Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-798/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Vinku Adžiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1577/2023-33 od 31. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1577/2023-33 od 31. kolovoza 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1577/2023-33 od 31. kolovoza 2023. u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke na način da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju NJ iznos od 44.885,15 eura/338.187,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate na iznose dospjele do 31. prosinca 2007., a na iznose dospjele od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to na pojedine iznose kao u izreci prvostupanjske presude pa do isplate kao i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od odluke suda do isplate, sve to u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 4.479,39 eur/33.750,00 kn, u roku 15 dana.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja radi prekida ovog postupka do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske."

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu jer je utvrdio da je sporno rješenje od **.**.1997. na kojem je tužitelj temeljio svoje pravo pravomoćno oglašeno ništavim i kao takvo uklonjeno iz pravnog prometa. Dalje tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj podnio tužbu još 17. prosinca 2010. pred punih trinaest godina, a radilo se o statusnim pravima hrvatskog branitelja koje sigurno već zbog te činjenice zahtijevaju veću pozornost pri rješavanju vodeći računa i o dinamici postupanja. Tužitelj predlaže da sud predmetni postupak prekine do odluke Ustavnog suda u povodu ustavne tužbe tužitelja, a koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio smatrajući da to pitanje ne drži prethodnim za predmetnu pravnu stvar, te da prekid ne bi bio u skladu sa odredbama ZPP-a. Nadalje, tužitelj smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a tu prije svega misli na članak 14. stavak 2. Ustava RH i članak 22. stavak 1. Ustava RH, a pogledu konvencijskih prava poziva se na pravo na pošteno suđenje iz članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da drugostupanjski sud preinači osporenu presudu usvoji žalbu, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa osobne invalidnine na koji tužitelj tvrdi da ima pravo temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 12. prosinca 1997., Klasa: UP/I-562-02/97-26/751, kojim je tužitelju bilo priznato svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida IV. grupe s 80% oštećenja organizma za stalno, uz pravo na osobnu invalidninu u iznosu navedenom u toj odluci i posebni dodatak u visini 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine računajući od 1. listopada 1993.

6. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio u cijelosti uz obrazloženje da ne postoji osnov za dosuđivanje utuženog iznosa osobne invalidnine i to jer je rješenjem Ministarstva branitelja KLASA: UP/II-562-02/13-0015/157 od 1. listopada 2013. prethodno navedeno rješenje proglašeno ništavim, da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us-l-823/2021 od 24. veljače 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja od 1. listopada 2013., a da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-241/22 od 4. svibnja 2022. potvrđena ta presuda.

7. Prvostupanjski sud nadalje ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužitelja za prekidom ovog parničnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni jer drži da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. istog Zakona jer je Visoki Upravni sud Republike Hrvatske svojom pravomoćnom presudom odlučio u upravnom sporu o ništetnosti predmetnog rješenja Ministarstva obrane od 12. prosinca 1997.

8. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana presude nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi mogla ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), na koju povredu ukazuje tužitelj, a ocijenio je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. toga Zakona.

9. Tužitelj se općenito poziva na žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da odlučne činjenice, a to su one koje se tiču sadržaja upravnih rješenja i sudskih odluka navedenih pod točkom 6. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, zapravo niti nisu sporne pa stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno se očitovati na općenito pozivanje tužitelja na ovaj žalbeni razlog.

10. Iz navoda žalbe proizlazi i nespornim da osnov za traženje isplate koja je zatražena tužbenim zahtjevom više ne postoji pa stoga ovaj sud cijeni da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke. Ovo stoga jer osnov po kojem se zahtjeva isplata mora egzistirati u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

11. Navodi žalbe zapravo se svode na ponavljanje razloga, koje je tužitelj istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka, zbog kojih smatra da u ovom predmetu nije trebalo donositi meritornu odluku o tužbenom zahtjevu, već da je postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (članak 213. stavak 1. točka 1., u vezi s člankom 12. ZPP-a).

12. U odnosu na naprijed žalbene navode valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno, kao neosnovan odbio ovaj njegov prijedlog jer je o prethodnom pitanju za odluku u ovom sporu, u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu bilo pravomoćno odlučeno presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: USL- 153/2021-5 od 21. siječnja 2021. (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: USŽ-182/22-2 od 25. siječnja 2022.), pa posljedično tome, u tom trenutku, više nisu postojali zakonski razlozi za prekid ovog postupka, koji bi bili utemeljeni na odredbi članka 213. ZPP-a.

13. Po mišljenju ovog suda nema razloga za prekid ovog parničnog postupka niti iz razloga što je u međuvremenu Ustavni sud Republike Hrvatske donio Odluku broj U-III-5135/22 od 9. studenog 2023., kojom je usvojio ustavnu tužbu ovdje tužitelja i ukinuo obje odluke Upravnih sudova i predmet vratio Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak. To iz razloga što USRH ne odlučuje neposredno o pravu tužitelja na isplatu invalidnine koja u ovom sporu predstavlja prethodno pravno pitanje, jer ustavna tužba nije redovni niti izvanredni pravni lijek u sudskom postupku već ustavnopravno sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda slijedom čega Odluka USRH nema značenje pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, već se to prethodno pitanje treba ponovno rješavati pred za to nadležnim tijelima.

14. Pri tome, u odnosu na ove žalbene navode valja istaknuti i da će za slučaj uspjeha tužitelja u upravnom postupku, svoja eventualna prava moći ostvariti podnošenjem prijedloga za ponavljanje postupka (članak 421. ZPP-a), pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo, kao neosnovanu odbiti.

15. Zbog rečenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

16. Sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezao tužitelja, koji je u cijelosti izgubio parnicu, naknaditi tuženici znatne troškove parničnog postupka od 4.479,39 eura.

17. Prema odredbi članka 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (stavak 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (stavak 2.).

18. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojemu je zahtjev za naknadu štete protiv RH bio u cijelosti odbijen, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu br. Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. izrazio shvaćanje da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/0., 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).

19. Kako u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret to u ovom predmetu, imajući na umu navedene odluke Europskog suda za ljudska prava, budući da odluka o trošku nije vezana uz osnov zahtjeva (naknada štete ili neki drugi osnov) već uz uspjeh u sporu, nalog tužitelju za plaćanje znatnih troškova postupka za zastupanje države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva.

20. Ovo stoga što je tužitelj 2010. podnio tužbu za isplatu na temelju upravnog rješenja kojim mu je bilo priznato pravo na osobnu invalidninu, te je u daljnjem tijeku postupka, i to tek 2022., osnov po kojem je u ovom predmetu tražena isplata konačno prestao postojati, čime se radilo zapravo o odlukama državnih tijela čiji ishod tužitelj nije mogao predvidjeti, kao niti dugotrajnost rješavanja pitanja njegova prava pa to ne može ići na teret tužitelja kao stranke.

21. Naime, u takvoj situaciji, ne može se govoriti da tužba nije bila bez sadržaja ili da je bila očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je bilo neopravdano očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu pa je u takvoj situaciji donošenjem odluke kakvu je donio sud prvoga stupnja pukim pozivanjem na članak 154. stavak 1. ZPP-a zaista došlo do povrede na koju je ukazano prethodno u obrazloženju ove presude.

22. Shodno tome ovaj je sud shvaćanja da je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom prava valjalo odlučiti na način da svaka stranka snosi svoj trošak (članak 380. točka 3. ZPP).

23. Budući tužitelj nije tražio trošak žalbe o istom nije niti odlučivano. U Gospiću, 18. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš

.