REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Poslovni broj 20 Kž-282/2023-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika A. D. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21. ,114/22. i 114/23. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja F. S. podnesenoj po opunomoćeniku odvjetniku G. L. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 7 K-258/2021. od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba oštećenika kao tužitelja F. S. ukida se prvostupanjska presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Dubrovniku na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) oslobodio je optužbe okrivljenika A. D. da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. na štetu oštećenika kao tužitelja F. S.

2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08. upućuje se oštećenika F. S. da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

3. Na temelju odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj F. S. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., nužne izdatke okrivljenika A. D. te nužne izdatke i nagradu njegovog

.

branitelja odvjetnika O. D. Troškove svjedoka iz čl.145. stavka 2. točke.1. ZKP/08. u iznosu od 250,58 EUR (1.888,00 HRK) i paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 66,36 EUR (500,00 HRK) oštećenik kao tužitelj F. S. dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: ….. model …. poziv na broj primatelja ….., te dokaz o uplati (uplatnicu) dostaviti ovome sudu. O nužnim izdacima okrivljenika i nužnim izdacima i nagradi branitelja bit će doneseno posebno rješenje nakon što budu pribavljeni podaci o visini tih troškova.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj F. S. po opunomoćeniku odvjetniku G. L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i ukine prvostupanjsku presude te predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju odvjetniku O. D. s prijedlogom da županijski sud odbije žalbu oštećenika kao neosnovanu.

6. Oštećenik je u žalbi po opunomoćeniku zahtijevao da bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, pa je drugostupanjski sud stranke obavijestio o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća a na sjednicu je pristupio samo odvjetnik M. J. za kojega je opunomoćenik oštećenika dostavio zamjeničku punomoć za zastupanje oštećenika a nisu pristupili okrivljenik A. D. i njegov branitelj odvjetnik O. D. koji su uredno obaviješteni te oštećenik F. S. za kojega se dostava poziva vratila neuručena s naznakom da je obaviješten a nije podigao pošiljku. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je bez prisustva okrivljenika i njegovog branitelja te oštećenika. Opunomoćenik oštećenika je na sjednici iznio najvažnije dijelove žalbe te ponovio prijedlog oštećenika kao tužitelja da županijski sud prihvati njegovu žalbu i ukine prvostupanjsku presudu.

7. Žalba oštećenika kao tužitelja osnovana je iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. 1. U pravu je oštećenik kao tužitelj kada u žalbi po opunomoćeniku tvrdi da je prvostupanjski sud donio preuranjeni i za sada, provedenim dokazima na raspravi nedovoljno potkrijepljen zaključak da je okrivljenik A. D. pozajmljeni novac od oštećenika F. S. uložio u građevinsku investiciju koja je neočekivano zastala te da je to razlog zbog kojega okrivljenik oštećeniku nije vratio pozajmljeni novac do dogovorenog roka odnosno ni do dana donošenja prvostupanjske presude.

8. 2. Nejasna je obrana okrivljenika u pogledu osnova po kojem mu je oštećenik F. S. dao 350.000,00 eura. Okrivljenik uvodno u pola svoje obrane govori kako je on F. S. i njegovoj obitelji ranije u više navrata posuđivao novac na prijateljskoj bazi, da je F. S. ulazio u velike građevinske investicije na kojima je zaradio velike novce, a kada je on F. S. pitao da li može dobiti novac da riješi stambeno pitanje svoje obitelji F. mu je rekao da nema problema, da ga je zagrlio i poljubio i rekao mu da nije zaboravio što je on za njega ranije napravio. Prema tome, okrivljenik u svom iskazu nigdje ne govori da se radilo o pozajmici pa nije jasno da li je okrivljenik dobiveni novac od F. S. smatrao pozajmicom ili nekakvim vraćanjem duga odnosno poklonom iz zahvalnosti za ranije usluge. To pogotovo stoga što okrivljenik u svojoj obrani ništa

.

ne govori o eventualnom dogovoru oko vraćanja dobivenoga iznosa F. S. Stoga je ta činjenica u dokaznom postupku ostala neutvrđena.

8. 3. Prvostupanjski sud u točki 22. pisanog obrazloženja pobijane presude u kojoj obrazlaže svoje utvrđenje da okrivljenik govori istinu, u korist okrivljenika, navodi nešto što ni okrivljenik u svojoj obrani nije rekao. Okrivljenik u svojoj obrani priznaje da je od oštećenika F. S. tražio i dobio iznos od 350.000,00 eura da bi riješio stambeno pitanje jer ima već veliku djecu a u malom su stanu. Dalje okrivljenik u svom iskazu navodi da je on s tim novcem ušao u projekt davši dio novca G. a ostalo dvojici branitelja. Tu okrivljenik ne navodi o kakvoj građevinskoj investiciji se radilo pa iz njegove obrane nije jasno da li je trebao biti izgrađen samo stan za stanovanje njegove obitelji (jer su djeca već velika) ili je to trebala biti gradnja stanova za tržište na kojoj bi okrivljenik trebao zaraditi. Unatoč tome prvostupanjski sud u navedenoj točki obrazloženja utvrđuje „da iz optuženikove obrane proizlazi da je u toj građevinskoj investiciji u koju je uložio novac okrivljenik trebao dobiti tri stana. Stoga je za sada posve neutvrđeno kakav je bio okrivljenikov plan odnosno da li da si za sebe ili obitelj izgradi stan u kojem će oni stanovati ili stan ili stanove za tržište na kojima će zaraditi.

8. 4. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je dio dobivenog novca od S. dao I. G. no ne govori o kojem iznosu se radilo. I. G. iskazuje da su četiri branitelja angažirala njegovu tvrtku s namjerom da grade stanove za svoje potrebe no da zbog niza pravnih problema projekt nije realiziran. Tada je u projekt ušao A. K. te iskazuje da su njemu (G.) troškove refundirali A. K. i A. D. Ovaj svjedok ne zna o kojem iznosu se radilo. Iz iskaza ovoga svjedoka kao i iz obrane okrivljenika nije utvrđeno koliko je novca okrivljenik dao G. i za koje je to troškove. A. K. u svom iskazu navodi da je sa svojom firmom ušao u građevinski projekt u koji ga je pozvao A. D. da je napravljen projekt i isfinanciran. Od kada je on (K.) ušao u taj projekt on je vršio sva ulaganja a A. D. u njega nije ulagao a na pitanje da li je prije D. ulagao svjedok kaže da mu je D. rekao da je što znači da o tome svjedok nema neposrednih saznanja. Tako je ostala neutvrđena činjenica da li je, a ako je, koliko je novca okrivljenik dao I. G. Ova činjenica je bitna jer okrivljenik u svojoj obrani navodi da je dio od dobivenog novca dao I. G.

8. 5. Okrivljenikovu obranu da je drugi dio od pozajmljenog novca okrivljenik dao dvojici branitelja u okviru te građevinske investicije osim okrivljenika ne potvrđuje nitko od ispitanih svjedoka niti o tome ima bilo kakvih materijalnih dokaza a unatoč tome prvostupanjski sud i ovaj dio okrivljenikove obrane smatra istinitim. U prvom redu ni sam okrivljenik ne navodi imena te dvojice branitelja kojima je dao novac kao i iznos koji im je dao te za koje namjene im je dao novac i na koji način. Po svoj prilici moralo se raditi o povećoj svoti novca pa je bilo nužno u dokaznom postupku provesti određene dokaze radi provjere ovakve obrane okrivljenika. Stoga je ostalo neutvrđeno kojim je to braniteljima okrivljenik dao dobiveni novac od oštećenika, u kojem iznosu i u koju svrhu.

8. 6. Dakle u situaciji kada nije sporno da je okrivljenik od F. S. 5. lipnja 2015. dobio iznos od 350.000,00 eura za koje oštećenik tvrdi da je bila pozajmica koja je trebala biti vraćena vrlo brzo, u roku par mjeseci, da novac oštećeniku nije vraćen do dana donošenja prvostupanjske presude, da okrivljenik tvrdi da je novac uložio u građevinsku investiciju no za tu tvrdnju nema niti jedan materijalni dokaz u vidu

.

uplatnica odnosno plaćenih računa a da za dio novca njegovu obranu potvrđuje samo svjedok I. G. koji ne zna ni koliko novca mu je okrivljenik dao niti se zna za koje to troškove koji imaju veze s građevinskom investicijom ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda po kojemu je okrivljenikova obrana istinita.

9. Zbog naprijed navedenoga činjenično stanje za sada je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, kako je nesporno da je okrivljenik od oštećenika dobio 350.000,00 eura a oštećenik i svjedoci potvrđuju da se radilo o kratkoročnoj pozajmici koju će okrivljenik uložiti u građevinsku investiciju te u roku par mjeseci vratiti oštećeniku, te kako okrivljenik ni nakon osam godina novac nije vratio, obrana okrivljenika trebala bi pružiti relevantne dokaze o tome gdje je okrivljenik uložio taj novac. To u provedenom dokaznom postupku po prvostupanjskom sudu obrana okrivljenika nije učinila a prvostupanjski sud istu obranu nekritički prihvaća i ocjenjuje je istinitom.

10. Budući da je osnovana žalba oštećenika kao tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud prihvatio je žalbu oštećenika kao tužitelja te na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba ponovo provesti sve već na prethodnoj raspravi provedene dokaze a po potrebi i druge po prijedlogu stranaka ili po službenoj dužnosti te donijeti novu odluku koju treba i valjano obrazložiti. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja prvostupanjski sud treba posebnu pažnju posvetiti utvrđenju točnih iznosa novca koje je okrivljenik eventualno ulagao u građevinsku investiciju koju spominje u svojoj obrani. Ako okrivljenik ustraje u svojoj obrani i dalje ne želi detaljnije iznositi svoju obranu i odgovarati na pitanja o tome koliko je točno i kome te za koju svrhu i na koji način davao pozajmljeni novac od oštećenika prvostupanjski sud će po mogućnosti po službenoj dužnosti provesti dokaze radi utvrđenja tih za sada neutvrđenih a važnih činjenica.

Slavonski Brod, 15. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Slaven Vidmar