REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: 33 Us I-3894/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog sudskog savjetnika Karla Kožine, uz sudjelovanje zapisničarke Slobodanke Gorsensky, u upravnom sporu tužitelja I. H. iz B., protiv tuženika V. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i europske poslove, V., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine B.,
radi utvrđivanja visine komunalne naknade, 19. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika V. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i europske poslove, KLASA: UP/II-363-02/22-01/16, URBROJ: 2186- 04/9-22-2 od 12 prosinca 2022.
II. Nalaže se tuženiku da u roku 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika V. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i europske poslove, KLASA: UP/II-363-02/22-01/16, URBROJ: 2186-
04/9-22-2 od 12 prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-02/22-20/102, URBROJ: 2186-13-01/05-22-3 od 5 listopada 2022., kojim rješenjem je, između ostaloga, tužitelju utvrđena komunalna naknada za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu, u godišnjem iznosu od 270,00 kuna (točka 3.).
2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da ne dovodi u pitanje svoju obvezu plaćanja komunalne naknade, međutim ističe da nema zakonske osnove da mu se obveza utvrđuje za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu, već da je to moguće tek za naredno razdoblje.
2.1. Slijedom iznesenoga, predlaže poništiti osporavano rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe te ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U tijeku postupka tuženik je naveo da je Općina B. 11. prosinca 2018. godine donijela Odluku o određivanju vrijednosti boda komunalne naknade, a koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019., dok je 2019. donesena i Odluka o komunalnoj naknadi objavljena u Službenom glasilu Varaždinske županije 7/19. Također, ističe da je rok za utvrđivanje komunalne naknade instruktivne prirode pa da se rješenje o komunalnoj naknadi može donijeti nakon proteka tog roka.
3.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i traži naknadu troškova spora.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.
5. Sud je tuženiku i zainteresiranoj osobi dostavio tužbu na odgovor, dok je tužitelju dostavio odgovor na tužbu te je potom 12. prosinca 2023. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i zainteresirane osobe. Navedenim radnjama suda, strankama je dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je pregledao spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i dokaze provedene u ovom upravnom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
8. Uspoređujući tužiteljeve navode sa sadržajem osporenog rješenja i navodima tuženika, za utvrditi je da u tijeku postupka nisu bile sporne odlučne činjenice na temelju kojih se utvrđuje komunalna naknada.
8.1. U postupku je, u suštini, jedino bilo sporno je li odluka prvostupanjskog tijela donesena u listopadu 2022. godine na zakonu osnovana, s obzirom na to da je njome utvrđena komunalna naknada tužitelju za razdoblje 2019.-2022.
9. Odredbom članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. i 32/20.) propisano je, između ostaloga, da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi do 31. ožujka tekuće godine, ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu. Dalje stavak 3. istog članka upućuje na primjenu odredaba Općeg poreznog zakona u postupku donošenja i izvršenja rješenja o komunalnoj naknadi za slučaj da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije što drugo propisano.
10. Odredbom članka 1. Odluke o vrijednosti obračunske jedinice - boda (B) za izračun iznosa komunalne naknade Općine B. („Službeni vjesnik Varaždinske županije“, broj: 26/01.; dalje: Odluka iz 2001.) propisano je bilo da vrijednost boda iznosi 0,25 kuna po četvornome metru.
11. Odredbom članka 2. Odluke o određivanju vrijednosti boda komunalne naknade Općine B. („Službeni vjesnik Varaždinske županije“, broj: 85/18.; dalje: Odluka iz 2018.) propisano je da vrijednost boda iznosi 3,00 kuna po četvornome metru. Dalje je člancima 3. i 4. iste odluke propisano da ona stupa na snagu 1. siječnja 2019. te da od toga dana prestaje vrijediti Odluka iz 2001.
12. Odredbom članka 11. stavka 1. članku 11. stavku 1. Odluke o komunalnoj naknadi Općine B. („Službeni vjesnik Varaždinske županije“, broj: 78/19.)
propisano je da je dospijeće plaćanja za komunalnu naknadu 15. travnja, 15. srpnja,
15. listopada i 15. prosinca tekuće godine.
13. Dovodeći utvrđeno činjenično stanje u svezu s citiranim odredbama zakona i općih akata Općine B., sud je utvrdio da je u postupku koji prethodio ovom sporu,
5. listopada 2022. doneseno rješenje o utvrđivanju komunalne naknade, kojim rješenjem se utvrđuje komunalna naknada za razdoblje 2019.-2022. te da je Odlukom iz 2018. povećana vrijednost boda, u odnosu na Odluku iz 2001. Iz navedenoga dalje slijedi da prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu s odredbom članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, budući da je rješenje o komunalnoj naknadi donijelo nakon proteka roka (31. ožujak tekuće godine), iako je Odlukom iz 2018. promijenjena/povećana vrijednost boda komunalne naknade. S tim u vezi treba reći da nije u pravu tuženik kada tvrdi da je rok iz citirane zakonske odredbe u potpunosti instruktivan. Naime, prema dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda RH, a takvo je stajalište i ovog suda, navedeni rok ima instruktivni karakter, ali samo za obvezu u tekućoj godini (npr. presuda poslovnog broja: Usž-4294/22-2 i dr.). Visoki upravni sud RH tako navodi: „u upravnosudskoj praksi izraženo je i pravno shvaćanje da se rješenjem o plaćanju komunalne naknade može utvrditi obveza samo za tekuću godinu“ i dalje: „Rok propisan odredbom članka 100. stavka 2. ZKG-a nije prekluzivan rok te se rješenje moglo donijeti i protekom tog roka, ali samo za obvezu u tekućoj godini“.
14. Dakle, u slučaju kada dođe do promjene podataka koji utječu na visinu komunalne naknade, nadležno je tijelo dužno donijeti rješenje o komunalnoj naknadi najkasnije do kraja tekuće godine. Ono, dakako, to može učiniti i kasnije, no u tom slučaju obvezu plaćanja komunalne naknade ne može odrediti za ranije godine.
15. Sud navedeno pravno shvaćanje temelji i na načelu određenosti obveze, a koje načelo proizlazi iz načela pravne sigurnosti, ali i iz odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naime, postupak utvrđivanja komunalne naknade vodi se po službenoj dužnosti i na njegov tijek tužitelj nije mogao utjecati, slijedom čega on ne može snositi štetne posljedice zbog propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku utvrdi obvezu. Tužitelj s druge strane nije mogao u razdoblju od 2019. godine pa do donošenja prvostupanjskog rješenja izvršiti obvezu plaćanja komunalne naknade na način utvrđen prvostupanjskim rješenjem, budući da je došlo do promjene podataka koji utječu na visinu komunalne naknade. Dakle, iako je tužitelj načelno dužan plaćati komunalnu naknadu, on tu obvezu nije mogao ispuniti budući da ta obveza nije bila određena. Sud također napominje da rješenje o komunalnoj naknadi ima formalan, strogo određen oblik i da je posljedica nepoštivanja tog oblika ništavost rješenja (članak 101. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu), iz čega slijedi da odluke javnopravnih tijela u postupku određivanja komunalne naknade trebaju biti naročito jasne i određene.
16. Kada bi se prihvatio stav da je rok iz članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu u potpunosti instruktivan i da javnopravno tijelo u slučaju promjene podataka koji utječu na visinu komunalne naknade može komunalnu naknadu utvrditi ne samo za tekuću godinu, nego i za sve prethodne godine, to bi dovelo do potpune derogacije navedene odredbe, odnosno njezino postojanje tada uopće ne bi bilo potrebno. Takav zaključak osim što je suprotan intenciji zakonodavca, suprotan je i smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu koji se temelji, između ostaloga, na načelu solidarnosti i razmjernosti, a bio bi i suprotan temeljnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), poglavito člancima 6. i 7.
17. Zaključno je za navesti da ovdje nema mjesta primjeni odredaba Općeg poreznog zakona, a na čiju podrednu primjenu upućuje članak 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naime, u ovom predmetu nisu od značaja zastarni rokovi utvrđeni Općim poreznim zakonom, jer je u konkretnom slučaju izravno primijenjena odredaba članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu pa se stoga niti ne može primijeniti upućujuća odredba iz stavka 3., s obzirom na to da je ovo pravno pitanje regulirano samim Zakonom o komunalnom gospodarstvu, a što je u skladu i s općim pravnim načelom lex specialis derogat legi generali.
18. Slijedom iznesenoga, tuženik će u ponovnom postupku donijeti novo rješenje, kojim će, uz primjenu pravnih shvaćanja izraženih u obrazloženju ove presude, odlučiti o žalbi tužitelja. Tuženik u ponovljenom postupku prije svega treba uzeti u obzir da za godine 2019., 2020. i 2021. nije moguće rješenjem iz 2022. godine utvrditi komunalnu naknadu, budući da je 2018. godine došlo do promjene u vrijednosti boda komunalne naknade. S druge strane, prvostupanjsko je tijelo, načelno govoreći, moglo rješenjem iz 2022. odrediti komunalnu naknadu za tu godinu, međutim u tom slučaju treba voditi računa da rokovi dospijeća obveze plaćanja komunalne naknade budu usklađeni s
Odlukom o komunalnoj naknadi.
19. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbijen na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
20. Slijedom svega iznesenoga, a na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. prosinca 2023.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku
Protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).
Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
