.4. Naprijed iznesena utvrđenja vještaka glede psihičkog profila oštećene I. B., nedvojbeno demantiraju žalbene navode optuženika u kojim ističe da ga je ista lažno teretila, pa s obzirom na ta utvrđenja prvostupanjski sud utemeljeno nije kao vjerodostojan cijenio svjedočki iskaz A. B., bake od optuženika, koja je iskazala da mu je oštećenica rekla da će ga strpati u zatvor, što bi, kako to optuženik ističe u žalbi, upućivalo da ga je planski i smišljeno neosnovano teretila za inkriminirana kaznena djela.

14. Prema tome, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud savjesnom i kritičkom ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj logičnoj povezanosti, pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice te je osnovano zaključio da se u ponašanju optuženika stječu objektivni i subjektivni elementi kaznenih djela iz članka 179.a, članka 117. stavka 1. i 2. i članka 154. stavka 1. točke 1. uvezi članka 153. stavka 1. KZ/11., za koja ga je proglasio krivim.

Na žalbe zbog odluke o kazni

15. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi zbog odluke o kazni ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženom M. B. precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a istodobno je podcijenio značaj onih otegotnih, pa je, utvrdivši mu pojedinačne kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., u trajanju od jedne godine, i za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. KZ/11., u trajanju od tri godine, osudivši ga, na temelju članka 51. KZ/11., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, mu izrekao preblagu kaznu.

16. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je kao olakotno optuženiku cijenio njegovu mlađu životnu dob, a kao otegotno njegovu raniju prekršajnu i kaznenu odgovornost, budući da je 19. svibnja 2020. osuđen radi prekršaja iz zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu I. B., a kazneno je pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. i članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11.

17. Unatoč naprijed navedenoj olakotnoj okolnosti na strani optuženika, ispravno državni odvjetnik u žalbi ističe da pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud optuženiku nije uzeo u obzir da je isti specijalni povratnik, budući da je zbog istog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11., koje je također počinio prema oštećenoj I. B., ali prema i njezinoj majci N. Š., ranije pravomoćno osuđen. Ta okolnost nedvojbeno upućuje na ustrajnost optuženika u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja, kao i njegovu pojačanu sklonost da konfliktne situacije u obitelji rješava primjenom sile.

18. Zbog onog što je prethodno izneseno, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da su optuženom M. B. prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene, pod točkom 15. navedene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, a na temelju članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. rujna 2022. pa na dalje.

19. Naprijed izrečena kazna zatvora, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenih kaznenih djela i svim okolnostima djela pa će se tom kaznom ostvariti sve one svrhe generalne i specijalne prevencije koje su propisane u članku 41. KZ/11., tako da će ta kazna dovoljno utjecati na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i njegovo ponovno uključivanje u društvo, a ujedno, tom kaznom se izražava jasna društvena osuda za činjenje kaznenih djela protiv spolne slobode i nasilja u obitelji počinjenih na štetu ženske osobe, čime će se postići veće povjerenja građana u pravni sustav i pravednost kažnjavanja.

20. Budući da je u odnosu na žalbu zbog odluke o kazni prihvaćena žalba državnog odvjetnika, žalba optuženika, koji je također istaknuo ovu žalbenu osnovu, navodeći da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu, imajući u vidu sve prethodno iznesene razloge pod točkom 17., nije osnovana.

21. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje onih povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I do III u izreci ove presude.

Zagreb, 19. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović,v.r.