Poslovni broj: Pr-472/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., O.: …, iz S.,

zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika

P. d.o.o., O.: …, S., , zastupanog po

punomoćniku K. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika J. Š., odvjetnice u S., objavljene dana 19. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku P. d.o.o., O.: … u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici S. P., O.: …, kao nasljednici oštečenika pok. A.

P., na ime neimovinske štete iznos od 29.862,63 € / 225.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. studenoga 2006. godine pa do isplate po stopi koja se od 23. studenoga 2006. godine pa do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Nalaže se tuženiku P. d.o.o., O.: … u roku od 15 dana naknadi tužiteljici S. P., O.: … parnični trošak u iznosu od 38.228,43 € / 288.032,11 kn, uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja, pok. A. P. je 23.11.2006. podnio tužbu protiv tuženika navodeći kako je kao dugogodišnji zaposlenik tuženika proveo na radu više od 37 godina i to na poslovima i radnim zadacima tehničara u radionici i pri tehničkom pregledu cestovnih motornih vozila. Na tim poslovima da je bio stalno izložen štetnim materijalima, osobito, azbestu koji da se dugi niz godina koristio za proizvodnju i ugradnju kočionih obloga, odnosno pločica kočnica vozila. Zbog trajne svakodnevne izloženosti štetnom utjecaju azbesta na zdravlje, tužitelj da je teško obolio od profesionalne bolesti-plućne azbestoze koja da je dovela do neoplastičnog procesa i tumora na plućima, a posljedično i uvećanog srca i ekscentrične hipertrofije lijeve klijetke. To teško profesionalno oboljenje, tužitelju da je uzrokovalo veliku nematerijalnu štetu pa da tužitelj potražuje: na ime jakog traumatskog i psihoneuralgičnog šoka te primarnog straha iznos od 15.000,00 kn, na ime stalnog svakodnevnog straha za svoje zdravlje do konca života, posebice ugroženosti života zbog srčanih i karcinogenih bolesti uzrokovanih azbestozom iznos od 20.000,00 kn, na ime fizičkih bolova srednje jakosti koje je bio trpio od utvrđene dijagnoze pa do konca života, iznos od 35.000,00 kn te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti uzrokovane oboljenjem iznos od 35.000,00 kn. Dakle, tužbom je zatražio, da mu tuženik na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 105.000,00 kn uvećan za zateznu kamatu i tekuću od podnošenja tužbe do isplate i da mu nadoknadi trošak postupka, uvećan za zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom pred sudom 19.12.2006. tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi, da je nesporno da je tužitelj radio kod tuženika od 9.2.1965. do odlaska u starosnu mirovinu. Od 21.12.1961. do 29.7.1963., da je radio u građevinskom poduzeću K. i to na poslovima tehničara pripravnika u remontnoj radionici,

koja se nalazila na području B. u K. S., a nasuprot koje je tvornica salonita u V.. Tužitelj da je dugo godina živio u K. K. i da je opće

poznato, da su ta područja zbog rada tvornice u V. i atmosferskih prilika bili naročito izloženi azbestnoj prašini. Prema evidenciji kojom raspolaže tuženik, tužitelj da nije kod njega radio na poslovima s posebnim uvjetima rada. Tuženik osporava da bi promjene na srcu kod tužitelja bile posljedica azbestoze jer da tako ne proizlazi iz medicinske dokumentacije.

3. Kako je prvotno označen tužitelj A. P. umro tijekom postupka (29.8.2009.), podneskom od 4.3.2010. uređena je tužba na način da je kao tužiteljica označena S. P., udova A. P.

3.1. Nadalje, podneskom od 12.5.2010., sada tužiteljica u postupku, S. P., je preinačila tužbeni zahtjev na način da je povisila postojeći tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete na ime bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i to na iznos od 275.750,00 kn i na način da je uz postojeći tužbeni zahtjev istaknut i drugi zahtjev i to, zahtjev za pravičnu naknadu zbog smrti supruga u iznosu od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12.5.2010. do isplate.

3.2. Na ročištu za glavnu raspravu od 2.4.2012., tužiteljica S. P. je postavila konačni zahtjev u pogledu visine neimovinske štete u odnosu na pretrpljenu bol, strah i smanjenje životnih aktivnosti pa je zatražen iznos od 150.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. Općinski sud u Splitu je raspravnim rješenjem od 19.1.2012. ovom predmetu pripojio predmet P2-1678/10, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja te je postupak nastavljen pod istim poslovnim brojem IIP-2343/06.

4.1. Postupak koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P2-1678/10, pokrenut je po tužbi od 26.3.2010., u pravnoj stvari tužitelja J. P., sina pok. A. P., protiv tuženika P. d.o.o. S., radi naknade neimovinske štete zbog smrti njegovog oca u iznosu od 150.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od podnošenja tužbe do isplate. U tom postupku tuženik je dao odgovor na tužbu i to podneskom od 16.4.2010. u kojem navodi, da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer da tužitelj nije dokazao da je bolest njegova oca, od čijih posljedica je umro, u uzročno-posljedičnoj vezi s radnom anamnezom za vrijeme rada kod tuženika, da tužitelj nije dokazao da je njegov prednik obolio na radnom mjestu ili da je radio na poslovima gdje bi bio izložen azbestnim česticama te da je otac tužitelja, moguće, obolio zbog njegovog dugogodišnjeg stanovanja u S. i K. K. gdje da je bio izložen azbestnoj prašini iz tvornice u V., a i

da je od 1961. do 1963. radio u građevinskoj tvrtci K. na poslovima tehničara pripravnika u remontnoj radionici, koja da se nalazila nasuprot tvornici u V..

5. Općinski sud u Splitu izveo je dokaze čitanjem rješenja o nasljeđivanju, medicinske dokumentacije, saslušanjem A. P., saslušanjem svjedoka N.

B., vještačenjem po dr. M. M. D., spec. medicine rada i dr. M.

D. G., spec. sudske medicine te vještačenjem po dr. I. G.,

spec. pulmologu i dr. M. M., spec. neuropsihijatru, nakon čega je sud pod poslovnim brojem IIP-2343/06 dana 1.6.2012. donio presudu kojom je pod točkom I naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete zbog smrti supruga isplati tužiteljici pod 1. iznos od 220.000,00 kn s zateznom kamatom od 1.6.2012. do isplate, pod točkom II naložio tuženiku da s osnove naknade neimovinske štete isplati tužitelju pod 2. zbog smrti oca iznos od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. 6. 2012. pa do isplate i pod točkom III naložio tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 43.789,60 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate; te je donio rješenje kojim obustavlja postupak u odnosu na naknadu neimovinske štete tužiteljice pod 1. S. P. kao nasljednici oštećenika pok. A. P. u iznosu od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

5.1. Povodom izjavljenih žalbi stranaka, ŽS u Splitu je rješenjem poslovni broj Gžx-1206/12 od 15.5.2014. ukinuo navedenu presudu i rješenje, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Sud je u ponovljenom suđenju uz već izvedene dokaze izveo dokaz pisanim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr.sc. D. M., spec. za unutarnje bolesti, saslušanjme svjedoka A. A., i K. A. te saslušanjem

vještaka dr. D. M., spec. kardiologa, a nakon čega je sud donio presudu poslovni broj Pr-398/14 od 27.11.2015. kojom je pod točkom I izreke naloženo tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., kao nasljednici oštećenog A. P., iznos od 150.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.11.2006. do isplate. Međutim, po izjavljenoj žalbi tuženika, ŽS u Splitu je presudom i rješenjem posl.br. GžR-56/2016

od 28.4.2016., u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, kao i u dijelu pod točkom IV izreke, kojom je odlučeno o trošku postupka. ŽS u Splitu u obrazloženju presude i rješenja posl.br. GžR-56/2016 od 28.4.2016. navodi, da je u ponovljenom suđenju potrebno raspraviti tuženikov prigovor zastare s obzirom na potraživanje tužiteljice pod 1) S. P., a koji prigovor je tuženik istaknuo na ročištu za glavnu raspravu od 16.1.2008.

6.1. Nadalje, u ponovljenom suđenju, pod točkom II izreke navedene odluke, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje radi smrti supruga, isplati tužiteljici pod 1) S. P. iznos od 220.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 12.5.2010. do isplate, a pod točkom III izreke naloženo je tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, radi smrti oca, isplati tužitelju pod 2) J. P., iznos od 150.000,00

kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 26.3.2010. do isplate. U tom dijelu, pod točkom II i III izreke, prvostupanjska odluka je potvrđena tj. ŽS u Splitu je presudom i rješenjem posl.br. GžR-56/2016 od

28.4.2016. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu.

7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud je uz već izvedeno dokaze, u dokazne svrhe pročitao rješenje o nasljeđivanju, medicinske i ostalu pisanu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je pok. A. P., svjedoci N. B., A.

A. i K. A. te je vještačeno po sudskim vještacima specijalisti medicine rada dr. M. D. G., spec. pulmologu dr. I. G., spec. neuropsihijatru dr. M. M. i spec. za unutarnje bolesti prof. dr. sc. D.

M., a nakon čega je ovaj sud donio presudu br. Pr-559/16 od 13.2.2017. kojom prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti i nalaže tuženiku da tužitelju pod 1) S. P. na ime neimovinske štete isplati iznos od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23.11.2006. do isplate. Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima pod 1) i pod 2) parnični trošak u iznosu od 193.544,75 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. U obrazloženju odluke, među ostalim je navedeno, da tražbina tužitelja po osnovu naknade neimovinske štete, nije zastarila.

7.1. Po izjavljenoj žabi tuženika, ŽS u Splitu donosi rješenje br. Gž R- 358/17-2 od 20.12.2017. kojim ukida presudu br. Pr-559/16 od 13.2.2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke navedeno je, da je potrebno utvrditi kada je točno obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao tj. je li nastao prije 1.1.2006. ili nakon toga, a za taj zaključak da je potrebno utvrditi kada je šteta, čiju je naknadu zahtijevao prednik tužiteljice, nastala. Nadalje, da je potrebno, ako se za to ukaže potrebnim, što potpunije i preciznije utvrditi u smislu čl. 1100. ZOO jačinu i trajanje bolešću izazvanih fizičkih boli, duševnih boli ( s tim u svezi stupnja umanjenja životnih aktivnosti što se naročito ističe) i straha, koje je trpio prednik tužiteljice pod 1) S. P., sada pok. A. P.

8. U ponovnom suđenju, ovaj sud je uz već izvedeno dokaze, izveo i dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. I. G., spec. pulmologu. Nakon toga, donesena je presuda poslovni broj Pr-19/18 od 24.8.2018. kojom je pod točkom I izreke naloženo tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., kao nasljednici oštećenog A. P., iznos od 150.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.11.2006. do isplate. Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici pod 1) S. P. parnični trošak u iznosu od 150.449,23 kn, a tužitelju pod 2) J. P.

parnični trošak u iznosu od 43.353,33 kn, sve sa zateznom kamatom.

8.1. Međutim, po izjavljenoj žalbi tuženika, Županijski sud u Splitu je rješenjem posl.br. GžR-851/2018 od 22.11.2018., ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje navodeći u obrazloženju odluke, da postoji razlika između presude koju je sud na zapisnik objavio, i one koju je izradio i dostavio strankama.

9. Prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju izveo iste dokaze kao i u dotadašnjem suđenju i donio presudu br. Pr-948/18 od 11.2.2019. kojom je pod točkom I izreke naloženo tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete isplati tužiteljici pod 1) S. P., kao nasljednici oštećenog A. P., iznos od 150.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.11.2006. do isplate. Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici pod 1) S. P. parnični trošak u iznosu od 151.724,23 kn, a tužitelju pod 2) J. P. parnični trošak u iznosu od 43.353,33 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

9.1. Po izjavljenoj žalbi tuženika, Županijski sud u Splitu je rješenjem br. Gž R- 296/2019-2 od 21.5.2019. ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I navodeći u obrazloženju odluke, da je za nastanak štete uzrokovane predmetnom bolešću pok. A. P. mogao znati još 2004. (kada mu je bolest dijagnosticirana) i to, bez obzira što je fizičke boli, duševne boli i strah trpio i nakon 2004., pa tako i nakon 1.1.2006., sve do svoje smrti 29. kolovoza 2009. pa da je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku, nastao prije stupanja na snagu ZOO/05 tj. prije 1.1.2006. Kraj takvog stanja stvari, da se u pogledu tražbine nematerijalne štete ima primijeniti čl. 204. st. 1. ZOO-a koji propisuje neprenosivost tog prava ako šteta nije priznata pravomoćnom presudom ili pisanim sporazumom. Nadalje, ŽS je ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I u dijelu odluke o trošku tužiteljice pod 1) S. P., dok je potvrđena u dijelu odluke o trošku tužitelja pod 2) J. P..

10. S obzirom na izraženi pravni stav županijskog suda iz prethodne točke obrazloženja ove odluke, Općinski sud u Splitu je rješenjem br. Pr-617/19 od 6.12.2019. obustavio postupak.

10.1. Tužiteljica S. P. je izjavila žalbu, međutim ŽS u Splitu je rješenjem br. Gž R-305/2020-2 od 24.5.2021. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

10.2. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja, u svezi prvostupanjskog rješenja, podnijela VS RH prijedlog za dopuštenje

revizije koji je rješenjem od Revd 4571/2021-2 od 3.11.2021. dopustio reviziju pa je tužiteljica podnijela reviziju o kojoj je odlučio VSRH rješenjem br. Rev 213/2022-2 od 18.4.2023. na način da je reviziju tužiteljice prihvatio kao osnovanu, ukinuo nižestupanjska rješenja i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Ističe se da su obje nižestupanjske odluke utemeljene na shvaćanju koje je suprotno već izraženom pravnom shvaćanju VSRH u odluci br. Rev 606/16-2 od 18.10.2016., a to je da se trenutak nastanka neimovinske štete ne treba nužno poklapati s nastankom štetnog događaja (ozljeđivanjem) već da kao trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) valja uzeti završetak liječenja s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kada se zdravstveno stanje osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću mogu utvrditi konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog, a time i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO/05 pa da je kao dan dospijeća obveze naknade te štete (iznimno) pravilno uzet dan kada je izrađen nalaz i mišljenje vještaka, kojim je utvrđen obim štete koju tužiteljica trpi. Naime, pod saznanjem za štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine.

11. U ponovnom suđenju punomoćnik tužiteljice ističe da je liječenje završilo trenutkom smrti pok. A. P., da nije bilo stabilizacije u njegovom liječenju i da se obim štete mogao utvrditi tek u trenutku njegove smrti, a što je bilo u 2009., dakle nakon 1.1.2006. pa da se na predmetni obveznopravni odnos trebaju primijeniti odredbe važećeg Zakona o obveznopravnim odnosima (NN 35/2005) i to odredba čl. 1105. ZOO-a koja glede potraživanja neimovinske štete propisuje prenosivost tog prava, odnosno tražbina naknade štete prelazi na nasljednika ako je oštećeni podnio pisani zahtjev ili tužbu. Prema tome, kako je nesporno prednik tužiteljice podnio predmetnu tužbu dana 23. studenog 2006. g., da je potpuno jasno kako je tužiteljica temeljem odredbe čl. 1105. ZOO-a ovlaštena potraživati naknadu predmetne neimovinske štete koja šteta je u postupku dokazana vještačenjem po specijalisti pulmologu dr. I. G..

11.1. Punomoćnik tuženika ističe da akceptira pravno stajalište izraženo u odluci Rev-606/16-2 od 18.10.2016.g. i da je jasno da u ovom slučaju obveznopravni odnos nije nastao odmah u trenutku dijagnosticiranja bolesti u 2004. godini i da nije bilo mogućnosti stabiliziranja zdravstvenog stanja pok. A. P. s obzirom na predvidivu i neizbježnu činjenicu krajnjeg ishoda smrti. Međutim, to da ne znači da obim neimovinske štete nije jasan, utvrđen i definiran već ranije, prije smrti, kada su postojali nedvojbeni parametri za utvrđivanje intenziteta i očekivanog trajanja bolova i straha. Stoga je tuženik predložio po potrebi pozvati radi dodatnog razjašnjenja vještake specijaliste pulmologa i kardiologa te sudske medicine kombiniranim vještačenjem radi razjašnjenja pitanja konačnog utvrđivanja svih relevantnih okolnosti koje su bitne za dosuđenje naknade nematerijalne štete koju je tužitelj zahtijevao, a imajući u vidu pravno shvaćanje u odluci VS RH.

11.2. Punomoćnik tužiteljice usprotivio se dokaznom prijedlogu tuženika s obzirom iz mišljenja sudskog vještaka pulmologa dr. I. G. proizlazi da je prednik tužiteljice u razdoblju od dijagnosticiranja bolesti pa do 2008. trpio bolove lakšeg intenziteta koji nisu zahtijevali liječenje pa da je onda potpuno jasno da se u tom razdoblju nisu mogle niti utvrditi sve okolnosti odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

11.3. Punomoćnik tuženika u podnesku od 4.10.2023. navodi kako iz mišljenja vještaka pulmologa dr. I. G. proizlazi, ne da nema završetka liječenja, nego,

s obzirom da nema mogućnosti izlječenja, da nema liječenja. Terapija analgeticima da se ne može smatrati liječenjem u konkretnom smislu relevantnom za predmetni pravni odnos. Tuženik ističe da je vještak u tom smislu i iskazao da se lijekovima ne može utjecati na prirodu bolesti već samo na tegobe koje bolesnik ima. Nadalje, trenutak završetka liječenja i/ili stabilizacije zdravstvenog stanja da se traži u pravnim stvarima koji se tiču pa da tako, npr. izlječive bolesti imaju svoje faze: cijeljenje i stabilizaciju, odnosno koje se ne nalazi u stalnom pogoršavanju, već naprotiv mogu se stabilizirati i/ili postupno poboljšavati do potpunog iscjeljenja. Slijedom navedenog, s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo ni liječenja ni stabilizacije stanja, tuženik je mišljenja da u ovoj pravnoj stvari ne treba tražiti trenutak završetka liječenja, nego trenutak nastanka obveznopravnog odnosa, a to da ni u kojem slučaju ne može biti trenutak smrti. Trenutak nastanka obveznopravnog odnosa da je pravno, a ne medicinsko pitanje pa da na njega odgovara sud, a ne vještak. Taj trenutak da se u najvećem broju slučajeva zaista poklapa sa trenutkom završetka liječenja, odnosno trenutkom stabilizacije zdravstvenog stanja, ali da je nužan preduvjet da je do toga zaista i došlo. Prihvatiti zaključak da je do stabilizacije stanja došlo trenutkom smrti da je samo po sebi apsurdno. To da bi bilo apsolutno neprihvatljivo s obzirom da je notorno da je profesionalno oboljenje „uračunato“ u smrt kao posljedicu, što da je logično i razumljivo te prihvaćeno u sudskoj praksi. Trenutkom smrti prednika tužiteljice upravo zbog profesionalne plućne azbestoze više da se ne može od tuženika potraživati naknada štete i zbog profesionalnog oboljenja i zbog smrti. Stoga je tuženik, radi utvrđenja odlučne činjenice, trenutka kada je nastao obveznopravni odnos između tuženika i pok. A. P. predložio da se imenuju novi vještaci pulmološke i kardiološke specijalnosti te specijalnosti sudske medicine te po potrebi da se provede i kombinirano vještačenje.

11.4. Punomoćnik tužiteljice u podnesku od 10.10.2023. ističe da temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka pulmologa dr. I. G. nesporno proizlazi dokazanim da prednik tužiteljice nije trpio bolove koji su zahtijevali liječenje sve do 2008. g., a iz čega je potpuno jasno kako se prije 2008. g. nisu mogle sa sigurnošću utvrditi posljedice predmetne bolesti jer liječenje nije bilo potrebno pa da su svi navodi tuženika potpuno promašeni i očito neosnovani. Prema tome, već iz činjenice da do 2008. g. liječenje prednika tužiteljice nije bilo potrebno, da proizlazi da se nije mogao utvrditi obujam štete pa da time nije niti mogao nastati obveznopravni odnos odgovornosti za štetu. Napominje se da je vještak pulmolog na direktan upit punomoćnika tuženika u odnosu na ključno pitanje odgovorio da se posljedice predmetne bolesti i obujam štete nisu mogle utvrditi 2004. godine jer je bolest tek počela te da se navedeno moglo utvrditi u konkretnom slučaju tek nakon smrtnog ishoda jer je takva priroda bolesti. Nadalje, tužiteljica se čudi zašto tuženik kada tvrdi da na pitanje trenutka nastanka predmetnog obveznopravnog odnosa odgovor treba dati sud, a ne sudski vještak jer je to pravno pitanje, s druge strane predlaže vještačenje po sudskim vještacima medicinske struke pa tužiteljica zaključuje da se radi o dokaznom prijedlogu usmjerenom na odugovlačenje postupka. Tužiteljica ističe da se naknada zbog smrti isplaćuje po pravnom osnovu (neimovinska šteta po osnovi duševnih boli zbog smrti bliske osobe) različitom od pravnog osnova potraživanja koje je predmet ovog postupka, a to je naslijeđeno potraživanje neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti odnosno prava na zdravlje prednika tužiteljice. Znači već isplaćena naknada da je posljedica osobne povrede zdravlja tužiteljice, odnosno povrede njenog prava osobnosti dok je predmetna naknada štete naknada štete koju je pretrpio osobno oštećeni, ali da istu tužiteljica ima pravo naslijediti sukladno važećem ZOO-u koji pravično propisuje prenosivost tog prava, odnosno tražbina naknade štete prelazi na nasljednika ako je oštećeni podnio pisani zahtjev ili tužbu.

12. Podneskom od 27.9.2023. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev i zatražila da se tuženika obveže da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 29.862,63 EUR / 225.000,00 kn, čemu se tuženik protivio. Međutim, sud je na ročištu od 24.10.2023. dopustio preinaku tužbe s obzirom na promjenu Orijentacijskih kriterija VSRH za dosudu neimovinske štete što predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, sve na temelju čl.190. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a.

13. U ponovnom suđenju sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu i zapisnika sa sadržanim iskazima stranaka, svjedoka i sudskih vještaka, a kako je to navedeno pod točkom 5., 6., 7. i 8. obrazloženja ove odluke.

13.1. Dokazne prijedloge tuženika da se pozovu vještaci specijalisti kardiolog i sudske medicine radi utvrđenja trenutka nastanka predmetnog obveznopravnog odnosa, sud je odbio jer su u ovom postupku vještaci kardiolog dr. D. M. i sudske medicine dr. M. D. G. vještačili o uzroku smrti tužitelja, na temelju čijih nalaza i mišljenja, a uključujući nalaz i mišljenje sudskog vještaka pulmologa dr. I. G., je zaključeno, i što među strankama u ovoj fazi postupka nije sporno, da je osnovni uzrok smrti A. P. azbestoza koja je nastala u uzročno-posljedičnoj vezi s radom A. P. kod tuženika, a koja je dovela do razvoja zloćudnog tumora mezotelioma porebrice, dakle, do bolesti iz specijalnosti vještaka pulmologa. Da bi se odredio trenutak nastanka neimovinske štete, valja uzeti kada se sa sigurnošću mogu utvrditi konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog, a što je pitanje na koje, u konkretnom slučaju, odgovor daje vještak pulmolog s obzirom na vrstu bolesti od koje je umro pok. A. P.. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za dodatnim saslušanjem vještaka pulmologa dr. I. G. jer je taj vještak, dao usmeni nalaz i mišljenje

14.11.2011. na koji tuženik nije imao prigovora, da bi ponovno po ukidnoj odluci bio dodatno saslušan na ročištu od 9.5.2018., a nakon čega tuženik nije predložio da se vještačenje povjeri novom vještaku pulmološke specijalnosti, sve do 4.10.2023. (podneskom), što sud nije prihvatio, s obzirom smatra da nalaz i mišljenje sudskog vještaka pulmologa nema nedostatke već je obrazloženo, jasno, potpuno i nije u proturječnosti sa samim sobom ili drugim dokazima. Iz istih razloga, kao i razloga navedenih na početku ove točke obrazloženja, sud nije prihvatio ni vještačenje po novim vještacima kardiološke specijalnosti i specijalnosti sudske medicine već su ti dokazni prijedlozi odbijeni na ročištu od 24.10.2023., smatrajući činjenično stanje dovoljno raspravljenim i zrelim za odlučivanje o meritumu spora.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Prije, u ovom postupku, utvrđeno je da je pok. A. P. radeći kao radnik kod tuženika – poslodavca, bio izložen azbestnoj prašini, koja je dovela do razvoja azbestoze, a koja je uzrokovala razvoj zloćudnog tumora mezotelioma porebrice koji predstavlja neposredni uzrok smrti. Odgovornost tuženika za štetu tužiteljici koju je zahtijevala u ovom postupku temelji se na odredbi članka 6. Zakona o zaštiti na radu ("NN" br. 19/83., 17/86., 46/92., 26/93. i 29/94.), baš kao i na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("NN" br. 59/96, 94/96, 114/03, i 100/04.), koji su propisi bili na snazi za vrijeme rada prednika tužitelja A. P., kod tuženika kao poslodavca.

15.1. Odredbom članka 1105. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO/05) propisano je da

tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu. Od dana stupanja na snagu ZOO/05, tj. od 1. siječnja 2006. tražbina naknade neimovinske štete prestaje smrću oštećenog, međutim ona prelazi na nasljednike u situaciji kada je oštećenik podnio pisani zahtjev za odštetu ili tužbu sudu. Pri tome je važno istaknuti odredbu članka 1163. stavak 1. ZOO/05 prema kojoj se odredbi ZOO/05 neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona tj. do 31. prosinca 2015. Dakle, ako je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao prije stupanja na snagu ZOO/05, primjenjuje se prijašnji Zakon o obveznim odnosima ("NN" br. 53/01., 73/91., 3/94., 7/96, 91/96., 112/99. i 88/01.,

dalje ZOO/01), koji je u pogledu tražbina nematerijalne štete propisivao neprenosivost tog prava kad ono nije priznato pravomoćnom odlukom ili pisanim sporazumom. Ovo znači da je u konkretnom slučaju od odlučujuće važnosti za donošenje zakonite presude u ovom predmetu bilo potpuno i točno utvrditi kada je obvezni odnos potraživanja naknade nematerijalne/neimovinske štete prednika tužiteljice prema tuženiku nastao tj. je li prije 1. siječnja 2006. ili nakon toga, a za ovaj zaključak bilo je potrebno utvrditi kada je šteta, čiju je naknadu zahtijevao prednik tužiteljice, nastala.

15.2. Prema izraženom pravnom stajalištu VSRH u naprijed spomenutoj odluci, a koje pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, kao trenutak nastanka štete (štetnih posljedica) valja uzeti završetak liječenja s uključenim (mogućim) rehabilitacijskim tretmanom, odnosno trenutak kada se zdravstveno stanje osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću mogu utvrditi konačne i trajne posljedice zadobivenih ozljeda oštećenog, a time i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO/05

16. Saslušani sudski vještak dr. I. G. je na ročištu od 9.5.2018. iskazao da je pok. A. P. 2004. dijagnosticirana zloćudna bolest porebrice-mezoteliom pleure, da je priroda dijagnosticirane bolesti takva da je od trenutka dijagnosticiranja pa do smrti bolesnika stalno i postupno progredira pa tako i u slučaju pok. A. P., da je priroda bolesti takva da je prate bolovi u prsištu koji s napredovanjem bolesti također providiraju, da se tužitelj liječio analgeticima i da se radilo o bolovima srednje teškog stupnja, a u terminalnoj fazi bolesti u 2009-oj o bolovima težeg stupnja, da radi o zloćudnoj bolesti koja se ne ponaša kao trauma već koja od samog početka do smrti bolesnika stalno i postupno napreduje obzirom na količinu tumorskog tkiva te da su tegobe sve veće i veće, da bolest porebrice-mezoteliom pleure nema fazu završetka liječenja i stabilizacije već da bolest ima jedan tijek i da je u progresu od početka do smrti bolesnika pa da se obujam štete nije mogao utvrditi u trenutku dijagnosticiranja bolesti te da kraj liječenja nije nastupio ukoliko bolesnik ne uzima lijekove (osim analgetika) jer da se lijekovima ne može utjecati na prirodu bolesti već sam na tegobe koje bolesnik ima.

17. Prema mišljenju sudskog vještaka pulmologa, a koje mišljenje prihvaća ovaj sud iz razloga navedenih pod točkom 13.1. obrazloženja ove odluke, jasno proizlazi da se obim štete mogao utvrditi tek u trenutku smrti pok. A. P. (29.8.2009.) jer su tek sada bile poznate sve odlučne okolnosti. Naime, bolest od njenog dijagnosticiranja u 2004-oj godini nije imala fazu stabilizacije, stalno je i postupno napredovala sve do smrti, a bolest su pratili bolovi koji su se u zadnjoj godini života pojačali pa se konačno trajanje boli i njihov intenzitet mogao točno utvrditi tek u trenutku smrti pok. A. P., odnosno u 2009-oj godini.

17.1. Slijedom navedenog proizlazi da je šteta nastala u 2009-oj godini i da se njen puni obujam nije mogao utvrditi do 1.1.2006. godine pa proizlazi, da se na predmetni obveznopravni odnos trebaju primijeniti odredbe ZOO/05 i to čl. 1105. koji u pogledu potraživanja neimovinske štete propisuje prenosivost tog prava, odnosno da tražbina naknade štete prelazi na nasljednika ako je oštečeni podnio pisani zahtjev ili tužbu. Kako je A. P. podnio tužbu 23.11.2006., proizlazi da je tražbina naknade neimovinske štete prešla na nasljednike, u ovom slučaju na tužiteljicu S. P..

18. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, sud je vodio računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, a koje kvalifikatorne okolnosti su utvrđene na temelju provedenih vještačenja po vještaku spec. pulmologu dr. I. G. i vještaku spec. neuropsihijatru dr. M. M., čija je

mišljenja sud prihvatio jer su jasna, potpuna i neproturječna sa samim sobom i drugim dokazima te je sud vodio računa o težini povrede, o okolnostima slučaja i o cilju kojemu služi ta naknada (čl. 1100. ZOO/05).

18.1. Vještak dr. M. je podnio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je pok. A. P. od početka 2006. pa do smrti zapao u stanje depresije, tjeskobe, osjećaja bespomoćnosti jer, kako dr. M. navodi, bilo mu je jasno kakav kraj ga očekuje, a što se i obistinilo 29.8.2009. kada je umro na plućnom odjelu K. S.. Nadalje, da je kod pok. A. P. cijelo vrijeme, od postavljana dijagnoze pa do smrti, bio prisutan strah različitog intenziteta, ovisno o simptomatologiji, npr. kod osjećaja gušenja i teškog disanja pri pokušaju napornijeg rada, da je trpio strah jakog intenziteta, a svo ostalo vrijeme, da je trpio strah od blagog do srednjeg intenziteta. Strah kod pok. A. P. da je rastao naročito posljednjih mjeseci života kada je bio nesposoban za ikakav posao, a kada mu je postalo jasno da je blizu kraj, da je trpio strah jakog intenziteta, depresiju vrlo jakog intenziteta i jaku tjeskobu.

18.2. Vještak dr. G. podnio je nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je pok. A. P. od 2004. do 2008. trpio bolove lakšeg stupnja koji nisu zahtijevali liječenje, dok da je od početka 2009. pa do smrti, trpio srednje, teške i teške bolove koji su zahtijevali i da su se liječili analgetski. Sud je imao u vidu sve one nelagodnosti koje je prednik tužitelja imao tijekom liječenja od 2006. pa do smrti kao što su nepodnošenje fizičkih napora (u posljednjoj godini života nepodnošenje i najmanjih fizičkih napora), osjećaj nestašice zraka, zadusi, plinske analize krvi, odlasci u bolnicu radi povremenog odstranjivanja pleuralne tekućine te radi terapije kisikom, hospitalizaciju. Procjena dr. G. je da je životna aktivnost pokojnika od 1.2.2006. pa do smrti, bila smanjena za 100%.

18.3. Sve navedene okolnosti daju podlogu zaključku, da je iz osnova naknade neimovinske štete, kao pravičnu novčanu naknadu na temelju članka 1100. ZOO/05, primjereno dosuditi zatraženi iznos od 29.862,63 € / 225.000,00 kn.

18.4. Na dosuđeni iznos s naslova naknade neimovinske štete tužiteljici je u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO/05 priznata zakonska zatezna kamata koja teče od podnošenja tužbe-23. 11. 2006. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakonom o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11.,

78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

18.5. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene

valute u R. H. ("NN" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije

kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.,80/22., 114/22., u tekstu ZPP). Sud je prilikom određivanja potrebnih troškova postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 138/23., dalje:Tarifa).

20.1. Trošak tužiteljice S. P. odmjeren je od utuženja do 11.5.2010. po VPS-u od 105.000,00 kn, a od 12.5.2010. do spajanja postupaka 19.1.2012. po VPS-u od 495.750,00 kn, sve u skladu s popisanim troškom i u svezi čl. 37. st. 2. ZPP-a.

20.2. Tako je tužiteljici priznat trošak postupka kako slijedi: za sastav tužbe od 23.

11. 2006.-250 bodova, za sastav podnesaka od 4. 3. 2010.-250 bodova (Tbr. 8. t.1. Tarife), za sastav podnesaka od 12. 5. 2010. i 6. 4. 2011. za svaku radnju-500 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za pristup punomoćnika na ročišta od 16. 1. 2008., 25. 4. 2008., 12. 6. 2008., 17. 2. 2010. i 27. 4. 2010. za svaku radnju-250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup ročištima od 2. 7. 2010., 20. 9. 2010., 26. 5. 2011., 8. 9. 2011., 13. 10. 2011. i 14. 11. 2011. za svaku od navedenih radnji-500 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife); za sastav podneska od 10. 6. 2008. i 24. 6. 2008. za svaku radnju 50 bodova (Tbr. 8. t. 1. i 3. Tarife). Trošak sastava podnesaka od 22.9.2010. i 23.3.2011. nije priznat jer nije bio nužan za vođenje postupka. Priznat je trošak sastava podnesaka od 9.11.11. i 9.1.2012. za svaku radnju u iznosu od 125 bodova (Tbr. 8 t. 3. Tarife), za pristup ročištima od 5. 3. 2008. i 2. 12. 2010. (oba po Tbr. 9 t. 5. Tarife), za svaku od navedenih radnji 62,5 bodova, što zbrojeni daje 6.225,00 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 12.450,00 eura, što uvećano za 25% pdv-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 15.562,50 eura, a na koji iznos je valjalo pridodati trošak sudskih vještačenja u iznosu od 474,62 eura / 3.576,00 kn što zbrojeno iznosi 16.037,12 eur / 120.831,68 kn. Za navesti je da tužiteljici S. P. nije priznat trošak pristupa ročištu od 7. 11. 2007. jer njezin punomoćnik nije pristupio na to ročište te da joj nije priznat trošak sastava podneska od 9. 3. 2010. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka te je prilog tog podneska, mogao biti priložen podnesku uloženom u spis nekoliko dana prije. Tužiteljici S. P. nije priznat ni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 5.000,00 kn jer iz spisa nije razvidno da je pristojba za tužbu plaćena, a ujedno je pravo na naplatu pristojbe zastarjelo pa tužiteljici pod 1. taj trošak nije nastao.

20.3. Na odmjereni trošak tužiteljici za razdoblje od utuženja do 19.1.2012. u ukupnom iznosu od 16.037,12 eur / 120.831,68 kn, valjalo je pridodati i trošak koji joj je nastao od 28.4.2016. pa nadalje i to: trošak pristupa punomoćnika na ročišta od 18.1.2017., 6.3.2018., 9.5.2018., 13.6.2018. i 5.2.2019. za svaku radnju 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 1250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje 2.500,00 eur-a, a uvećano za 25% pdv-a (Tbr. 46 Tarife) daje 3.125,00 eura, a na što je trebalo zbrojiti trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 245,54 eur/1.850,00 kn pa se dobije ukupno 3.370,54 eur / 25.395,33 kn. Naime, nakon odluke ŽS u Splitu br. GžR-56/16 od

28.4.16., preostalo je za odučiti samo o tužbenom zahtjevu tada tužiteljice pod 1. S. P. i to o zahtjevu za isplatu u iznosu od 150.000,00 kn. Kada se zbroji odmjereni trošak od 16.037,12 eur / 120.831,68 kn i 3.370,54 eur / 25.395,33 kn, dobije se trošak u iznosu od 19.407,66 eur /146.227,01 kn.

20.4. Za razdoblje od spajanja postupaka 19.1.2012. do 28.4.2016., punomoćnik tada tužiteljice pod 1) S. P. i tužitelja pod 2) J. P., popisao je zajednički trošak za tužiteljicu pod 1. i tužitelja 2. pa im je do 2.4.2012. valjalo priznati trošak po VPS-u od 645.750,00 kn (495.750,00 kn+150.000,00 kn), a od 2.4.2012. do 28.4.2016. po VPS-u od 520.000,00 kn (370.000,00 kn+150.000,00 kn) i to kako slijedi: pristup ročištu od 19. 1. 2012.-322,5 bodova (Tbr. 9 t. 2. Tarife), pristup ročištu od 15. 2. 2012.-645 bodova, za pristup ročištima od 2. 4. 2012., 18. 5. 2012., 15. 9. 2014., 26. 3. 2015., 21. 5. 2015., 14. 10. 2015. i 16. 11. 2015. za svaku od navedenih radnji 520 bodova; za sastav podneska od 28. 1. 2015.-130 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za pristup ročištu od 29. 10. 2014.-130 bodova (Tbr. 9 t. 5. Tarife). Trošak sastava podnesaka od 26.1.2012. i 17.2.2015. nije priznat jer nije bio nužan za vođenje postupka. Priznat je trošak sastava podnesaka od 23. 3. 2012.-130 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), trošak sastava podnesaka od 28.1.2015. i 19. 5. 2015. (Tbr. 8. t. 4. Tarife) za svaki 130 bodova, za sastav žalbe-650 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife) što zbrojeno daje 5.585 bodova, a koji je valjalo povisiti za 10% na ime zastupanja dvije osoba u istom postupku pa dobije 6.143,50 bodova, a pomnoženo sa 2,00 eura na ime vrijednosti boda, daje 12.287,00 eur. Na taj iznos valjalo je pridodati 25% pdv-a pa daje ukupan iznos od 15.358,75 eur. Od tako dobivenog iznosa, tužiteljici je valjalo je obistiniti 67% iznosa (10.290,36 eur), a sve obzirom na visinu njenog tužbenog zahtjeva u tom razdoblju (u to vrijeme tužitelju pod 2. J. P. je s obzirom na visinu njegovog tužbenog zahtjeva, 33% iznosa ranijom odlukom već pravomoćno dosuđen parnični trošak).

20.5. Za razdoblje od 28.4.2016. do 27.9.2023. trošak je valjalo odmjeriti po VPS-u od 150.000,00 kn, a od 27.9.2023. pa na dalje po VPS-u od 225.000,00 kn i to kako slijedi: za zastupanje na ročištima od 18.1.2017., 6.3.2018. 9.5.2018., 13.6.2018., 5.2.2019., 27.9.2023. i 24.10.2023.- za svako 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 5.3.2018., 30.9.2019., 23.8.2023., 27.9.2023., 10.10.2023.-za svaki 62,5 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav žalbe od 23.12.2019.-312,50 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 10.9.2018.-250 bodova (Tbr. 10. t. 6. Tarife), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije-za svaku radnju 375 bodova (Tbr. 10. t. 5. Tarife), što zbrojeno daje 3.375 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje 6.750,00 eur-a, a uvećano za 25% pdv-a (Tbr. 46 Tarife) daje 8.437,50 eura, a na što je trebalo zbrojiti trošak dopune vještačenja u iznosu od 92,91 eur pa se dobije iznos od 8.530,41 eur / 64.272,37 kn. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište od 16.1.2018. jer ročište na taj dan nije održano te joj nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, žalbu i reviziju jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužiteljica pristojbe platila pa joj taj trošak nije nastao.

20.6. Kada se zbroje iznosi od 19.407,66 eur, 10.290,36 eur i 8.530,41 eur, dobije se iznos od 38.228,43 eur / 288.032,11 kn koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška, sve sa zakonskom zateznom kamatom na temelju odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje

ZOO) koja teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je to odlučeno u izreci presude pod točkom II.

Split, 19. prosinca 2023.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun tuženika

- u spis