Pr-5979/2021-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz P.,-M., O. 8,

OIB: …………………, zastupanog po pun. I. M., odvj. u S., protiv

tuženika Č. d.o.o. S., S., P. M. 49, OIB:……………….., zastupano po

pun. M. G., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. listopada 2023. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja I. M., odvj. u S. i zamj. pun. tuženika A. V., odvj. vjež. kod M.

Glibote, odvj. u Splitu, objavljene dana 15. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog dana 25. 09. 2002. godine koji je tuženik Č. d.o.o. S., OIB ……………….., uručio Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. 04. 2021. godine, tužitelju I. R., OIB: ………………, dana 20. travnja 2021. godine,

pa posljedično nije prestao gore navedeni ugovor o radu od 25. 09. 2002. godine kojim je tužitelj raspoređen na poslove samostalnog referenta tehničke pripreme rada - elektroničar i time posljedično nije ni prestao radni odnos tužitelja kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Č. d.o.o. S., OIB ……………….., da tužitelja

I. R., OIB: ……………., u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude,

vrati na isto radno mjesto koje je obavljao prije izvanrednog otkaza ugovora o radu od sklopljenog dana 25. 09. 2002. godine - na poslove samostalnog referenta tehničke pripreme rada - elektroničar.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.“ Shodno odredbi čl. 437. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) predlaže se da žalba protiv supra navedene presude ne zadržava ovrhu (ne odlaže ovrhu) jer se radi o radnopravnom statusu tuženika i istodobno ostvarivanju prihoda neophodnih za uzdržavanje tužitelja i njegove obitelji."

II. Dužan je tužitelj I. R. iz P.,-M., O. 8, OIB: ………………….. u roku u od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku Č. d.o.o. S., S., P. M. 49, OIB:……………., parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn sve sa zateznom kamatom i to od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 31. svibnja 2021. u bitnome se navodi da je 20.travnja 2021. godine tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je ugovor sa tužiteljem sklopljen 25. rujna 2002. godine. Navedenu Odluku da je tužitelj zaprimio istoga dana, te da je s tim u svezi dana 4. svibnja 2021. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Tužitelj ističe da Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena, da je nezakonita, iz razloga jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, da tužitelj nije zloupotrijebio pravo korištenja bolovanja na kojem je bio u periodu od 22. ožujka 2021. do 26. ožujka 2021. Bez obzira je li tužitelj za vrijeme bolovanja bio kod kuće ili van kuće, radeći manje zahtjevne poslove uz manji fizički angažman, da se ne radi o kontraindikaciji zdravstvenog stanja, da tužitelj nije morao mirovati u zatvorenom prostoru. Tužitelj navodi da je sporna Odluka mogla biti donesena isključivo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na koji se izvanredni otkaz odnosi, sve polazeći od činjenice da je tužiteljevo bolovanje završeno još dana 26. ožujka 2021. godine, s tim u svezi da je Odluka vandobna. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. nezakonita, tim nedopuštena, posljedično da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Predloženo je tuženiku naložiti tužitelja vratiti na isto radno mjesto koje je obavljao prije Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, to jest na poslove samostalnog referenta tehničke pripreme – električara. Predloženo je tuženika obvezati i na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2021. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelost, u bitnome navodeći da je sporna Odluka od 20. travnja 2021. dopuštena i zakonita, jer kao što je u odluci navedeno, da je tužitelj gotovo cijelo vrijeme bolovanja fizički radio na objektu koji se gradi u D., kao i u radionici u

S., obiju tvrtki da je tužitelj suvlasnik. Navedenim postupanjem, da je tužitelj narušio proces rada, te nanio materijalnu štetu tuženiku. Naime, da je zbog tužiteljevog bolovanja tuženik morao preraspodijeliti postao unutar tvrtke, na način da su tužiteljeve poslove odrađivali drugi radnici, zbog čega je istima isplaćivana naknada za prekovremeni rad. Nadalje, tuženik je naveo da je tužitelju bila omogućena obrana, kada je tužitelj u nazočnosti zz tuženika R., pravnika B. i drugog kolege kojemu je također iz istih razloga otkazan ugovor o radu. Dakle, da je tuženik postupio u smislu odrede čl. 119. st. 2 ZR-a. Na koncu, tuženik navodi da je prije donošenja sporne odluke bio obaviješten sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata Č. d.o.o., koji se na namjeravanu odluku o otkazu nije očitovao, što da se ima smatrati njegovom suglasnošću. Odluka da nije izvandobna, obzirom da je izvješće E. d.o.o. kod tuženika protokolirano dana 09. travnja 2021., stoga da je sporna odluka od dana

20. travnja 2021. podnesena u zakonskom roku od 15 dana. Slijedom navedenog,

tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i istog obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. s povratnicom; Zahtjeva za zaštitu prava na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021.; Očitovanja tuženika broj: 01-1236/21 od 09. travnja 2021.; Očitovanja tužitelja; Izvješća E. d.o.o. od 09. travnja 2021 sa fotografijama; Dopisa broj: 01-1308/21 od

14. travnja 2021. upućen sindikalnom povjereniku tuženika; Specijalističkog nalaza i mišljenja za tužitelja od 10. ožujka 2021.;Pravilnika o radu tuženika od 07. srpnja 2016.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka B. A., L. R., J.

B., dr. J. Š. i N. S.; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao

parnične stranke; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku spec. medicine rada dr. Lucijani Krželj;

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2002. na radnom mjestu samostalni referent tehničke pripreme rada – električar,

-nije bilo sporno ni da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je s tuženikom sklopio 25. rujna 2002. godine,

-nije bilo sporno da je tužitelj koristio bolovanje u periodu od 15. ožujka 2021. do 26. ožujka 2021.,

-nije bilo sporno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, s tim u svezi da je tužitelj predmetnom tužbom ustao u zakonskom roku sve u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tužitelj zloupotrijebio bolovanje koje je koristio u razdoblju od 15. ožujka 2021. do 26. ožujka 2021. godine. Je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. dopuštena i zakonita, s tim u svezi je li radni odnos tužitelja kod tuženika prestao, te je li tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove koje je obavljao prije donošenja sporne Odluke sukladno odredbama Ugovora o radu od 25. rujna 2022. godine.

8. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Odredbom čl. 95. st. 1. toč. 7. Pravilnika o radu tuženika od 7. srpnja 2016. propisano je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati Ugovor o radu smatra i zlouporaba prava korištenja bolovanja naročito kada radnik kojemu je određeno bolovanje obavlja poslove kod treće osobe, bez obzira je li uz naknadu ili bez naknade ili pak obavlja za vrijeme bolovanja poljoprivredne, građevinske ili druge zanatske poslove za sebe i svoju korist sve u namjeri da mu odobreno bolovanje od strane ovlaštenog liječnika osigura rad kod trećih osoba ili u vlastitom domaćinstvu.

9.1. Dakle, prema općem aktu tuženika zlouporaba prava korištenja bolovanja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada radnik kojemu je određeno bolovanje obavlja poslove za treće osobe ili za sebe i u svoju korist, i tom se radniku može izvanredno otkazati ugovor o radu.

10.Pregledom Izvješća detektivske tvrtke E. d.o.o. s fotodokumentacijom od 09. travnja 2021., proizlazi da je tuženik od detektivske tvrtke zatražio provođenje mjera i radnji koje bi prikupile informacije i obavijesti o dnevnim aktivnostima tužitelja za vrijeme trajanja bolovanja.

-Iz izvješća proizlazi kako je tužitelj dana 17. ožujka 2021. od 06,50 sati do poslijepodnevnih sati na tržnici TTTS u S., na gradilištu kuće u Dućama (investitor

H. d.o.o.), potom u O., P., S. na adresi servisa H. d.o.o.,

T. i konačno na platnim kućicama P.. Toga dana da je tužitelj upravljao Caddy vozilom, ispred skladišta građevinskog materijala ukrcavao građevinski materijal, te na građevinskom objektu obavljao razne aktivnosti.

-Nadalje, da je dana 18. ožujka 2021. u razdoblju od 06,30 do 11,00 sati, tužitelj je bio u S., na gradilištu kuće u D., gdje je povremeno obavljao razne aktivnosti na građevinskom objektu.

-Dana 19. ožujka 2021. od 06,50 do 10,54 sati tužitelj je teretnim vozilom bio u S. u prodavaonici građevinskog materijala, i tog dana ponovno je ukrcavao građevinski materijal, te bio na gradilištu kuće u D..

-Dana 25. ožujka 2021. do 12,00 sati tužitelj je sudjelovao u nizu fizičkih aktivnosti na gradilištu kuće u D..

-Detektivsko izvješće popraćeno je fotodokumentacijom (str. 22/23-42 spisa).

11. Pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021., utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku izvanredno otkazao ugovor o radu zbog zlouporabe bolovanja, što da je tuženik utvrdio izvješćem detektivske agencije E. d.o.o. od 09. travnja 2021. Tuženik je smatrao da je tužitelj tijekom bolovanja u razdoblju od 15. do 26. ožujka 2021. obavljao poslove na izgradnji objekta u D. kojeg je investitor upravo tvrtka H. d.o.o., u suvlasništvu tužitelja. Detektivska agencija postupila je po nalogu tuženika, upravo zbog sumnje tuženika na zloupotrebu prava na bolovanje od strane tužitelja, zbog kakvog je postupanja tuženiku narušen ugled, nanesena materijalna šteta, te je trajno iznevjerio povjerenje poslodavca. Navedeno postupanje tužitelja, Pravilnikom o radu tuženika da je regulirano kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, zbog koje poslodavac radniku može izvanredno otkazati ugovor o radu.

12. ZZ tuženika L. R. u iskazu je naveo da je tužitelj radio u tehničkoj službi tuženika, na radnom mjestu elektroničara, da mu je neposredno nadređeni bio

A., koji se učestalo žalio na nedostatak radnika, ali nikada na rad tužitelja osobno. Odluka da je donesena u vrijeme covid krize, kada je veći broj radnika izbivao, zbog čega su preostali radnici zbog preopterećenosti negodovali. Prekovremeni rad da je predstavljalo financijski pritisak za tuženika. Upravo nezadovoljni i preopterećeni radnici da su ukazali kako neki od radnika (što se odnosi na tužitelja) koriste bolovanje kako bi radili. S tim u svezi da je angažirao detektivsku tvrtku koja bi pratila tužitelja i utvrdila gdje se isti nalazi za vrijeme bolovanja. Kraćim praćenjem, detektivska tvrtka da je utvrdila kako tužitelj za vrijeme bolovanja fizički radi, s tim u svezi da je sazvan kolegij kojem je nazočio i A., kao neposredno nadređeni i tužitelj, kao i tužiteljev kolega za kojeg je detektivskim praćenjem također utvrđeno da je radio za vrijeme bolovanja, te da je tužitelju predočeno detektivsko izvješće, s tim u svezi da su ih izvijestili kako se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, predloživši sporazumni raskid ugovora o radu, što ni tužitelj ni M. nisu prihvatili. ZZ je iskazao kako je smatrao da je njegova osobna odgovornost kao direktora provjeriti moguću zloupotrebu bolovanja, da je to učinio sukladno aktima tuženika, po prvi put angažiravši detektivsku tvrtku (s kojom tuženik ima zaključen ugovor), jer je prvi put tada doznao da neki radnik za vrijeme bolovanja obavlja druge poslove. Istaknuo je da je tužitelj za vrijeme bolovanja radio u svojoj firmi i na izgradnji kuće.

13. Svjedok J. B., šef pravnih, kadrovskih i općih poslova kod tuženika,

iskazao je da je u vrijeme donošenja sporne odluke tuženik u svim sektorima poslovanja bio "pred pucanjem", jer je veliki broj radnika izbivao zbog pandemije. Naime, da su zbog toga preostali radnici učestalo radili prekovremeno, što da je za tuženika bio dodatni trošak. Nezadovoljni radnici da su izvijestili direktora da tužitelj i M. J. za vrijeme bolovanja rade u njihovoj privatnoj tvrtki koja se bavi servisom kamiona, te da u isto vrijeme obavljaju građevinske radove na gradnji svog hotela. Izričito je iskazao da je tužitelj u prethodnom razdoblju od cca 2 mjeseca bio dva puta na bolovanju po cca 7-10 dana, te da su radnici već tada upozoravali direktora na zloupotrebu bolovanja od strane tužitelja i M.. Svjedok je iskazao da je po nalogu direktora utvrdio dijagnozu zbog koje je tužitelj na bolovanju, te da je kontaktirao HZZO. Potom da je direktor angažirao detektivsku tvrtku. Na koncu, da je direktor tuženika dana 09. travnja primio izvješće detektivske tvrtke, da je sazvan kolegij na kojem su uz direktora i 6 rukovoditelja nazočili tužitelj i M.. Obojica radnika da su pregledali izvješće s fotografijama, analizirali fotografije. Istog dana da im je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, što tužitelj kao ni M. nisu prihvatili. O namjeravanoj odluci da je zatraženo mišljenje sindikata.

14. Svjedok B. A., tužitelju neposredno nadređeni, iskazao je da je tužitelj tijekom ožujka 2021. bio na bolovanju. Da je po nalogu direktora izvršena kontrola bolovanja, nije imao saznanja da bi drugi izočni radnici bili praćeni od strane detektivske tvrtke. Na koncu, izričito je iskazao da nema saznanja da bi ikada itko od radnika radio za vrijeme bolovanja.

15. Svjedok N. S., obiteljski liječnik tuženika, u iskazu je naveo da mu se u ožujku 2021. obratio tužitelj zbog povišene temperature, da je rekao da se osjeća loše, pa da mu je otvorio bolovanje. Bolovanje da je označeno šifrom B34 kojom se označava bolovanje zbog viroze. Nakon kliničkog pregleda, da je postupio uobičajeno za pacijente u takvoj zdravstvenoj situaciji, tj. tužitelju preporučio mirovanje, uzimanje lijekova za povišenu temperaturu sa dosta tekućine. Dana 19. ožujka 2021. da je tužitelj bio na kontroli zbog prve bolesti, rekavši da je ozlijedio lijevi skočni zglob, pa da mu je i s tim u svezi preporučio daljnje mirovanje, da je i u tom trenutku tužitelj također imao povišenu temperaturu, slabost i malaksalost. U zdravstvenom kartonu da je ozljedu skočnog zgloba evidentirao, ali da je šifra bolovanja B34 ostala nepromijenjena. Na koncu, svjedok je iskazao da mu je tužitelj već kod prvog dolaska kazao da ima problema na poslu, u smislu mobinga, međutim da bolovanje nije otvorio vezano za psihičko stanje nastalo zbog problema na poslu.

16. Saslušana svjedokinja dr. J. Š., spec. psihijatar, iskazala je da joj se tužitelj obratio u proljeće 2021., jer se osjećao iznimno loše, neraspoložen, zbog nesanice. U razgovoru sa tužiteljem da je doznala kako isti već duže vrijeme ima velikih problema na poslu, u smislu mobinga. Kap koja je prelila čašu, da je bilo u trenutku kada mu je poslodavac bez obzira na njegov predani rad i angažman odbio pravo na korištenje godišnjeg odmora. Da je kod tužitelja utvrdila simptome tzv. burnout, izgaranja na poslu, pa da je smatrala da je tužitelju potrebno izdvajanje iz radne sredine u trajanju od cca 2-3 tjedna. Tužitelju da je sugerirala izlazak iz kuće, druženje, bavljenje hobijima u smislu okupacijske terapije. Istaknula je da tužitelj kao i puno drugih pacijenata, ne žele da se pregledi i terapija evidentiraju kroz zdravstveni sustav,

kako isti podatak ne bi bio dostupan poslodavcu. Na koncu, vezano za šifru bolovanja obiteljskog liječnika za razdoblje od 15. do 21. ožujka B34-(nespecificirana virusna infekcija), iskazala je da je vjerojatno i obiteljski liječnik iz istih razloga tužitelju otvorio bolovanje pod takvom šifrom, tj. ne želeći spomenuti teškoće sa psihijatrijskog aspekta. Međutim, to je bila pretpostavka, obzirom da je tužitelj u tom razdoblju doista mogao imati i virozu.

17. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je obavljao iznimno zahtjevne i odgovorne poslove referenta za tehničku pripremu, kao i stresne poslove javne nabave. Obzirom na stres i pritisak da je u ožujku 2021. po uputi psihijatrice dr. Š.

otvorio bolovanje. Psihijatrica da mu je savjetovala izbivanje iz radne sredine, uz savjet da se što više posveti fizičkim poslovima, bavljenjem sportom na otvorenom. Po uputi psihijatrice da se uključio u gradnju kuće (u vlasništvu svog poduzeća H.).

Međutim, da je na gradilište odlazio samo po pozivu, samo povremeno i na kratko kako bi bio u društvu i na zraku, te kako bi se odmaknuo od problema u radnom okruženju. Tamo da je pomagao u lakšim fizičkim poslovima (nešto donio ili odnio, dodao, premjestio vreću cementa, stiropor i sl.), da je odlazio kada bi se sjetio i imao vremena, baš zato jer se tamo dobro osjećao. Tužitelj je isključio svaku mogućnost da bi na gradnji kuće radio u smislu punog radnog vremena i izvršavanja teških poslova. Od psihijatrice, kao i od obiteljskog liječnika, da je zatražio da mu se psihijatrijska dijagnoza ne evidentira kroz zdravstveni karton. U dopunskom iskazu tužitelj je naveo da se liječnici psihijatrici Š. obratio zbog psihičkih problema, zbog stresa na poslu,

da nije želio da se psihijatrijska dijagnoza evidentira kroz zdravstveni karton. Obiteljskom liječniku da se javio zbog iscrpljenosti, umora i po uputi psihijatrice, radi izbivanja iz radnog okruženja. Iskazao je da mu obiteljski liječnik nije dao nikakvu preporuku niti ordinirao terapiju, da je već imao tablete za spavanje koje mu je savjetovala dr. psihijatrica. Za izvješće detektivske agencije da je doznao u trenutku uručenja otkaza, iako je već i prije mogao posumnjati da mu se nešto sprema, jer je na više mjesta vidio da ga se fotografira, te da ga je A. izričito upozorio da ga prate.

18. Angažirana vještakinja spec. medicine rada dr. Lucijana Krželj, zaključila je da iz zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je isti od 15. do 26. ožujka 2021. bio na bolovanju pod šifrom B34 "nespecificirana virusna infekcija". Nadalje, da se dana 19. ožujka 2021. javio liječniku kada je evidentirano iščašenje lijevog skočnog zgloba, da je prisutna oteklina uz ograničene pokrete. Da je preporučeno mirovanje, te kontrola za tjedan dana, po potrebi i ranije. Na koncu, u zdravstvenom kartonu da je bilo evidentirano bolovanje tužitelja i u razdoblju od 05. do 12. siječnja 2021.

19. Tuženik na kome je u ovom postupku bio teret dokaza, nije osporavao da bi tužiteljevo bolovanje bilo opravdano. Iz dokaza proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 15. do 26. ožujka 2021. bio na bolovanju. Iz Izvještaja detektivske tvrtke E. d.o.o., tužitelj je učestalo, ponekad i više put dnevno napuštao dom,

samostalno upravljao teretnim vozilom u pravcu S., S., T., O., te

konačno D., gdje je fizički radio na objektu u izgradnji (navedeni objekt u vlasništvu je tužiteljevog poduzeća H. d.o.o.). Osim što je višekratno napuštao dom,

teretnim vozilom odlazio u nabavku građevinskog materijala, vozio na relaciji S.,

S., O., gradilište kuće u D.. Tužitelj je vršio utovar i istovar građevinskog materijala, izvršavao je i druge poslove npr. nosio stiropor, meo, prenosio alat, razvlačio žice i sl. Iz svega navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja, nije mirovao prema preporuci liječnika, već je učestalo napuštao dom, upravljao teretnim vozilom, izvršavao fizičke poslove (uzgred se napominje, na otvorenom prostoru za vrijeme proljetnih jutara). Iz iskaza svjedoka S., tužiteljevog obiteljskog liječnika, proizlazi kako je razlog tužiteljevog bolovanja nespecificirana virusna infekcija (šifra B34), kao i iščašenje lijevog skočnog zgloba. Tužitelj se javio obiteljskom liječniku zbog slabosti, povišene temperature, na koncu, zbog iščašenja, tj. otekline i ograničenih pokreta lijevog skočnog zgloba. Svjedok je iskazao, što je notorna činjenica, pacijentima sa takvom dijagnozom redovito se savjetuje mirovanje (logično se podrazumijeva biti u zatvorenom prostoru) tj. piti puno tekućine i po potrebi analgetici ili antipiretici. Iz navedenog proizlazi da zbog bolesti zbog koje je tužitelj bio na bolovanju, isti nije smio napuštati dom, trebao je mirovati, dakle nije smio obavljati ikakve fizičke poslove, pa tako ni upravljati teretnim vozilom, vršeći ukrcaj i iskrcaj građevinskog materijala, kao ni druge poslove koje je nesporno obavljao.

19.1.Odredbom čl. 99. st. 1. Pravilnika tuženika, zlouporaba prava korištenja bolovanja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Zbog takvog postupanja tužitelja, koje je tuženik cijenio teškom povredom, tuženik kao poslodavac sasma sigurno izgubio je povjerenje u tužitelja kao radnika. Za istaći je kako je tužitelj zloupotrijebio bolovanje baš u trenutku kada je zbog covid 19 pandemije veliki broj radnika tuženika bio na opravdanom bolovanju ili izolaciji, pa je za preostale radnike, tj. tužiteljeve kolege, prekovremeni rad bio dodatno, značajno opterećenje. Prema uvjerljivom iskazu svjedoka B., sustav tuženika u cjelini je bio "pred pucanje".

Također je za napomenuti kako je činjenica velikog broja prekovremenih sati sasma sigurno za tuženika predstavljalo značajnu teškoću u financijskom smislu.

19.2. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra kako je u takvim okolnostima tuženik kao poslodavac takvo nedopušteno postupanje tužitelja, zlouporaba bolovanja,

ocijenio osobito teškom povredom radnog odnosa, zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te mu je pravilno otkazan ugovor o radu, jer su se ostvarile zakonske pretpostavke, predviđene odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu,

zato je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

19.3. Na koncu, činjenica što je tužitelj zatražio otvaranje bolovanja, tj. mogućnost privremenog izbivanja iz radnog okruženja zbog psihičkih problema, baš po uputi spec. psihijatrice dr. Š., nije od značaja u konkretnoj situaciji. Naime, bez obzira na savjet psihijatrice, kako je tužitelju u ožujku 2021. trebao odmak od radnog okruženja, uz šetnje, boravak na otvorenom i u društvu, nisu od značaja, obzirom na nespornu činjenicu da je bolovanje otvoreno i evidentirano kao nespecificirana virusna infekcija (šifra B34). Štoviše, svjedokinja dr. Š. iskazala je da je u razdoblju trajanja bolovanja tužitelj doista mogao imati i virozu, baš kako proizlazi iz liječničkog kartona tužitelja i uvjerljivog iskaza svjedoka dr. S..

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kn. Na dosuđeni iznos pun. tuženika pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu, kao što je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 15. prosinca 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud

u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis