REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-828/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o., OIB 06531901714, Rijeka, Dolac 14, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747 Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 10.805,96 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2022-8 od 16. siječnja 2023., 18. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovna i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2022-8 od 16. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-415/2022-8 od 16. siječnja 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 982,15 EUR / 7.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 619,65 EUR / 4.668,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16. siječnja 2023. (dana donošenja presude) do isplate po stopi od 5,50% godišnje (točka II. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 12. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 273,12 EUR. U žalbi u bitnom navodi da je prekoračen tužbeni zahtjev s obzirom na to da je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 7.400,00 kn, a podneskom od 28. studenog 2022. je zahtijevao isplatu iznosa od 1.400,00 kn, što znači da je djelomično povukao tužbu za iznos od 6.000,00 kn. Smatra da neovisno o tome radi li se ili ne o omašci tužitelja u pisanju, da je sud mogao prihvatiti jedino tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.400,00 kn. Nadalje, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da spremnik za otpad nije bio osiguran od nekontroliranog kretanja uzrokovanog vjetrom, ponovo ukazujući na čl. 63. st. 3. Odluke o komunalnom redu grada Rijeke („Službene novine Grada Rijeke“ broj 4/19) kojim je propisano da se spremnici na javnoj površini moraju smjestiti tako da ne ugrožavaju sigurnost prometa, da su na strminama osigurane od pomicanja i da su dostupne specijalnom vozilu za odvoz otpada. Ističe da se štetni događaj dogodio upravo jer tužitelj nije tako postupio, odnosno jer nije spriječio nekontrolirano kretanje spremnika za otpad uzrokovanog vjetrom. Na kraju navodi da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede očevid na licu mjesta štetnog događaja i da je time tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom. Odluku o parničnim troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari, kao i zbog toga jer smatra nepravilnu dosuđenu visinu troška za sastavljanje podneska od 28. listopada 2022. i za ročište od 6. prosinca 2022. budući daje trošak za te radnje nakon djelomičnog povlačenja tužbe trebalo odrediti prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.400,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su pogrešno utvrđene činjenice glede postupanja tužitelja s krajnjom nepažnjom jer nije na adekvatan način osigurao predmetni kontejner za smeće od nekontroliranog kretanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega taj žalbeni razlog ovaj sud nije razmatrao.
7. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a. U pravu je žalitelj da je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 7.400,00 kn a da je u podnesku od 28. studenog 2022. zahtijevao isplatu iznosa od 1.400,00 kn. Prema shvaćanju ovog suda (ali i samog žalitelja koji je naveo „ukoliko se radi o grešci“) radi se o grešci u pisanju, a ne o djelomičnom povlačenju tužbe u smisli čl. 193. ZPP-a. Tužitelj se podneskom od 28. studenog 2022. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, osporio je navode tuženika u cijelosti i niti jednom riječju ne upućuje na to da bi djelomično povukao tužbu ili snizio tužbeni zahtjev, nego navodi i predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i zatim, očiglednom greškom u pisanju, da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.400,00 kn. Prema tome, očigledno je da je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa naznačenog u tužbi, a o kojem je odlučeno pobijanom presudom.
8. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a time što je sud odbio izvesti dokaze koje je tuženik predložio. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa odbijanjem izvođenja dokaza koje je tuženik predložio, a koje sud nije smatrao važnim za odluku, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ovaj sud smatra da je pravilno odbijen taj dokazni prijedlog tuženika (očevida na licu mjesta) jer je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi iz samih činjeničnih navoda stranaka i priloženih materijalnih dokaza, a pritom imajući u vidu i to da je tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu naveo da je tuženik bio upoznat sa načinom zaštite kontejnera za smeće (kočnim sustavom) a što tuženik u daljnjem postupku nije osporio.
9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 982,15 EUR / 7.400,00 kuna s kamatama po polici osiguranja od izvanugovorne odgovornosti broj 804334338, koji iznos je platio Leu Zubčiću iz Rijeke 24. svibnja 2022. kao vlasniku oštećenog vozila registarskih oznaka RI 830 VP.
10. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio, a među strankama nije sporno da je 26. veljače 2022. oštećeno vozilo registarskih oznaka RI 830 VP u vlasništvu Lea Zubčića iz Rijeke na način da ga je uslijed jakog naleta vjetra oštetio spremnik za komunalni otpad u vlasništvu tužitelja, da tužitelj za vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804334338 za štete pričinjene trećim osobama za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. ožujka 2022. te da je tužitelj isplatio štetu oštećeniku. Nije sporna niti visina štete. U odnosu na spornu činjenicu je li se u konkretnom slučaju ostvarilo isključenje iz pokrića osiguranja je utvrdio da je sporni kontejner bio osiguran od slobodnog kretanja nožnim kočnicama na dva prednja kotača i da se stoga ne može smatrati da je šteta uzrokovana namjerno ili grubom nepažnjom tužitelja koja je gotovo izjednačena s namjerom, i da zato nisu ispunjeni uvjeti isključenja pokrića iz odredbe čl. 4. st. 1. t. 1. i 20. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti koji su sastavni dio predmetne police osiguranja. Utvrdio je neosnovanim pozivanje tuženika na odredbu čl. 16. st. 5., 6. i 10. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti jer je tužitelj odluku o isplati naknade štete oštećeniku donio nakon što je tuženik odbio zahtjev oštećenika Lea Rubičića za naknadu štete i da zato tužitelj nije trebao tražiti suglasnost tuženika za isplatu oštećeniku naknade štete. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja je pravilno obvezao tuženika da na temelju odredbe čl. 921. i 964. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) isplatiti tužitelju iznos od 982,15 EUR / 7.400,00 kuna, te zatezne kamate na temelju odredbe čl. 1086., 943. st. 1. i čl. 183. ZOO-a.
11. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava, kako glede osnove (čl. 154. st. 1. ZPP-a) budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, tako i visine troška (čl. 155. ZPP-a).
12. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud dosudio trošak za sastav podneska od 28. listopada 2022. i zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2022. prema vrijednosti predmeta spora 7.400,00 kuna jer, kako je već navedeno, vrijednost predmeta spora nije mijenjana tijekom postupka.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 18. prosinca 2023.
Sudac
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30861-27d90
Kontrolni broj: 0b2f7-bb312-d0841
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
