REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1404/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz D. S., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & M. d.o.o., Z., protiv tuženog Grada Z., Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1012/21-12-14 od 31. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1012/21-12-14 od 31. listopada 2023. te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 eur / 30.138,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. veljače 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. U preostalom dijelu, za iznos od 4.000,00 eur / 30.138,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. veljače 2021. pa do isplate, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

III.Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 126,09 eur / 950,00 kuna.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 8.000,00 eur u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na navedeni iznos od 4. srpnja 2018. pa do isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.018,68 eur / 7.675,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, tekućima od dana donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2nd Protiv navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu, iz svih žalbenih razloga. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može ispitati, a nerazumljiva je pogotovo u pogledu izvršene konverzije glavnog tužbenog zahtjeva i troškova parničnog postupka. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno svoju presudu temeljio na čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a pretpostavka kojega je da je određeni ugovor još na snazi. Međutim, u konkretnoj pravnoj svari među ugovornim strankama, i to tužiteljice, kao kupca, i pravnog prednika tuženika pok. G. M., kao prodavatelja, bio je sklopljen samo predugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. srpnja 2018. Budući da je prodavatelj G. M. preminuo dana 2. kolovoza 2018. a sklapanje glavnog ugovora tužiteljica nije tražila u roku od šest mjeseci od dana sklapanja predugovora, to je samim time tužiteljica izgubila pravo izbora koji joj je u okviru neispunjenja ugovora predviđen čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Kako je nesporno da je pravni prednik tuženika, pok. G. M., umro …, to je nastupila nemogućnost ispunjenja obveze iz predugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine od 3. srpnja 2018., za što ne odgovara ni jedna od ugovornih strana te temeljem čl. 373. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica ima pravo samo tražiti povrat onoga što je predala, odnosno u konkretnom slučaju samo jednostruki iznos kapare. Također ističe se da tuženik, kao sukcesor pok. G. M., nije mogao zaključiti s tužiteljicom ugovor o kupoprodaji nekretnine, jer je za tuženika mjerodavna odredba čl. 391. st. 1. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da se nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave mogu otuđiti ili njima na drugi način raspolagati samo na osnovu javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, a čl. 391. st. 5. propisano je da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama tog članka ništetni. Predlaže se da se prvostupanjska presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3rd Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

4th Odgovor na žalbu nije podnesen. 5th Žalba tuženika je osnovana.

6th Prvostupanjski sud naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici dvostruku kaparu, s obrazloženjem, u bitnome, da je tuženik odgovaran za neispunjenje glavnog ugovora pa stoga tužiteljica ima pravo, temeljem čl. 304. Zakona o obveznim odnosima, od tuženika zahtijevati isplatu dvostruke kapare.

6th1st Takav stav prvostupanjskog suda osnovano tuženik osporava u žalbi. 6th2nd Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju žalitelj ukazuju, ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7th Činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nije sporno, a niti ga tuženik u žalbi osporava, pa tako nije sporno:

- da je tužiteljica sa sada pok. G. M. zaključila predugovor o kupoprodaji nekretnina 3. srpnja 2018., kojim su se stranke predugovora obvezale sklopiti kupoprodajni ugovor, kojim bi sada pok. G. M., kao prodavatelj, prodao tužiteljici nekretninu upisanu u zk.ul. 23, broj poduloška 49595, k.o. G. Z., sagrađene na k.č.br. 6095/44, za kupoprodajnu cijenu od 41.000,00 eur,

- da je čl. 4. toč. 3. predugovora utvrđeno da prodavatelj potpisom predugovora potvrđuje da je primio iznos kapare od 4.000,00 eur u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

- da je prodavatelj G. M. umro ..., prije zaključenja kupoprodajnog ugovora,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7542/2019-21 od 14. studenoga 2019. ostavina pok. G. M., kao ošasna, uručena ovdje tuženiku,

- da se 28. veljače 2020. tužiteljica obratila tuženiku s pozivom na sklapanje glavnog ugovora, ali da se tuženik pozivu nije odazvao. 7th1st Na temelju tako utvrđenog, a nespornog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za neispunjenje glavnog ugovora, pa je stoga obvezao tuženika vratiti tužiteljici temeljem čl. 304. Zakona o obveznim odnosima iznos dvostruke kapare od 8.000,00 eur. 8th Prvostupanjski sud je u donošenju presude pogrešno je primijenio materijalno pravo, kada je primijenio odredbu čl. 304. Zakona o obveznim odnosima. To stoga što tuženik nije ugovorna strana s tužiteljicom, pa da bi bio u obvezi vratiti dvostruku kaparu, jer je odgovoran za neispunjenje glavnog ugovora. Naime, za neispunjenje glavnog ugovora nije kriv ni prednik tuženika, jer do zaključenja glavnog ugovora nije došlo uslijed njegove smrti, a ispunjenje ugovora nije bilo moguće niti njegovom pravnom slijedniku, ovdje tuženiku, s obzirom na kogentne zakonske odredbe na koje se osnovano tuženik poziva. Naime, po čl. 391.st. 1. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP) tuženik može raspolagati sa svojim nekretninama samo na temelju javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, a svi poslovi sklopljeni protivno tome su ništetni.

9th Nije sporno da je tužiteljica dopisom bez datuma (list 11 spisa) pozvala tuženika na zaključenje ugovora o kupoprodaji nekretnine, a kojem pozivu se tuženik pravilno nije odazvao, s obzirom na naprijed navedene odredbe ZVDSP-a.

9th1st S obzirom da kupoprodajni ugovor nije mogao biti zaključen, jer je pravni prednik tuženika preminuo, a tuženiku to nije bilo moguće zbog kogentnih zakonskih odredbi, to ne dolazi u primjenu odredba čl. 304. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) o odgovornosti za neispunjenje glavnog ugovora i obvezi vraćanja (dvostruke) kapare.

10th U ovom slučaju radi se o odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove, jer je tuženik nasljednik pok. G. M. i odgovara za njegove dugove temeljem čl. 139.st.1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. - dalje: ZN) te je stoga dužan vratiti tužiteljici ono što je tužiteljica dala na ime kapare, 4.000,00 eur. Tuženik niti ne spori da tužiteljica ima pravo na povrat tog iznosa, navodeći da na to ima pravo temeljem instituta stjecanja bez pravne osnove, međutim po tom institutu predmetni iznos stekao je pok. prednik tuženika, jer se nije ostvario pravni osnov - kupoprodajni ugovor, dok tuženik nije stekao taj iznos, ali odgovara tužiteljici za povrat istog jer odgovara kao nasljednik za dugove ostavioca.

11th Stoga je prihvaćena žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda i naloženo tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 4.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, odnosno 12. veljače 2021., iz razloga što je tek tužbom tužiteljica zatražila od tuženika povrat novčanog iznosa kapare, dok je ranijim dopisom zahtijevala od tuženika zaključenje kupoprodajnog ugovora.

12th Kako su stranke jednako uspjele u ovom sporu, odnosno tužiteljica je uspjela s polovicom svog tužbenog zahtjeva, riješeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak prvostupanjskog postupka, temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio sa žalbom priznat je zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 126,09 eur / 950,00 kuna.

13th Slijedom navedenoga, temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 18. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.