Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-404/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A., OIB 59224165273, via Marocchesa 14, 31021 Mogliano Veneto (VT), Italija, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. u Rijeci, Pod Kaštelom 4, protiv prvotuženika PREMIUM CHARTER d.o.o., OIB 8687560837, Zadar, Put Pudarice 32 G i drugotuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2/A, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. listopada 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Štifanića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. u Rijeci i punomoćnika tuženika Nenada Čovića, 18. prosinca 2023.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se prvotuženiku PREMIUM CHARTER d.o.o. da u roku od petnaest dana isplati tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. 31.452,64 EUR / 236.979,91 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se u razdoblju od 23. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. u dijelu u kojem je tražio da mu prvotuženik PREMIUM CHARTER d.o.o. u roku od petnaest dana plati 10.360,55 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2017. do isplate te u dijelu kojim je tražio da mu prvotuženik PREMIUM CHARTER d.o.o. plati zatezne kamate na iznos od 31.452,64 EUR u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 22. srpnja 2018. kao i da mu zatezne kamate plati po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata određenu u točki I izreke ove presude.

III Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. u dijelu u kojem je tražio da mu drugotuženik UNIQA OSIGURANJE d.d. kao dužnik solidarne obveze s prvotuženikom plati iznos od 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2017. do isplate.

IV Nalaže se prvotuženiku PREMIUM CHARTER d.o.o. da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. troškove parničnog postupka u iznosu od 5.219,64 EUR / 39.327,35 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V Odbija se zahtjev tužitelja GENERALI ITALIA S.P.A. da mu prvotuženik PREMIUM CHARTER d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.242,98 EUR / 54.572,23 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI Nalaže se tužitelju GENERALI ITALIA S.P.A. da u roku od petnaest dana naknadi drugotuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od od 621,90 EUR / 4.685,70 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VII Odbija se zahtjev drugotuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. da mu tužitelj GENERALI ITALIA S.P.A. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12,44 EUR / 93,73 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, tražeći da mu tuženici plate 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 8. kolovoza 2017.

2. Tužitelj traži od tuženika da mu plate ovaj iznos smatrajući ih solidarnim dužnicima obveze naknade štete.

3. Izjavio je da je s vlasnikom jahte „LADY IN BLUE“ Giulianom Rogerom sklopio ugovor o osiguranju i na temelju toga ugovora platio vlasniku jahte „LADY IN BLUE“ osigurninu u iznosu od 41.813,19 EUR radi naknade štete uzrokovane sudarom s jahtom „MILI MILI“. Isplatom osigurnine da su na tužitelja prešla sva prava uključujući i zahtjev iz izvanugovornog odnosa sudionika pomorskog sudara (sukladno talijanskom pravu).

4. Izjavio je da je prvotuženik vlasnik jahte „MILI MILI“, a drugotuženik osiguratelj za osiguranje od odgovornosti vlasnika jahte.

5. Do sudara jahti da je došlo 7. kolovoza 2017. jer su oštećeni privezni konopi jahte “MILI MILI” uslijed snažnog vjetra. Jahta “LADY IN BLUE” da je bila sigurno i pravilno privezana na lijevi kraj na vezu u luci Olib. Jahtom “MILI MILI” da je upravljao zapovjednik Dragomir Penjalov koji je propustio poduzeti sve mjere izbjegavanja sudara prema Pravilniku o sigurnosti pomorske plovidbe. On da je morao predvidjeti da bi moglo doći do jačeg vjetra i prema tome usidriti jahtu „MILI MILI“ na način da u okolnostima bez vjetra i pod utjecajem jakog vjetra ne ugrožava druga plovila, pa tako ni jahtu „LADY IN BLUE“.

6. Prvotuženik, kao vlasnik jahte da odgovara za štetu nastalu kao posljedica sudara s jahtom „LADY IN BLUE“ zbog neprimjenjivanja mjera izbjegavanja sudara sukladno Pravilniku o sigurnosti pomorske plovidbe. Pored njega za štetu da odgovara i drugotuženik kao njegov osiguravatelj.

7. Izjavio je da drugotuženik ne spori nastanak štete, niti postojanje obveze naknade štete, a što da potvrđuje sadržaj dopisa od 18. lipnja 2019. Međutim da je sporan iznos naknade štete.

8. Izjavio je da je osiguranik, vlasnik jahte “LADY IN BLUE” zbog sudara bio primoran organizirati transfer jahte “LADY IN BLUE” do Italije posredstvom Veliko Plavetnilo d.o.o. obzirom da je na jahti došlo do znatnih oštećenja zbog kojih nije bila moguća samostalna plovidba jahtom. Putni troškovi povratka u Italiju za dvije osobe i trošak transfera koji je imao osiguranik tužitelja da su iznosili 3.070,70 EUR, a uključuju prijevoz do Trsta i transfer plovila u iznosu od 1.150,00 EUR, kartu za vlak na relaciji Trst-Ferara u iznosu od 143,70 EUR, prijevoz taksijem na relaciji Ferara- Lido Degli Estensi u iznosu od 90,00 EUR, ručak u iznosu od 90 EUR te gorivo za plovilo u iznosu od 1.639,34 EUR. Osiguranik da je snosio i troškove popravka koje je izvršilo društvo Veliko Plavetnilo d.o.o., specificirane u računu br. 17-010-000318 od 27. srpnja 2017. u iznosu od 631,54 EUR. Trošak popravka nastalih oštećenja koje je izvršilo društvo Nautica Del Delta S.r.l. na jahti iznosio je 41.110,95 EUR.

9. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem preslike potvrde o isplati osigurnine od 23. srpnja 2018., preslike izvoda iz javnog pretraživača plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za jahtu „Mili Mili“, preslike police za osiguranje brodica i jahti broj 06-0014032-01 od 27. travnja 2017., preslike zahtjeva za naknadu štete Giuliana Roggera od 21. lipnja 2018., preslike zapisnik o izvidu štete Generali Italia od 7. kolovoza 2017., preslike fotografija oštećenja desne strane trupa i pramca te pomoćnog broda od 20. rujna 2017. i 9. prosinca 2018., preslike dopisa UNIQA osiguranja d.d. od 18. lipnja 2019., preslike računa Veliko Plavetnilo d.o.o. br. 18-010-000200 od 20. lipnja 2018., preslike izvatka American Express u iznosu od 143,70 EUR za troškove karte za vlak, preslike izvatka American Express u iznosu od 1.639,34 EUR za troškove goriva, preslike računa 17-010-000318 od 27. srpnja 2017., preslike računa br. 14 Nautica Del Delta S.r.l. od 5. veljače 2018. i preslike računa br. 58 Nautica Del Delta S.r.l. od 30. travnja 2018. Predložio je da sud izvede dokaz vještačenjem te saslušanjem svjedoka Giuliano Rogger i Dragomira Penjalova. Tužitelj je predložio i to da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka Sergia Kosića.

10. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da je vlasnik plovila naziva MILI MILI, kao i odgovornost za sudar do kojeg je došlo 7. kolovoza 2017. kada je nastala šteta na plovilu naziva LADY IN BLUE.

11. Nije sporio postojanje police za osiguranje brodica i jahti broj: 06-0014032- 01 koju je izdao drugotuženik za plovilo naziva MILI MILI te je naveo da je tom policom obuhvaćeno i dobrovoljno osiguranje od odgovornosti za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 1. svibnja 2018. Međutim, izjavio je da tužitelj nema pravo na izravnu tužbu prema njemu radi naknade štete pretrpljene događajem za koji odgovara osiguranik, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju između tuženika ugovoreno dobrovoljno osiguranje od odgovornosti. Izjavio je da pravo na izravnu tužbu postoji samo kada se radi o obveznom osiguranju i kada se radi o odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda.

12. Pored toga izjavili su tuženici da tužitelj nije dokazao da je imao obvezu i da je izvršio isplatu iznosa koje potražuje tužbom, kao i da je isplata u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Osporili su i opseg i visinu štete.

13. Predložili su izvesti dokaze čitanjem prijave nesreće brodice od Lučke kapetanije Zadar Ispostave Silba te izvještaja o visini štete koji je sačinjen na zahtjev tuženika koji je izradio vještak Damir Baf iz MCS Marine Claims Service d.o.o. 7. svibnja 2019.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale sudarom jahti u iznosu od 41.813,19 EUR sa zateznim kamatama.

15. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava preslike potvrde o isplati osigurnine od 23. srpnja 2018., preslike izvoda iz javnog pretraživača plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za jahtu „Mili Mili“, preslike police za osiguranje brodica i jahti broj 06-0014032-01 od 27. travnja 2017., preslike zahtjeva za naknadu štete Giuliana Roggera od 21. lipnja 2018., preslike zapisnik o izvidu štete Generali Italia od 7. kolovoza 2017., preslike fotografija oštećenja desne strane trupa i pramca te pomoćnog broda od 20. rujna 2017. i 9. prosinca 2018., preslike dopisa UNIQA osiguranja d.d. od 18. lipnja 2019., preslike računa Veliko Plavetnilo d.o.o. br. 18-010-000200 od 20. lipnja 2018., preslike izvatka American Express u iznosu od 143,70 EUR za troškove karte za vlak, preslike izvatka American Express u iznosu od 1.639,34 EUR za troškove goriva, preslike računa 17-010-000318 od 27. srpnja 2017., preslike računa br. 14 Nautica Del Delta S.r.l. od 5. veljače 2018., preslike računa br. 58 Nautica Del Delta S.r.l. od 30. travnja 2018. i izvještaja o visini štete koji je sačinjen na zahtjev tuženika koji je izradio vještak Damir Baf iz MCS Marine Claims Service d.o.o. 7. svibnja 2019.

16. Sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak Srećko Favro.

17. Temeljem Uredbe (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica o izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) sud je od nadležnog suda tražio da izvede dokaz saslušanjem svjedoka Giuliana Roggera, što je sud u Trstu Tribunale di Trieste i učinio. Tribunale di Trieste je ovom sudu dostavio zapisnik s ročišta koje je održano 7. rujna 2022.

18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Dragomira Penjalova. Naime, kod od prvotuženika priznate činjenice odgovornosti za sudar jahti, nije bilo potrebe za utvrđivanje činjenica nastanka sudara, a upravo je radi utvrđivanja tih činjenica tužitelj predložio izvođenje dokaza saslušanjem ovog svjedoka koji je u vrijeme sudara bio zapovjednik jahte “MILI MILI”. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Sergia Kosića koji je izradio procjenu nastale štete za tužitelja jer je svakako određeno izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja sporne činjenice kolika je šteta nastala tužitelju u predmetnom događaju.

19. Nema među strankama spora o tome da se 7. kolovoza 2017. dogodio sudar dviju jahti, jahte “LADY IN BLUE” i jahte “MILI MILI”.

20. Nema spora niti o tome da je prvotuženik vlasnik jahte “MILI MILI” i da je odgovoran za sudar.

21. Nema spora o tome da su prvotuženik i drugotuženik bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o osiguranju, odnosno da je drugotuženik osiguratelj vlasnika jahte “MILI MILI” od odgovornosti za štetu.

22. Sporno je ima li tužitelj ovlaštenje tražiti naknadu štete od tuženika, odnosno je li imao obvezu svome osiguraniku platiti osigurninu zbog nastupa osiguranog rizika i je li tu obvezu ako je postojala ispunio, pa je li onda na njega prešlo ovlaštenje tražiti od odgovorne osobe naknadu štete.

23. Sporno je i to može li tužitelj tužbom tražiti od drugotuženika kao osiguratelja naknadu štete, ako i je ovlaštenje za traženje naknade štete prešlo na njega, odnosno ima li pravo na tzv. direktnu tužbu.

24. U konačnici sporno je i to koja je šteta nastala, pa slijedom toga koliku naknadu treba platiti osoba odgovorna za štetu.

25. Ovlaštenje tužitelja kao osiguratelja da od osobe odgovorne za štetu traži naknadu u okolnostima kada je svome osiguraniku isplatio osigurninu na temelju ugovora o osiguranju u konkretnom slučaju treba ispitati uzimajući u obzir sadržaj talijanskog prava. To stoga što je odnos tužitelja i njegovog osiguranika podvrgnut pravilima talijanskog prava.

26. Sud je dopisom od 12. srpnja 2021. tražio od Ministarstva pravosuđa i uprave obavijest o sadržaju mjerodavnog prava Talijanske republike kojim je uređen ugovor o pomorskom osiguranju te prijelaz prava osiguranika na osiguratelja nakon isplate osigurnine. Do zaključenja glavne rasprave sud nije primio traženu obavijest, ali je zato tužitelj dostavio ovjereni prijevod izjave o relevantnim zakonskim odredbama i sudskoj praksi u pogledu osigurateljevog prava subrogacije prema talijanskom pravu koju je dao Fabio Pieroni, odvjetnik u Italiji.

27. Prema izjavi koju je dostavio tužitelj, a koju tuženici nisu problematizirali, sud je utvrdio sadržaj mjerodavnog prava Talijanske republike kojim je uređen prijelaz prava osiguranika na osiguratelja nakon nastanka osiguranog rizika i isplate osigurnine. Prema članku 1916. talijanskog Građanskog zakonika osiguratelj koji je platio naknadu subrogira se, do visine iznosa navedene naknade, na prava osiguranika prema trećim osobama.

28. Stoga treba zaključiti da osiguratelj koji je svom osiguraniku isplatio osigurninu zbog nastanka osiguranog rizika ima ovlaštenje od štetnika tražiti naknadu štete. U konkretnom slučaju tužitelj dakle ima ovlaštenje tražiti isplatu osigurnine, ali je pri tome morao dokazati da je osiguraniku zaista isplatio osigurninu, a pored toga i to da je isplaćena osigurnina u cijelosti vezana sa štetnim događajem, odnosno da je bila potrebna za otklanjanje nastale štete. Naime, nakon subrogacije u položaj osiguranika, štetnici imaju sve prigovore prema osiguratelju osiguranika koje su ranije imali prema osiguraniku, kao suprotnoj strani u odnosu izvanugovorne odgovornosti za štetu. Pri tome treba imati na umu da su tuženici osporavali da bi osigurnina bila plaćena, a osim toga i da bi ono što je plaćeno bilo u vezi s nastalom štetom osiguraniku, odnosno da je isplaćeni iznos osigurnine bio potreban za otklanjanje posljedica štetnog događaja. Stoga je trebalo razjasniti i to je li tužitelj svom osiguraniku platio osigurninu i u kojem iznosu, a potom i to je li isplaćena osigurnina u cijelosti imala svrhu naknade nastale štete, a s tim u vezi zapravo koliko je štete osiguraniku uopće nastalo. No uz to trebalo je raspraviti i to je li osiguratelj koji je stupio u poziciju osiguranika stekao ovlaštenje tražiti naknadu ne samo od štetnika već i od njegova osiguratelja.

29. Zaključak da je osigurnina u iznosu od 41.813,19 EUR plaćena, odnosno da je tužitelj platio osiguraniku troškove prijevoza jahte iz Hrvatske u Italiju i troškove popravka jahte, pa da je tužitelj stupio u pravnu poziciju svog osiguranika u odnosu na štetnika proizlazi iz iskaza svjedoka Giuliana Roggera koji je izjavio da je 23. srpnja 2018. primio "isplatu štete na jahti Lady in Blue" koja je popravljena u brodogradilištu Nautica Del Delta S.r.l. u Codigoru, nastale prilikom udara plovila Mili Mili u njegovu jahtu. Pored toga tužitelj je u spis dostavio i ispravu "Quietanza di pagamento danno" te ovjereni prijevod te isprave na hrvatski jezik. Isprava "Quietanza di pagamento danno" potpisana je i datirana 23. srpnja 2018. Isprava sadrži izjavu tužitelja o isplati štete u iznosu od 41.813,19 EUR nastale u štetnom događaju 7. kolovoza 2017. te naznaku da ispravu i sadržaj isprave potvrđuje potpisom Giuliano Roggero.

30. S obzirom na to da je tužitelj platio svom osiguraniku osigurninu radi otklanjanja nastale štete koju je nedvojbeno uzrokovao prvotuženik, to je tužitelj stekao ovlaštenje tražiti od prvotuženika naknadu nastale štete osiguraniku, dok je njegovu mogućnost za traženje naknade štete od drugotuženika kao nedvojbeno osiguratelja prvotuženika trebalo dodatno raspraviti, uzimajući u obzir mogućnosti oštećenika kod traženja naknade štete od osiguratelja štetnika od odgovornosti. No prvenstveno je trebalo kod odlučivanja o odnosu tužitelja i tuženika odlučiti koje materijalno pravo primijeniti, imajući na umu da je riječ o odnosu, a naposljetku i sporu s međunarodnim obilježjem.

31. Tužitelj traži naknadu štete nastalu sudarom brodova različite državne pripadnosti koji se dogodio u luci Olib.

32. Propisano je člankom 7. stavkom 1. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/2004., 76/2007., 146/2008., 61/2011., 56/2013., 26/2015. i 17/2019., dalje: PZ) da unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju, između ostalog, luke i zaljeve na obali kopna i otoka. S obzirom na to da se sudar jahte “LADY IN BLUE” i jahte “MILI MILI” dogodio na području luke Olib za vrijeme dok su jahte bile privezane u luci nema dvojbe da se sudar jahti dogodio u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske.

33. Propisano je člankom 976. stavkom 1. PZ-a da se na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama dogodio sudar ili odredbe Zakonika ako se sudar dogodio na otvorenom moru.

34. Sudar jahti dogodio se u unutarnjim vodama Republike Hrvatske, pa kod rješavanja stranačkog spora treba primijeniti pravo Republike Hrvatske.

35. Propisano je člankom 749. PZ-a da se odredbe Glave I sudar brodova primjenjuju na odgovornost za štetu koju prouzroči usidreni ili vezani brod, odnosno koja se nanese usidrenom ili vezanom brodu.

36. Propisano je člankom 750. PZ-a da za štete u slučajevima navedenim u članku 749. PZ-a odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena. Pod odgovornošću broda razumijeva se odgovornost vlasnika broda i brodara.

37. Uzimajući u obzir od prvotuženika priznatu činjenicu postojanja njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja, sudara brodova, trebalo je utvrditi da je prvotuženik odgovoran za štetu, pa da je dužan tužitelju naknaditi štetu.

38. Drugotuženik je osiguratelj prvotuženika za štetu. O tome nema spora.

39. Propisano je člankom 982. PZ-a da se postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje prema pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili prema pravu koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju.

40. Dakle, prema određenju članka 982. PZ-a treba odrediti pravo prema kojem će se odrediti postojanje mogućnosti tužitelja, kao onoga koji je stupio u poziciju oštećenika da protiv drugotuženika traži naknadu štete. Ta mogućnost postoji ako je ta mogućnost ustanovljena pravom koje se odnosi na glavno potraživanje, u ovom slučaju pravom koje uređuje naknadu štete zbog sudara brodova, a već je rečeno da je to pravo Republike Hrvatske ili ako tu mogućnost određuje pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju. U konkretnom slučaju ugovor o osiguranju prvotuženika i drugotuženika nesumnjivo je podvrgnut pravu Republike Hrvatske. Stoga ovlaštenje tužitelja da traži naknadu štete izravnom tužbom od drugotuženika kao osiguratelja prvotuženika treba razmatrati prema odredbama PZ- a.

41. Drugotuženik je predao prvotuženiku policu za osiguranje brodica i jahti broj:06-0014032-01 u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 1. svibnja 2018. U polici su navedeni predmeti osiguranja, pa između ostalih i dobrovoljno osiguranje od odgovornosti. Trebalo je stoga ispitati ima li tužitelj mogućnost izravno tužiti drugotuženika kao osiguratelja od odgovornosti s obzirom na sadržaj odnosa tuženika. Direktna tužba je tužba treće oštećene osobe protiv osiguratelja štetnikove odgovornosti. Opće je pravilo da je ugovor o osiguranju odgovornosti res inter alios acta, dakle da stvara prava i obveze između strana tog ugovora i da nitko treći ne može imati pogodnosti od tog odnosa, pa se pravo na direktnu tužbu može samo iznimno priznati zakonom. Direktna tužba se gotovo uvijek priznaje u obveznom osiguranju, dok kod dobrovoljnog pomorskog osiguranja odgovornosti to nije slučaj, upravo zbog prethodno spomenutog djelovanja ugovora isključivo na strane ugovora.

42. Propisano je člankom 743. stavkom 1. PZ-a da se pri osiguranju odgovornosti osiguranika za štete nanesene trećim osobama iz osiguranja nadoknađuju svote koje je osiguranik obvezan platiti tim osobama u vezi sa svojom odgovornošću pokrivenom osiguranjem te troškovi potrebni za utvrđivanje visine njegove obveze.

43. Propisano je člankom 743. stavkom 2. PZ-a da oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze kada je to posebno propisano, kao i u slučaju odgovornosti za smrt i tjelesnu ozljedu člana posade broda i narušavanje zdravlja člana posade.

44. Iz naprijed navedenih odredbi PZ-a jasno proizlazi zaključak da je pravo oštećenika da od osiguratelja neposredno zahtijeva naknadu štete, odnosno da je pravo oštećenika na direktnu tužbu prema osiguratelju predviđeno samo u dva slučaja i to ukoliko se radi o obveznom osiguranju od odgovornosti te za tražbine članova posade broda zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja. Pri tom treba napomenuti da se pod pomorskim obveznim osiguranjima od odgovornosti razumijevaju obvezna osiguranja predviđena odredbama PZ-a.

45. Obvezno osiguranje odgovornosti u PZ-u regulirano je:

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost vlasnika broda – odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora uljem koje se prevozi kao teret i to člankom 820. PZ-a koji propisuje da je vlasnik broda upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj koji kao teret prevozi više od 2.000 tona ulja dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili potvrda izdana od jednog od međunarodnih fondova za naknadu štete, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanih člankom 816. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira članak 821. PZ-a;

- u Glavi IV. PZ-a odredbama koje reguliraju Izvanugovornu odgovornost vlasnika broda - odredbama o odgovornosti za onečišćenje mora pogonskim uljem i to članak 823. e) PZ-a propisuje da vlasnik broda brutto tonaže više od 1000 upisanog u upisnik brodova u Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanih u članku 391. stavku 1. točki 2. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira članak 823. f) PZ-a:

- u Glavi VI. PZ-a odredbama koje reguliraju Vađenje i uklanjanje podrtina i potonulih stvari i to člankom 840. p) PZ-a kojim je propisano kako vlasnik plovnog objekta čija bruto tonaža iznosi 300 tona ili više upisanog u Upisnik brodova u Republici Hrvatskoj je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične institucije radi pokrića odgovornosti iz članka 840. nj) PZ-a u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u članku 391. stavku 1. točki 2. PZ-a. Pravo na podnošenje direktne tužbe regulira članak 840. r) PZ-a;

- u Glavi II. PZ-a odredbama koje reguliraju Ugovore o iskorištavanju pomorskih brodova i to člankom 516. a) PZ-a kojom je propisano da svaki prijevoznik koji stvarno obavlja međunarodni prijevoz u cijelosti ili djelomično brodom upisanim u Hrvatski upisnik brodova koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika je dužan održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo kao što je garancija banke ili slične financijske institucije, radi pokrića odgovornosti za štetu zbog smrti ili tjelesne ozljede putnika u visini svote koja odgovara granicama odgovornosti propisanim u Uredbi EU 392/2009 o odgovornosti pomorskih prijevoznika za putnike u slučaju nezgode;

- u Glavi V. PZ-a odredbama koje reguliraju Odgovornost poduzetnika nuklearnog broda i to članak 832. propisuje da je poduzetnik nuklearnog broda mora održavati na snazi osiguranje ili drugo financijsko jamstvo koje pokriva njegovu odgovornost za nuklearnu štetu do visine člankom 831. PZ-a. Pravo direktne tužbe regulira člankom 835. PZ-a.

46. Odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005., 36/2009., 75/2009. i 76/2013., - dalje ZOOP-a) u članku 2. stavku 1., među ostalim, određeno je da obvezna osiguranja u prometu jesu: osiguranje vlasnika odnosno korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Prema članku 11. ZOOP-a odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavak 1. toga zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Prema članku 41. stavak 1. ZOOP-a, vlasnik brodice odnosno jahte čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW, a koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom brodice odnosno jahte može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja. Stavkom 2. tog članka propisano je da se trećim osobama iz stavka 1. tog članka ne smatraju osobe koje se nalaze na brodici odnosno jahti kojom je prouzročena šteta, osobe koje se nalaze na drugoj brodici, jahti, brodu odnosno drugom plovnom objektu.

47. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi razvidno je da predmetna tražbina naknade štete na jahti tužitelja ne spada u tražbine kod kojih je moguće isticati izravan zahtjev (tužbu) prema drugotuženiku kao osiguratelju prvotuženika.

48. S obzirom na to da tuženici nisu imali sklopljen ugovor o obveznom pomorskom osiguranju od odgovornosti, tužitelj nije ovlašten izravno od drugotuženika zahtijevati naknadu predmetne štete. Utoliko je tužiteljev zahtjev kojim je tražio naknadu štete od drugotuženika trebalo odbiti kao neosnovan, a što je sadržano u izreci ove presude.

49. Već je prethodno rečeno da prvotuženik nije sporio svoju odgovornost za štetu nastalu na jahti osiguranika tužitelja. Međutim sporio je da bi šteta nastala u tom obujmu da je bilo potrebno da naknađivanje te štete učiniti onolike izdatke koje je tužitelj platio svom osiguraniku.

50. S tim u vezi potrebno je prethodno prikazati što je tužitelj isplatio svom osiguraniku, a potom provjeriti je li to bilo potrebno za popravljanje nastale štete na jahti osiguranika tužitelja.

51. Dakle tužitelj je tražio naknadu u iznosu od 41.813,19 EUR koju je platio svom osiguraniku.

52. Izjavio je da osiguranik platio troškove transfera plovila i prijevoza do Trsta u iznosu od 1.150,00 EUR, goriva za plovilo u iznosu od 1.639,34 EUR, karte za vlak na relaciji Trst- Ferara u iznosu od 143,70 EUR te troškova prijevoza taksijem na relaciji Ferara- Lido Degli Estensi u iznosu od 90,00 EUR, kao i troškova ručka u iznosu od 90,00 EUR.

53. Osim toga da je platio trošak popravka plovila koje je izvršilo društvo Nautica Del Delta S.r.l. u iznosu od 41.110,95 EUR prema računima br.14 od 5. veljače 2018. i računa 58 od 30. travnja 2018., kao i trošak popravka koji je izvršilo društvo Veliko plavetnilo d.o.o. prema računu br.17-010-000318 od 27. srpnja 2017.

54. Pri tome treba imati na umu da zbroj naknada za sve pojedine stavke za koje tužitelj tvrdi da ih je platio njegov osiguranik za popravak plovila te troškove prijevoza i troškove osiguranika iznosi 44.813,19 EUR i prelazi iznos naknade koji tužitelj traži ovom tužbom. Već je rečeno da tužitelj kao osiguratelj može od odgovorne osobe tražiti samo onoliko naknade koliko je platio svom osiguraniku. Tužitelj je osiguraniku platio 41.813,19 EUR, pa je to iznos koji može tražiti od odgovorne osobe, odnosno prvotuženika.

55. Taj iznos od 41.813,19 EUR čine troškovi popravka plovila u iznosu od 41.110,95 EUR i 631,54 EUR te naknada ostalih troškova isplaćenih osiguraniku u vezi sa štetnim događajem u iznosu od 70,70 EUR (iako je izjavio da je osiguranik platio ukupno 3.070,70 EUR).

56. Kod odlučivanja o visini naknade štete potrebno je imati na umu načelo potpune naknade štete što znači da oštećenik ima pravo na naknadu štete u iznosu koji mu je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Stoga je u kontekstu tog načela trebalo donijeti odluku o tome koliku naknadu prvotuženik treba platiti tužitelju.

57. Dakle od ostalih troškova vezanih za prijevoz jahte u Talijansku republiku koji uključuju i prijevoz jahte do marine u Ičićima te troškove osiguranika, a koje je osiguranik tužitelja platio u ukupnom iznosu od 3.070,70 EUR, tužitelja pripada makar traženih 70,70 EUR dijela tih troškova za prijevoz jahte do brodogradilišta Codigoro gdje je jahta popravljena, pa je u tom dijelu sud prihvatio tužbeni zahtjev. 58. Prije parnice tužitelj je od društva Esse Kappa Esse S.r.l. tražio procjenu nastale štete na jahti Lady in Blue. U izvješću o vještačenju radi utvrđivanja štete inženjer Sergio Kosic naveo je da je trošak popravka trupa 29.737,50 EUR bez poreza na dodanu vrijednost. Za tuženika je također prije parnice, društvo MCS Marine Claims Service d.o.o. sačinilo izvještaj u kojem je sadržano mišljenje vještaka i procjena troškova popravka prema kojem je trošak popravka procijenjen na 11.711,50 EUR bez poreza na dodanu vrijednost.

59. Radi dokazivanja činjenice koji su od plaćenih troškova popravka jahte bili potrebni za otklanjanje oštećenja nastalih predmetne prigode sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak Srećko Favro.

60. Stalni sudski vještak je u nalazu analizirao isprave ponudu broj 17-010- 000318 od 27. srpnja 2017., Veliko plavetnilo d.o.o., račun broj 14, 5. veljače 2018. Nautica Del Delta S.r.l.i račun broj 58, 30. travnja 2018. Nautica Del Delta S.r.l.

61. Vještak je u odnosu na radove navedene u ponudi broj 17-010-000318 od 27. srpnja 2017., Veliko plavetnilo d.o.o. kao radove koji bi mogli imati veze sa oštećenjem jahte označio one navedene pod stavkom 3. gambet za sidro i 7. odstranjivanje traka. Međutim, ova isprava je ponuda društva Veliko plavetnilo d.o.o. koja je dana vlasniku jahte 27. srpnja 2017. Kada se ima na umu činjenica da je štetni događaj, sudar jahti nastao 7. kolovoza 2017., zaključiti je da je radove navedene u ovoj ponudi koji predstavljaju uglavnom radove čišćenja jahte i pripremanja za prijevoz jahte, osiguranik tužitelja tražio prije štetnog događaja, pa da nisu u vezi s otklanjanjem oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju. Utoliko je zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi štetu u iznosu od 631,54 UER trebalo odbiti, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na taj iznos.

62. Vještak je našao kao potreban za otklanjanje oštećenja trošak popravka po računu broj 14, 5. veljače 2018. Nautica Del Delta S.r.l. u iznosu od 17.534,94 EUR, s time da je izračun prilagodio stavkama računa koji nakon pravilnog zbrajanja iznosi 18.596,50 bez PDV-a umjesto 25.950,50 bez PDV-a kako je pogrešno navedeno/zbrojeno u računu. Taj račun izdan je naime na iznos od 31.659,81 EUR, iako je zbroj iznosa svake pojedine stavke računa 18.596,50 bez PDV-a, odnosno 22.687,73 EUR.

63. Vještak je naveo da trošak iz računa broj 58. Nautica Del Delta S.r.l. u iznosu 13.847,00 EUR s PDV-om ne smatra potrebnim za otklanjanje oštećenja zbog nepovezanosti radova s oštećenjima nastalima udarom.

64. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da nije jasno na koji je način vještak utvrdio broj sati potrebnih za izvršenje radova iz računa broj 14, 5. veljače 2018. Nautica Del Delta S.r.l. te navodeći da su radovi u računu broj 58. Nautica Del Delta S.r.l. bili potrebni jer je prema prvim procjenama potrebnih radova na lijevom boku broda bilo je potrebno poliranje radi ujednačavanja boje s desnim bokom broda na kojem je bojanje bilo nužno zbog posljedice nezgode. Međutim, da je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza i pojavila se bijela osnovna boja broda. Zbog navedenog da su se morali izvesti radovi brušenja i bojanja s gel premazom lijevog isto kao i desnog boka, a kako bi cijeli brod bio iste boje, pa da su radovi obračunati u računu broj 58. radovi koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s nezgodom potrebni da bi se jahta vratila u prvobitno stanje prije nezgode.

65. Vještak je međutim držao da je do ponovnog bojanja lijeve strane jahte oštećene poliranjem, došlo jer je poliranje izvedeno nestručno. Nakon što su obavljeni radovi sanacije oštećenja na lijevom boku da je trebalo radi estetskog razloga izjednačiti boju lijevog i desnog boka jahte, što je pokušano poliranjem lijevog boka jahte. Na bojanoj strani nije bilo nikakvog oštećenja već je oštećenje boje nastalo poliranjem, zbog čega je iznio mišljenje da trošak prema tom računu nije bio potreban za otklanjanje oštećenja nastalih sudarom jahti. Izjavio je vještak i to da bojanje nije potrebno učiniti ako je poliranje i premazivanje voskom obavljeno stručno, kao i da poliranje nije potrebno učiniti ako je odabrana samo metoda bojanja. Izjavio je i to da je priznao satnicu brodopopravljača kojega je odabrao vlasnik brodice, a to je 45,00 EUR bez PDV, a broj potrebnih radnih sati za popravljanje odredio prema svom dugogodišnjem iskustvu u procjenama.

66. Iz tablice broj 6.2.2 priložene nalazu i mišljenju vještaka te usporedbom sa sadržajem računa broj 14. Nautica Del Delta S.r.l. vidljivo je da je vještak prilikom procjene priznao kao potrebne sve radove navedene u tom računu, po istoj jediničnoj cijeni rada, ali je smatrao da je za rad obračunat u tom računu bilo moguće učiniti za manje radnih sati. Svoju procjenu vještak je dao na temelju dugogodišnjeg iskustva.

67. Iz izvješća Esse Kappa Esse S.r.l. vidljivo je da je prvenstveno bilo predviđeno obaviti radove popravka oštećenja desnog boka jahte uključujući lakiranje i prethodni gel premaz, dok je na lijevom boku bilo predviđeno izvesti radove poliranja. Vidljivo je i da je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza, pa se pojavila bijela osnovna boja, što je neprihvatljivi rezultat poliranja, radi čega je bilo potrebno izbrusiti i obojati gel premazom i lijevi bok jahte, iako nije oštećen u sudaru.

68. Računom broj 14 obračunati su navoz, pranje, radovi demontaže desnog podupirača sidra, popravak desnog boka, izrade okvira prozora, brušenje, kitanje oštećenih dijelova, brušenje, trošak materijala, brušenje desnog i lijevog boka, pramca, maskiranje nezahvaćenog dijela, ubrizgavanje plavog gel premaza, potom brušenje pet ruku, poliranje s tri ruke politure i poliranje neubrizganih dijelova kako bi popravljeni bok dobio istu nijansu, potom maskiranje ubrizganih dijelova zlatne crte, popravak gel premaza zapovjedničkog dijela, popravak i zamjena jednog dijela tikovine, montaže ograde, profila rukohvata, letve, prozora, lanca, čelične letve. Ukupna naknada za ove radove određena je u računu u iznosu od 25.950,50 bez poreza na dodanu vrijednost, odnosno u iznosu od 31.659,61 EUR s porezom. Međutim, kada se zbroje sve stavke ovog računa dobije se iznos od 18.596,50 EUR bez poreza na dodanu vrijednost, odnosno 22.687,73 EUR s porezom na dodanu vrijednost. Već je stoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio naknadu u iznosu od 8.971,88 EUR sa zateznim kamatama.

69. Iz tablice broj 6.2.2 priložene nalazu i mišljenju vještaka te usporedbom sa sadržajem računa broj 14. Nautica Del Delta S.r.l. vidljivo je da je vještak prilikom procjene priznao kao potrebne sve radove navedene u tom računu, po istoj jediničnoj cijeni rada, ali je smatrao da je rad obračunat u tom računu bilo moguće učiniti za manje radnih sati. Dao je u konačnici mišljenje da je naknada za radove obračunate ovim računom i materijal (koji je za dvije stavke procijenio po višoj cijeni od one u računu) 17.157,83 EUR, odnosno 5.529,90 EUR manje nego (točno) zbrojena naknada prema računu broj 14. Razlika u procjeni vještaka i naknade po računu predstavlja razliku od 24,37 %. Tužitelj je prigovarao obračunu vještaka, pri tome navodeći da su razlike u naknadi obračunatoj računima, a potom procjenom vještaka moguće u rasponu od 10 do 20 %, ali da veća razlika od te ne može biti utemeljena na objektivnim kriterijima. No, kao što je rečeno u konkretnom slučaju razlika u naknadi obračunatoj prema računu, kada se točno zbroje svaka od pojedinih stavki računa i naknade koju je kao realnu procijenio sudski vještak iznosi tek malo više od one koju kao moguću navodi tužitelj. Razlika u naknadi obračunatoj računom broj 14 i procjenom vještaka je posljedica različitog broja radnih sati koje je vještak procijenio da je potrebno potrošiti prilikom obavljanja istih onih radova koji su obračunati računom. Vještak je kazao da je broj radnih sati potrebnih za obavljanje radova navedenih u računu procijenio na temelju dugogodišnjeg, dvadesettrogodišnjeg iskustva u tijeku kojeg je pregledao preko pet tisuća šteta na plovilima. Kazao je i to da nije propisana norma za obavljanje radova popravka i da to ovisi o težini i vrsti oštećenja, a osim toga i kategoriji jahte (skuplja/jeftinija) te da je i to imao na umu prilikom davanja predmetne procjene količine rada. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenu vještaka u odnosu na od vještaka određenu količinu radova koje je trebalo učiniti. No prigovor tužitelja nije ničim opravdan. Temelj tog prigovora je zapravo bila argumentacija da vještak nije svoju procjenu potkrijepio dodatnim izvorima, točnije dodatnim procjenama. On taj prigovor nije temeljio na nikakvom objektivnom supstratu. Tako je tužitelj tvrdio da postoje normativi rada za brodopopravljačke radove, međutim nije ih prezentirao sudu u svrhu suprotstavljanja mišljenju vještaka koji u sudskim postupcima i sudjeluje zato što ima stručna znanja, dakle s autoritetom stručnosti. Stručno znanje kojim vještak pridonosi prilikom utvrđivanja činjenica, razumljivo, pretpostavlja znanje stečeno iz raznih izvora, pa tako i osobnog iskustva vještaka u obavljanju određenih poslova. Stoga se stručnost uratka vještaka ne može problematizirati samo zato što je vještak svoje mišljenje dao temeljem iskustva u obavljanju određenih poslova iz područja koje je predmet interesa kod rješavanja određenog spora, a osobito se ne može uspješno problematizirati tek tvrdnjom da nije ispravno. Naprosto takva tvrdnja, treba biti potkrijepljena dodatnim materijaliziranim argumentima. Utoliko je sud kod ocjene količine radova koje je bilo potrebno izvesti radi otklanjanja oštećenja na jahti osiguranika tužitelja prihvatio obračun koji je prezentirao sudski vještak, a ne onaj koji je prezentiran u računu brodopopravljača koji uostalom može broj potrebnih sati rada uvećati da bi si priskrbio veću cijenu radova u konačnici. Nadalje, nije bez značaja, a kad je riječ o brodopopravljaču i činjenica što je u računu broj 14 konačno obračunao naknadu u iznosu koji značajno premašuje zbroj iznosa svake pojedine stavke računa. Već ta okolnost ostavlja dovoljno sumnje u vjerodostojnost sadržaja tog računa.

70. Utoliko je sud, na temelju vještačenja utvrdio da je trošak radova potrebnih za otklanjanje oštećenja na jahti onaj koji je odredio stalni sudski vještak, dakle u iznosu od 17.534,94 EUR.

71. U računu broj 58. Nautica Del Delta S.r.l. obračunata je naknada u iznosu od 13.847,00 EUR za radove potpunog bojanja plovila, radove brušenja i poliranja lijevog boka radi dobivanja iste nijanse bez razlike u boji, radove maskiranja i lakiranja zlatne crte i bijele vodene linije. Radovi obračunati ovim računom učinjeni su radi postizanja ujednačenosti boje jahte na popravljenoj oštećenoj desnoj strani te na lijevoj strani. Stalni sudski vještak izrazio je mišljenje da radovi poduzeti na ovoj strani radi izjednačavanja boje plovila nisu bili potrebni jer da je do bojanja došlo zbog nestručnog izvođenja radova poliranja.

72. Trebalo je utvrditi jesu li radovi bojanja druge, neoštećene strane trupa jahte bili potrebni za otklanjanje štete nastale na jahti osiguranika tužitelja. Računom 58 obračunati su radovi učinjeni na neoštećenoj strani jahte, a u svrhu izjednačavanja boje lijeve oštećene strane i desne neoštećene strane. Prvenstveno se taj cilj, postizanja izjednačene boje obje strane kanio postići poliranjem neoštećene strane međutim prilikom poliranja došlo je do oštećenja radi čega je trebalo obojiti stranu jahte koja nije bila oštećena u štetnom događaju. Stalni sudski vještak je dao mišljenje da je do potrebe za radovima iz računa 58 došlo zbog pogreške u izvođenju radova poliranja, međutim za takav zaključak u ispravama koje su dostavile stranke u ovom postupku nema uporišta. Vještak je i naveo da je taj zaključak njegova pretpostavka, a ne utvrđenje. Naime, u niti jednoj ispravi nije navedeno da je prilikom radova poliranja došlo do pogreške, već je u izvještaju Esse Kappa Esse s.r.l. navedeno da je poliranje odstranilo pretanki sloj gel premaza, pa da se pojavila osnovna bijela boja što je dovelo do neprihvatljivog rezultata poliranja.

73. Osnovno pravilo u popravljanju imovinske štete je uspostava prijašnjeg stanja, odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o oštećenju stvari, koju je oštećenik popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja mu je bila potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

74. Postavilo se stoga pitanje je li bojanje druge neoštećene strane jahte učinjeno u svrhu postizanja ujednačenosti nijanse boje na obje strane jahte, ovoj oštećenoj, pa popravljenoj i onoj neoštećenoj, bilo potrebno radi postizanja potpune naknade štete.

75. Vještak je izjavio da je nakon obavljenih radova sanacije trebalo radi estetskog razloga izjednačiti boju lijevog i desnog boka jahte i da je nakon popravka poželjno izjednačiti boje na jahti. Kazao je i to da je i u slučaju učinjenog poliranja druge strane i premazivanja voskom moguće da rezultat ne bude ujednačena boja. Potvrdio je stalni sudski vještak da bi naknada za radove obračunate računom br.58., dakle radovi bojanja i radovi koji prethode bojanju iznose onoliko koliko je navedeno u računu br. 58., dakle u iznosu od 13.847,00 EUR.

76. Stalni sudski vještak izrazio je potrebu izjednačavanja boje obje strane trupa jahte radi postizanja prijašnjeg stanja jahte,ali je u konkretnom slučaju odbio tu mogućnost pogrešno smatrajući da su radovi bojanja učinjeni zbog nestručno obavljenih radova poliranja neoštećene strane. No ono što je zapravo bio zadatak vještaka je procijeniti jesu li radovi bojanja i oni radovi koji im prethode obračunati u računu broj 58 obračunati po realnoj naknadi. Vještak je potvrdio da jesu.

77. Radi vraćanja jahte osiguranika tužitelja u prijašnje stanje bilo je potrebno učiniti izjednačavanje boje obje strane trupa jahte. To stoga što je jahta i prije štetnog događaja imala jednaku boju na obje strane trupa, pa se takvo stanje jahte treba postići i nakon štetnog događaja. Tek time, stvar je vraćena u prijašnje stanje, ono koje je prethodilo štetnom događaju. Za postizanje takvog stanja jahte bilo je potrebno učiniti i radove na neoštećenoj strani trupa. Stalni sudski vještak je dao mišljenje da je naknada za te radove ona obračunata u računu broj 58, dakle u iznosu od 13.847,00 EUR, pa je sud i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. 78. U konačnici od ukupno traženog iznosa od 41.813,19 EUR, sud je prihvatio tužiteljev zahtjev da mu prvotuženik naknadi štetu u iznosu od 31.452,64 EUR. Na taj iznos prvotuženik duguje tužitelju zatezne kamate. Tužitelj je tražio da mu prvotuženik plati zatezne kamate u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do isplate. Zahtjev za plaćanje zateznih kamata djelomično je osnovan. Naime, prema članku 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguranik tužitelja je popravio oštećenu stvar, međutim tužitelj nije dokazao kada je učinio izdatke za plaćanje popravka. Tužitelj je osiguraniku 23. srpnja 2018. platio osigurninu radi naknade štete nastale na jahti. Stoga je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata na naknadu štete od 23. srpnja 2018. po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima. U preostalom dijelu sud je odbio zahtjev za plaćanje zateznih kamata. S obzirom na to da je tužitelj tražio plaćanje zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a njegova tražbina ne proizlazi iz tog odnosa, sud je odbio zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je tražio plaćanje zateznih kamata po višoj stopi od one koja se primjenjuje u ostalim odnosima prema članku 29. stavku 2. ZOO-a.

79. Osim toga sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi štetu u iznosu od 10.360,55 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. kolovoza 2017. do isplate na temelju razloga već iznesenih u obrazloženju ove presude.

80. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i stavka 2. te članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. , dalje: Tarifa).

81. Tužitelj je u zahtjevu istaknutom prema prvotuženiku uspio u 75,22% zahtjeva, a prvotuženik je uspio u 24,78% tog zahtjeva. Drugotuženik je u cijelosti uspio u zahtjevu koji je tužitelj istaknuo protiv njega.

82. Sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a, prvotuženik je dužan tužitelju naknaditi 50,44% troškova koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka.

83. Sud je priznao tužitelju kao potrebne troškove sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 26. veljače 2020. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak sastava podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn, trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 8. studenoga 2021. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. svibnja 2022. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.3.), trošak sastava podneska od 25. siječnja 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.3.), trošak sastava podneska od 12. lipnja 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.8.1.), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 11. rujna 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak sastava podneska od 19. rujna 2023. u iznosu 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.8.1.), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 18. listopada 2023. u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn (Tbr.9.1. Tarife). Pored tih, tužitelju su bili potrebni i troškovi vještačenja u iznosu od 810,00 EUR / 6.102,95 kn te sukladno Tar. br 1. i Tar.br. 2. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br 53/2019., 22/2021. i 37/2023. ) trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 229,41 EUR / 1.728,49 kn te sudske pristojbe presude u iznosu od 229,41 EUR / 1.728,49 kn.

84. Dakle, tužitelju su bili potrebni troškovi u iznosu od 10.348,21 EUR / 77.968,58 kn. Od tog iznosa prvotuženik je dužan tužitelju naknaditi 50,44% odnosno 5.219,64 EUR / 39.327,35 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se, prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, primjenjuje u ostalim odnosima.

85. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 22. listopada 2019. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka. Ovim podneskom tužitelj je obavijestio sud da je platio pristojbu tužbe. Nije bila potrebna za vođenje postupka niti radnja sastavljanja podneska od 14. veljače 2020. uz koji je tužitelj dostavio ovjereni prijevod isprava, pa je sud odbio i zahtjev za naknadu troškova sastava tog podneska u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 28. veljače 2020. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (dostavljena adresa svjedoka) te sastava podneska od 8. prosinca 2020. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (obavijest kojem punomoćniku dostavljati pismena) kao i trošak sastava podneska od 7. rujna 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (obavijest o zdravstvenom stanju svjedoka) i sastava podneska od 10. rujna 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (dostava dokaza o plaćanju predujma za tumača).

86. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu više traženog troška sastava podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 1.119,37 EUR / 8.433,89 kn jer je za ovaj podnesak trebalo priznati nagradu prema Tbr. 8.3. Tarife. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (dostavljena potvrda o uplati predujma za vještačenje) te trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn jer na tom ročištu tužitelja nije zastupao punomoćnik iz reda odvjetnika.

87. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.242,98 EUR / 54.572,23 kn sa zateznim kamatama.

88. Drugotuženik je u cijelosti uspio u zahtjevu koji je tužitelj istaknuo protiv njega, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za svrhovito vođenje parnice. Prvotuženika i drugotuženika zastupao je isti punomoćnik, stoga na drugotuženika prema Tbr.36. Tarife, otpada trošak povišenja tarifne stavke. Utoliko je sud prihvatio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 26. veljače 2020. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 8. studenoga 2021. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu koje je održano 11. rujna 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 18. listopada 2023. u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn (Tbr.9.1. Tarife). Sud je stoga prihvatio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 621,90 EUR / 4.685,70 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se, prema članku 29. stavku 2. ZOO-a, primjenjuje u ostalim odnosima.

89. Sud je odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,44 EUR / 93,73 kn sa zateznim kamatama jer na tom ročištu drugotuženika nije zastupao punomoćnik odvjetnik.

U Splitu 18. prosinca 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnica Anita Krizmanić

- OD Budimir & partneri d.o.o.

- U spis

Broj zapisa: 9-30861-2b961

Kontrolni broj: 01b36-cf4de-d2046

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.