Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-3347/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice T. P. - V. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S.,

protiv tuženika KBCS, S., OIB: …, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave,

zaključene dana 15.studenog 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 18.prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. prosinca 2015.g. do 31. prosinca 2020.g. u ukupnom iznosu od 207,01 €/ 1.559,73 kn zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. ožujak 2016.

zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 € teče od 15. kolovoz 2016.

zakonskom kamatom koja na iznos od 1,68 € teče od 15. siječanj 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 1,40 € teče od 15. veljača 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 23,23 € teče od 15. ožujak 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 54,01 € teče od 15. kolovoz 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 13,31 € teče od 15. rujan 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 7,29 € teče od 15. prosinac 2017.

zakonskom kamatom koja na iznos od 59,64 € teče od 15. rujan 2018.

zakonskom kamatom koja na iznos od 0,99 € teče od 15. listopad 2018.

zakonskom kamatom koja na iznos od 3,53 € teče od 15. studeni 2018.

zakonskom kamatom koja na iznos od 3,48 € teče od 15. travanj 2019.

zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 € teče od 15. lipanj 2019.

zakonskom kamatom koja na iznos od 6,84 € teče od 15. veljača 2020.

zakonskom kamatom koja na iznos od 10,47 € teče od 15. travanj 2020.

zakonskom kamatom koja na iznos od 21,04 € teče od 15. svibanj 2020.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 544,84 eura / 4.105,10 kuna, uvećan za zakonsku kamatu tekuću na taj iznos od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 28.prosinca 2020. god. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine - specijalista, uži specijalist magistar znanosti na Klinici za unutarnje bolesti te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće u razdoblju unazad 5 godina o dana tužbe. Radni odnos tužiteljice da je reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja , Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta doktora medicine, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR ) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da doktor medicine – specijalist ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.57. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) doktori medicine imaju pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, a Dodatkom II. KU-a (NN 92/19) koji se primjenjuje od 01.rujna 2019.g., taj dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi je povećan na 16%, koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik da naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina unazad do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica napominje , da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev(čl.186.b ZPP-a)

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ne osporava osnovu potraživanja do 1.travnja 2020., a nakon 1.travnja 2020. osporava i osnovu i visinu potraživanja.

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 9.listopada 2023. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od

01. prosinca 2015.g. do 31. prosinca 2020.g zatražila od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja u iznosu od 207,01 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate..

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem i pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije D. C.,

dipl.oec.(za F. R. d.o.o. ) i obračunskih platnih lista za tužiteljicu za utuženo razdoblje te plana rada i evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu za razdoblje od 2015. do 2021., a koja dokumentacija je sastavni dio tog nalaza i mišljenja.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika.

7. Sporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Sud je po prijedlogu tužiteljice izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad i naknade za godišnji odmor te privremenu nesposobnost za rad ( bolovanje ) u utuženom razdoblju.

9. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. C. ( za F.

R. d.o.o. ), utvrđeno je da tužiteljica u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31.

prosinca 2020. godine ni u jednom mjesecu nije radila prekovremeno, da su svi odrađeni sati evidentirani te da nema osnove za izračun razlike dodataka jer su svi dodaci točno plaćeni na sate rada ostvarene unutar redovnog mjesečnog fonda sati.

Međutim, da su tužiteljici pogrešno obračunate i isplaćene naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana. Po osnovi izračuna prikazanih vještak daje mišljenje da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2020. godine tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 561,92 kn (74,58 EUR ) i naknadu plaće za vrijeme korištenja bolovanja do 42 dana ukupno 997,81 kn (132,43 EUR ).

9.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi dakle da tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala prekovremenih sati, da su svi odrađeni sat evidentirani i svi dodaci točno plaćeni na sate ostvarene unutar redovnog mjesečnog fonda sati,

dok su tužiteljici pogrešno obračunate i isplaćene naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknada za godišnji odmor i bolovanja do 42 dana

10. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka D. C..

11. Tuženik nakon provedenog vještačenja u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva za cjelokupno utuženo razdoblje jer se tužbom potražuje isplata razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedica neobračunavanja dodataka na ostvareni prekovremeni rad što ovdje nije slučaj stoga je predložio zaključiti raspravu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti

12. Odredbom iz čl. 59.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( "Narodne novine, broj 141/12- u daljnjem tekstu TKU/12), a koji je bio na snazi od 1.ožujka 2016. do 30.studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 58.st. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/2017 ) a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja, ugovoreno je da , ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13. Člankom 81. Zakona o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR ) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

14. Članak 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13. i 96/15 , dalje: KU/13 ) propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 34. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine, broj 92/19 ) izmijenjen je čl. 34 KU/18 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika

15. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti za rad do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća.

15.1.Neosnovan je prigovor tuženika kako tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na ostvareni prekovremeni rad. Naime, iako je tuženik tužiteljici ispravno obračunao i isplatio sve dodatke na sate ostvarene unutar redovnog mjesečnog fonda sati, tužiteljici je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što tužiteljica potražuje tužbom i konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

16. Kako tužiteljica tužbom potražuje razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade za bolovanje u iznosu od 207,01 eura, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, koje ovaj sud prihvaća kao stručno i objektivno, a koji zahtjev je osnovan sukladno gore citiranim odredbama to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev zbog čega je odlučeno kao u točki I.izreke ove presude. Tužiteljici su dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22 ) koje teku od dospijeća petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate ( čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim bruto iznosima, kako je to tužiteljica i zatražila tužbenim zahtjevom

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, 80/22), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) pa budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u svom konačno uređenom zahtjevu od 9.listopada 2023.godine to su istoj određeni troškovi zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 9.listopada 2023. 25 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 25

bodova, za pristup na ročište za objavu i uručenje presude 12,5 bodova, ukupno 112,5 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura /15 kn te uvećano za zatraženi PDV od 25 % i trošak vještačenja u iznosu od 265,00 eura ukupno iznosi 544,84 eura., koliko je određeno da tuženik naknadi tužiteljici na ime parničnog troška. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 18.prosinca 2023. kao dana donošenja ove odluke, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

18. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčanih obveza dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.

Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

U Splitu, 18.prosinca 2023.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović v.r

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom

Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku

.