Poslovni broj 60 Povrv-842/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja G. S., S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica E. M., protivtuženice D. Š., S., OIB:…, koju zastupa

punomoćnik E. S., odvjetnik iz S., radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 9. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odvjetničkog vježbenika punomoćnika tuženika I. P., 15. prosinca 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. R. iz S. poslovni broj Ovrv-5142/2021 od 14. ožujka 2022. kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika A. R. iz S. poslovni broj Ovrv-5142/2021 od 14. ožujka 2022. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 13.853,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. prosinca 2021. do isplate, nadoknaditi nastale troškove ovrhe u iznosu od 187,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženice.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je izjavila pravodoban prigovor te je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-5142/2021 od 11. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženica u prigovoru od 23. lipnja 2022. u bitnome navodi da su iznosi u izvatku iz poslovnih knjiga proizvoljni te da nije razvidno na temelju čega je tužitelj došao do tih iznosa, da tužitelj u izvatku navodi račune ali iste ne prilaže. Ističe prigovor zastare i nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.

3. Tužitelj na pripremnom ročištu tvrdi da mu tuženica duguje iznos od 13.853,73 kn po osnovi otkupa stana, tj. temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog 21. prosinca 1995. između tužitelja kao prodavatelja i Z. P. kao kupca i nositelja stanarskog prava. Zatim, tužitelj tvrdi da je tuženica od Z. P. kupila predmetni stan na kojem je on imao stanarsko pravo te da se odredbom čl. 6. Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 11. veljače 2005. sa Z. P. obvezala plaćati sve daljnje obveze u pogledu otkupa stana.

3.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da je odredom čl. 4. Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog 21. prosinca 1995. ugovorena cijena mjesečnog obroka otkupa od 345,73 kn koja je vezana za protuvrijednost od 93,02 DEM, a nakon što je iz opticaja izašla njemačka marka obračun se vrši u protuvrijednosti kune prema EUR.

3.2. Kao dokaze tužitelj je predložio izvršiti uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 20. prosinca 2021. (ispred lista 5 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. prosinca 1995. (list 55-58 spisa) te Ugovor o kupoprodaji stana od 11. veljače 2005. (list 59-60 spisa).

3.3. Tužitelj predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova.

4. Tuženica je na pripremnom ročištu ostala kod svih navoda iznesenih u prigovoru protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, nije imala dokaznih prijedloga te je predložila ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbiti tužbenih zahtjev kao neosnovan, uz nadoknadu parničnih troškova.

5. Suprotno pravnom stavu tuženice, ovaj sud je uzeo u obzir sve navode i dokazne prijedloge tužitelja iznesene na pripremnom ročištu 29. kolovoza 2023. Naime, vrijednost predmeta ovoga spora je 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] pa dakle nije riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Iz toga razloga se u ovome sporu ne mogu primijeniti odredbe glave tridesete ZPP koje reguliraju postupak u sporovima male vrijednosti, pa tako niti odredba čl. 461.a st. 3. ZPP kojom je propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Okolnost što su u rješenju ovoga suda Povrv-5142/2021 od 11. listopada 2022. greškom sadržana pogrešna upozorenja strankama (i to upozorenja na temelju odredbe čl. 461.a ZPP koja važi isključivo za postupke u sporu male vrijednosti) ne može biti na štetu tužitelja te tužitelj time nije izgubio pravo da sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica najkasnije na pripremnom ročištu.

6. U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju koju je predložio tužitelj, i to izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 20. prosinca 2021. (ispred lista 5 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. prosinca 1995. (list 55-58 spisa) i Ugovor o kupoprodaji od 11. veljače 2005. (list 59-60 spisa).

6.1. Rješenjem sadržanim u zapisniku poslovni broj Povrv-842/22-4 od 15. rujna 2023. glavna rasprava je na temelju odredbe čl. 305. ZPP ponovno otvorena radi razjašnjenja pitanja dopuštenosti tužbe, tj. radi razjašnjenja je li na nekretnini tuženice upisano založno pravo radi osiguranja tražbine koja je predmet ovoga postupka te ima li tužitelj ovršnu ispravu radi naplate navedene tražbine.

6.2. Zatim su nakon preotvaranja glavne rasprave pribavljeni i pročitani zemljišnoknjižni izvadak (list 63-65 spisa) i Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. prosinca 1995. iz kojeg se mogu jasno pročitati sve ovjere tog ugovora (list 69-72 i 75 spisa).

7. Na temelju tako provedenih dokaza, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] s osnova neplaćenih obroka otkupa stana sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. do isplate.

9. Nije sporno da je Z. P. bio nositelj stanarskog prava na stanu površine 85,52 m[2] koji se nalazi u zgradi u S., a koja je sagrađena

na k. č. br. 6455/12 i 1186/12 u k. o. S. te da su G. S. (u ovom postupku tužitelj) kao prodavatelj i Z. P. kao kupac i nositelj stanarskog prava 21. prosinca 1995. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo.

9.1. Također, nije sporno da je nakon toga Z. P. predmetni stan prodao tuženici, tj. nije sporno da je Z. P. kao prodavatelj sklopio 11. veljače 2005. s tuženicom kao kupcem Ugovor o kupoprodaji.

9.2. Dakle, nije sporno da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnog stana te da je u zemljišnim knjigama na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 21. prosinca 1995. uknjiženo založno pravo u iznosu od 101.100,89 kn s nuzgredicama u korist G. S..

10. Sporna je osnovanost i visina tražbine.

10.1. Naime, sporne su aktivna i pasivna legitimacija, tj. sporno je da li je tuženica na temelju gore navedenih kupoprodajnih ugovora od 21. prosinca 1995. i 11. veljače 2005. dužna tužitelju platiti obroke na ime otkupa stana koji prema podacima iz kartice nisu plaćeni a dospjeli su u razdoblju od 1. travnja 2018. do 30. lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 13.853,73 kn.

10.1. Sporno je visina tražbine te da li je nastupila zastara.

11. Iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenom 21. prosinca 1995. između tužitelja kao prodavatelja i Z. P. kao kupca i nositelja stanarskog prava utvrđeno je da se tim ugovorom tužitelj obvezao Z. P. predati u vlasništvo stan na kojem taj kupac ima stanarsko pravo, dok se Z. P. obvezao isplatiti tužitelju kao prodavatelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 104.227,73 kn u 336 obroka, i to na način da prvi obrok iznosi 3.126,82 kn, dok preostali obroci iznose 345,73 kn koje je kupac dužan uplaćivati u protuvrijednosti od 93,02 DEM po srednjem deviznom tečaju Narodne banke Hrvatske prvoga dana u mjesecu u kojem dospijeva obrok.

11.1. Zatim, odredbom čl. 10. Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 21. prosinca 1995. kupac je ovlastio tužitelja kao prodavatelja da na temelju tog ugovora u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu založnog prava na stanu radi osiguranja naplate kupoprodajne cijene s pripadajućim zateznim kamatama.

11.2. Nije sporno da je G. S., kao prodavatelj, ishodio predmetnu uknjižbu založnog prava na stanu radi osiguranja naplate preostalog dijela kupoprodajne cijene. Navedeno založno pravo ovlašćuje G. S. kao nositelja tog prava da svoju tražbinu s osnova preostalih neplaćenih a dospjelih obroka kupoprodajne cijene naplati iz vrijednosti stana, ma čiji taj stan bio, dakle i od tuženica koja je sada nesporno upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana, a pri tome bi tužitelj radi prisilne naplate svoje tražbine trebao pokrenuti ovrhu na nekretnini.

11.3. Međutim, tužitelj ne može protiv tuženice kao sadašnjeg vlasnika stana pokrenuti ovrhu na nekretnini jer ne raspolaže ovršnom ispravom pa je stoga ova tužba u konkretnom slučaju dopuštena.

11.4. Naime, čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 21. prosinca 1995. utvrđeno je kako se radi o privatnoj ispravi na kojoj je javni bilježnik J. M. Š. pod brojem OV-733/96 ovjerila potpise prodavatelja, tj. potpis Z. G., dipl. iur. kao zakonskog zastupnika G. S. te potpis kupca Z. P.. Prema, tome navedeni Ugovor o

kupoprodaji nije ovršna isprava na temelju koje se može odrediti ovrha na nekretnini, tj. nije izvršna isprava u smislu odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o izvršenju ("Službeni list SFRJ 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/99, 27/90 i 35/91, "Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92) koji je važio u vrijeme sklapanja tog ugovora niti je ovršna isprava u smislu odredbe čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96) niti bilo kojeg drugog kasnijeg Ovršnog zakona. Dakle, Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 21. prosinca 1995. nema snagu ovršne javnobilježničke odluke niti ovršne javnobilježničke isprave jer ne sadrži ovjeru javnog bilježnika u smislu odredbi čl. 59. u vezi s čl. 69. točki 1., 3. i 5. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93 i 29/94) koji je važio u trenutku njegovog sklapanja niti bi se radilo o ispravi koja je drugim zakonom određena kao ovršna isprava. Osim toga, predmetni Ugovor o kupoprodaji ne sadrži tzv. clausulu exequendi, tj. ne sadrži ugovornu odredbu kojom kupac nekretnine dopušta da se radi naplate neplaćenih i dospjelih obroka kupoprodajne cijene odredi izvršenje (ovrha).

11.5. Prema tome, iako je radi osiguranja tražbine koja je predmet ovoga spora u zemljišnim knjigama u korist tužitelja upisano založno pravo na teret nekretnine u vlasništvu tuženice, tužitelj prema ocjeni ovoga suda ima pravni interes za vođenje ove parnice, odnosno tužba je dopuštena jer isprava na temelju koje je predmetno založno pravo upisano nije ovršna isprava na temelju koje bi tužitelj mogao protiv tuženice izravno pokrenuti ovrhu na nekretnini.

12. Nadalje, uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 11. veljače 2005. između Z. P. kao prodavatelja i tuženice kao kupca utvrđeno je da se tim ugovorom Z. P. obvezao predati tuženici u vlasništvo stan koji je ranije bio predmet Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, dok se tuženica odredbom čl. 6. tog ugovora obvezala Z. P. platiti kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 EUR te je na sebe preuzela daljnje obveze plaćanja otkupa stana G. S. od trenutka potpisa tog ugovora.

12.1. Osim toga, uvidom u predmetni kupoprodaji ugovor od 11. veljače 2005. utvrđeno je da su stranke toga ugovora o odredbama čl. 2., 3. i 4. konstatirale da je na predmetnom stanu postojalo stanarsko pravo te da ga je Z. P. otkupio od G. S. temeljem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 1995., da je u korist G. S. upisana hipoteka na iznos od 104.227,73 kn koja se G. S. isplaćuje u 336 mjesečnih obroka. Također, konstatirano je da je Z. P. tuženici stavio na uvid i raspolaganje sve dokumente kojima se regulira otkup stana kao i sve potvrde o do sada izvršenim uplatama.

12.2. Prema tome, iz sadržaja odredbi čl. 2., 3. i 4. u vezi s odredbom čl. 6. Ugovora o kupoprodaji stana od 11. veljače 2005. utvrđeno je da je tuženica bila upoznata sa činjenicom postojanja kao sa sadržajem i pravnim posljedicama kupoprodajnog ugovora kojeg je njezin prednik sklopio sa G. S. pa je između ostaloga tim ugovorom sklopljenim sa Z. P. preuzela obvezu da G. S. isplati

sve dospjele neplaćene obroke otkupa stana od trenutka sklapanja ugovora od 11. veljače 2005.

13. S obzirom na to da je tuženica sa Z. P. U. o kupoprodaji

sklopila 11. veljače 2005., to se na pravne posljedice i učinke tog ugovora primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list" broj 29/78, 39/85, 57/89, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO 53/91) koji je bio na snazi u trenutku njegovog sklapanja.

13.1. Odredbom čl. 148. st. 1. ZOO 53/91 propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane dok je odredbom čl. 148. st. 3. ZOO 53/91 propisano da se ugovorom može ustanoviti pravo u korist treće osobe.

13.2. Ugovaranje u korist trećega regulirano je odredbom čl. 149. ZOO 53/91, kojom odredbom je u st. 1. propisano kad netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Prema st. 2. istog članaka ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist te treće osobe.

13.3. Kako se tuženica odredbom čl. 6. Ugovora o kupoprodaji stana od 11. veljače 2005. obvezala kupcu Z. P. da će G. S. od trenutka potpisivanja

tog ugovora plaćati sve daljnje obveze otkupa stana, to je time tuženica sukladno odredbi 148. u vezi s čl. 149. st. 1. ugovorila pravo u korist tužitelja kao treće osobe. Time je G. S. stekao vlastito i neposredno pravo prema tuženici tražiti isplatu svih daljnjih obroka otkupa stana, počevši od dana potpisivanja tog kupoprodajnog ugovora. Dakle, iz navedenog razloga nisu osnovani prigovori aktivne i pasivne legitimacije.

14. Također, neosnovano tuženica prigovara visini tražbine jer se odredbom čl. 6. Ugovora o kupoprodaji stana od 11. veljače 2005. obvezala isplatiti tužitelju obroke otkupne kupoprodajne cijene stana i to prema mjesečnim obrocima koji sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 21. prosinca 1995. iznose 345,73 kn, i to u protuvrijednosti od 93,02 DEM, odnosno sada u protuvrijednosti EUR jer je njemačka marka izašla iz optjecaja 2002.

14.1. Dospijeće svakog mjesečnog obroka je sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Ugovora o kupoprodaji stana od 11. veljače 2005. Ugovoreno najkasnije svakog petog u mjesecu koji slijedi mjesecu u kojem je plaćen prvi obrok, a iz sadržaja potvrde od 30. ožujka 2004. koja se nalazi na samom ugovoru od 21. prosinca 1995. razvidno je da je Z. P. platio prvi obrok u iznosu od 3.126,82 kn u cijelosti.

14.2. Iz kartice korisnika za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. lipnja 2021. utvrđeno je da tuženica nije platila mjesečne obroke otkupa stana u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju eura prema kuni preračunatom sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo 21. prosinca 1995., i to u iznosu od: 353,41 kn koji je dospio 5.4.2018., 352,66 kn koji je dospio 5.5.2018., 351,18 kn koji je dospio 5.6.2018., 350,95 kn koji je dospio 5.7.2018., 351,33 kn koji je dospio 5.8.2018.,353,39 kn koji je dospio 5.9.2018.,353,03 kn koji je dospio 5.10.2018.,353,24 kn koji je dospio 5.11.2018.,352,45 kn koji je dospio 5.12.2018., 352,39 kn koji je dospio 5.1.2019.,352,97 kn koji je dospio 5.2.2019.,353,02 kn koji je dospio 5.3.2019.,353,26 kn koji je dospio 5.4.2019.,352,47 kn koji je dospio 5.5.2019., 352,88 kn koji je dospio 5.6.2019., 351,67 kn koji je dospio 5.7.2019., 350,67 kn koji je dospio 5.8.2019., 351,68 kn koji je dospio 5.9.2019., 352,11 kn koji je dospio 5.10.2019., 355,00 kn koji je dospio 5.11.2019., 353,34 kn koji je dospio 5.12.2019., 354,17 kn koji je dospio 5.1.2020., 353,67 kn koji je dospio 1.2.2020., 354,65 kn koji je dospio 1.3.2020., 362,24 kn koji je dospio 1.4.2020., 359,43 kn koji je dospio 1.5.2020., 360,69 kn koji je dospio 1.6.2020., 359,61 kn koji je dospio 1.7.2020., 355,96 koji je dospio 1.8.2020., 357,67 koji je dospio 3.9.2020., 358,94 koji je dospio 1.10.2020., 359,95 koji je dospio 1.11.2020., 359,10 koji je dospio 1.12.2020., 358,71 koji je dospio 1.1.2021., 359,44 koji je dospio 1.2.2021., 359,10 koji je dospio 1.3.2021., 359,10 koji je dospio 1.5.2021., 359,10 koji je dospio 1.5.2021., 359,10 koji je dospio 1.6.2021., odnosno ukupno 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] .

15. U konkretnom slučaju radi se o otplati kupoprodajne cijene u obrocima, pa se stoga ne primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 372. st. 2. ZOO 53/91 već se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 371. ZOO 53/91. Kako od sljedećeg dana od dana dospijeća najranije dospjelog obroka kupoprodajne cijene (353,41 kn koji je dospio 5.4.2018.) pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom (24. prosinca 2021.) nije protekao zastarni rok od pet godina, to prigovor zastare nije osnovan

16. Prema tome, dužna je tuženica na temelju odredbe čl. 148. st. 3. u vezi s čl. 149. st. 1. ZOO 53/91 isplatiti tužitelju iznos od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] .

17. Nadalje, prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO 53/91 dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 277. st. 1. ZOO 53/91 je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

17.1. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata tekućih od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog obroka kupoprodajne cijene do isplate. Međutim, kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), to su tužitelju zatezne kamate na ukupni iznos dospjelih a neplaćenih obroka od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] dosuđeni od kasnijeg datuma, odnosno od 21. prosinca 2021. jer je to kasniji datum na koji su svi pojedini utuženi obroci dospjeli na naplatu.

18. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO).

19. Slijedom navedenog održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke ove presude.

20. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je u cijelosti uspio u parnici dok je zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka neosnovan.

20.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 7.088,33 kn, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn[1] (Tbr. 50. Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

20.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP, sukladno vrijednosti predmeta spora od1.838,71 EUR / 13.853,73 kn[1] priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice troškovi naknade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 kn (čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, "Narodne novine" broj 9/21, dalje Pravilnik) s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od 37,50 kn (čl. 8. Pravilnik), odnosno ukupno 24,89 EUR / 187,50 kn[1] .

20.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn[1] (stavak II. izreke ove presude).

U Splitu 15. prosinca 2023.

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude rok za žalbu od 15 dana teče od dana primitka pisanog otpravka presude.