REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3134/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz O., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra O. iz O., (OIB: …), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice da joj se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-786/2022-2 od 20. travnja 2022., kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-1556/2020-7 od 2. veljače 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena „odluka o troškovima parničnog postupka koja je sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-1556/2020-7 od 2. veljače 2022. pod točkom II izreke u dijelu kojim tužiteljici nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.328,13 kuna“.

2. Tužiteljica je sukladno odredbama čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku predložila da joj se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanja:

„Je li kod odlučivanja o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe relevantna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva ili vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja određenog (kondemnatornog) zahtjeva?“ odnosno

„Je li kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u postupcima pokrenutih stupnjevitom tužbom mjerodavna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja stupnjevite tužbe (manifestacijski) zahtjev ili se uspjeh stranke u parnici izračunava razmjerno uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu postavljenom u istoj parnici?“ odnosno

„Je li se kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu uzima ona vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje ili se za cijeli postupak uzima vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu?“

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 20. travnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Po tome je ovdje postavljena pitanja iz prijedloga za sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužiteljice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

9. Naime, osporeno rješenje je u odnosu na ta pitanja temeljeno na shvaćanju kakvog je i revizijski sud izrazio u više svojih odluka - a kojeg, jer je pravilno, ne nalazi razloga samo za ovaj slučaj mijenjati.

9.1. Konkretno, to je shvaćanje ovaj sud izrazio, primjerice, u svojoj odluci posl. br. Rev-34/2023-2 od 6. lipnja 2023. te u odluci posl. br. Rev-4/2023-2 od 3. svibnja 2023., prema kojoj:

„...7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je određivanje vrijednosti predmeta spora kod stupnjevite tužbe prema čl. 186.b ZPP, a posljedično tome i određivanje troškova postupka.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica u konkretnom slučaju postupak pokrenula stupnjevitom tužbom u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a pri čemu je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.400,00 kuna, uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev na način da će zatražiti određeni iznos te da je po dostavljenim podacima od strane tuženika tužiteljica zatražila utuženi iznos od 7.671,08 kuna.

9. Nižestupanjski sudovi su odlučujući o parničnom trošku dosudili tužiteljici parnični trošak za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (2.400,00 kuna), a za sastav podneska kojim je nakon pribavljenih podataka od strane tuženika uredila tužbeni zahtjev, prema vrijednosti predmeta spora tako naznačenog tužbenog zahtjeva (7.671,08 kuna).

10. Tužiteljica u reviziji navodi da je u ovom predmetu prvotno postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b ZPP-a pa smatra da bi trošak parničnog postupka trebalo odrediti u skladu s konačno uređenim tužbenim zahtjevom tijekom cijelog postupka.

1. Mjerodavne odredbe ZPP-a, za pitanje troškova postupka u navedenoj situaciji, glase:

"Članak 35.

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Članak 40.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Članak 186.

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Članak 191.

Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Članak 186.b

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.".

12. (...) Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

12.1. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stupnja. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP-a, o drugom zahtjevu. Ako tužitelj u skladu sa sudskim rješenjem precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

12.2. Kako u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe njegov drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. U drugim slučajevima, kad se drugi precizirani tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj treba naznačiti vrijednost predmeta spora sukladno odredbama čl. 40. st. 2. ZPP-a. Pri tome se, odredba čl. 186. st. 5. ZPP-a, koja nalaže tužitelju da ponovno naznači vrijednost predmeta spora, odnosi na izračunavanje vrijednosti predmeta spora.

13. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a, a prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. toga čl. dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama čl. 35. do 37. i čl. 39. ZPP-a, kao i sadržaj odredbe čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica trebala već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) i manifestacijskog zahtjeva što je tužiteljica u ovom slučaju i učinila naznačivši VPS u iznosu od 2.400,00 kuna. Stoga se sukladno tome trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva treba odrediti prema tom VPS-u.

14. Kako je tužiteljica podneskom od 21. veljače 2022. postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.671,08 kuna, od tog podneska trošak treba odrediti prema tom kondemnatornom tužbenom zahtjevu i prema tom VPS-u.

15. To stoga jer se radi o dva različita zahtjeva, od kojih je jedan nenovčani- manifestacijski, a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa, koji tijekom postupka nije mijenjan.

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: "Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."

17. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci revizijskog suda broj Rev- 589/2021-2 od 11. listopada 2022.

18. Prema tome, shvaćanje koje je zauzeto u pobijanoj odluci prema kojem je trošak postupka (sastava tužbe) određen prema vrijednosti predmeta spora manifestacijskog zahtjeva kojeg je tužiteljica naznačila već u tužbi, a nakon što je nakon dobivanja podataka uredila tužbeni zahtjev trošak postupka je određen u skladu s vrijednosti predmeta spora uređenog kondemnatornog zahtjeva, u skladu je sa shvaćanjem ovog revizijskog suda....“

10. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:

10.1. da pitanja iz prijedloga tužiteljice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

10.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

11. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 19. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.