Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Povrv-11/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja I.H. d.o.o., OIB:…, O., , zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & T. iz Z., protiv tuženice M. J., OIB: …, iz B., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 15. studenog 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. Đ., odvjetnika iz V. te tu, te objave presude 15. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-5208/2019, od dana 7. studenog 2011. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici M. J., OIB: …, iz B., da tužitelju I.H. d.o.o., OIB: …, O., plati tražbinu u ukupnom iznosu od 384,58 eur[1] / 2.897,62 kn, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 32,88 eur / 247,71 kn od 26. siječnja 2012. do isplate,

- 38,12 eur / 287,19 kn od 21. veljače 2012. do isplate,

- 32,43 eur / 244,37 kn od 21. ožujka 2012. do isplate,

- 42,67 eur / 321,46 kn od 26. travnja 2012. do isplate,

- 29,20 eur / 220,00 kn od 21. svibnja 2012. do isplate,

- 82,37 eur / 620,64 kn od 21. lipnja 2012. do isplate,

- 126,92 eur / 956,25 kn od 19. ožujka 2013. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., poslovni broj: Ovrv-5208/2019, od dana 7. studenog 2011. u dijelu kojim je tuženici naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 194,11 eur / 1.462,50 kn (nastali i predvidivi troškovi ovršnog postupka) sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici M. J., OIB: …, iz B., da tužitelju I.H. d.o.o., OIB: …, O., naknadi troškove postupka u iznosu od 519,47 eur / 3.913,95 kn (petsto devetnaest eura i četrdeset sedam centi / tri tisuće devetsto trinaest kuna i devedeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2023. pa sve do isplate do uvećanjem kamatne stope koju je Europska isplate prema stopi koja se određuje

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. studenog 2019. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvadka iz poslovnih knjiga radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 2.897,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju navedenog prijedloga javna bilježnica Z. R.-K. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 5208/2019, od dana 7. studenog 2011., koje rješenje je povodom pravovremenog stavljanja prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Povrv- 405/2019-2 od 3. lipnja 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Povodom tužbenog zahtjeva tužitelja sud je već donio rješenje u ovom postupku pod brojem Povrv-405/2019-15 od 9. prosinca 2020., koje je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-132/2021 od 21. prosinca 2022. ukinuto i predmet vraćen sudu na ponovni postupak.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženica je navela da u potpunosti pobija rješenje o ovrsi iz razloga što nije sa nikakvom tvrtkom I. iz O. potpisivala ugovore te da dug za koji ju se tereti nije stvaran na temelju njihove dokumentacije. Ujedno se pozvala i na zastaru duga.

4. Tužitelj u podnesku od 18. lipnja 2020. navodi da je trgovačko društvo T. d.o.o. nakon raskida pretplatničkog ugovora sa pravnom osobom M.P. d.o.o., u kojoj je tuženica bila osoba ovlaštena za zastupanje ustupilo tužitelju predmetno dospjelo neplaćeno potraživanje prema društvu M.P. d.o.o. po osnovi pružanja javnih komunikacijskih usluga i to prema Ugovoru o cesiji od 15. ožujka 2013. Navedeno potraživanje također je utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javne bilježnice Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013. Navodi da je tuženica u trenutku nastanka utuženog potraživanja bila osoba ovlaštena za zastupanje društva M.P. d.o.o., te je ona s prednikom tužitelja sklopila ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga za broj 0959068979. Društvo M.P. d.o.o. nije podmirilo račune za pružene usluge i preuzeti uređaj, te je to dugovanje utvrđeno ranije citiranim rješenjem javne bilježnice u odnosu na društvo M.P. d.o.o. Tim rješenjem prekinuta je zastara potraživanja za predmetno dugovanje, sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na članak 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima prema kojemu onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po Zakonu ne odgovara za te obveze. Ističe da je stavkom 4. istog članka propisana presumpcija odgovornosti člana za zloupotrebu društva naročito između ostalog u slučaju ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike. Ističe da navedene odredbe uređuju odgovornost člana društva za obveze društva te da se ne radi o odgovornosti za štetu. Navodi da je tuženica u ime društva sklopila Ugovor o pretplatničkom odnosu sa prednikom tužitelja u trenutku kada je poslovanje društva otežano, što znači da društvo nije moglo podmirivati preuzete obveze i time je zloupotrijebila pravo da ne odgovara za dugove društva. Smatra da je takvim postupanjem tuženica zloupotrijebila odgovornost da ne odgovara za nastale obveze društva na način da je koristila uslugu i opremu prednika tužitelja bez da je za iste usluge podmirila račune te da je 2012. društvo ušlo u blokadu iz koje više nije izašlo do trenutka brisanja iz sudskog registra. Navodi da je iz specifikacije svakog pojedinog računa i više nego vidljivo da su usluge intenzivno korištene, a nisu podmirene, pa je tuženica korištenjem utuženih usluga zaduživala društvo znajući da obveze neće moći podmiriti što predstavlja klasičnu zlouporabu prava da ne odgovara za dugove društva čime su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a. Navodi da je Trgovački sud u Varaždinu brisao subjekt M.P. d.o.o. rješenjem Tt-13/4321 od 24. siječnja 2014. te da u slučaju ispunjenja pretpostavki iz članka 10. st. 3. i 4. ZTD-a tuženica za obveze društva M.P. d.o.o. odgovara kao jamac platac. Nadalje ističe da su Zakonom o obveznim odnosima u članku 114. propisane iznimke od akcesornosti obveze solidarnog jamca i jamca općenito i to između ostaloga da je istim propisano da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. S obzirom na to smatra da tuženik i dalje odgovara za obvezu trgovačkog društva M.P. d.o.o. kao solidarni jamac pa tužitelj ima pravo tražiti naplatu izravno od tuženice sukladno citiranim odredbama ZTD-a i ZOO-a.

5. U podnesku od 7. srpnja 2020. u kojemu se očitovala na navode tužitelja iz prethodno opisanog podneska, tuženica je navela da su u stečajnom postupku pozvani vjerovnici da se jave i naplate svoja potraživanja prije brisanja društva, a da se tom prilikom nitko nije javio i da je se ne može teretiti za dug kojeg je učinilo društvo pravna osoba te da se poziva na zastaru.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 4. studenog 2019., Ugovor o cesiji od 15. ožujka 2013., zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. srpnja 2011., presliku osobne iskaznice tuženice, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo M.P. d.o.o., utužene račune sa specifikacijom za prosinac 2011., te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2012., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Z. R.-

te sudsku

K. iz V. od 18. ožujka 2013., ispis sa web stranice www.poslovna.hr, praksu na listovima od 78 do 89 spisa.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet spora u ovom postupku je potraživanje tužitelja kao cesionara prema tuženici u iznosu od 2.897,62 kn na ime neplaćenih računa za telekomunikacijske usluge za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2012. i preuzete uređaje, a koje je izdao T. d.o.o. kao cedent te na ime troškova ovršnog postupka koji se vodio pod brojem Povrv-643/2013 između tužitelja i trgovačkog društva M.P. d.o.o.

9. Među strankama nije sporno da je 15. ožujka 2013. između I.H. d.o.o. iz O. i T. d.o.o. iz Z. zaključen Ugovor o cesiji kojim se regulira ustup nenaplaćenih potraživanja T. na I.H., a koja potraživanja T. ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, te kojim T. ustupa sva prava iz prenesenih potraživanja na I.H. omogućivši tako I.H. ista prava prema dužnicima kakva je T. imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničkom odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja T. Nesporno je također da je da je trgovačko društvo M.P. d.o.o. s prednikom tužitelja T. d.o.o. sklopio Ugovor kojim se zasniva pretplatnički odnos po osnovi koje je T. ispostavio utužene račune za razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2012. navedenom trgovačkom društvu koje isto nije podmirilo, a o kojem potraživanju je odlučeno pravomoćnim Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. broj Ovrv-643/2013 18. ožujka 2013., te u kojem društvu je tuženica bila odgovorna osoba za zastupanje. Nesporno je također da je trgovačko društvo M.P. d.o.o. brisano iz sudskog registra 24. siječnja 2014., te da je prije tog brisanja navedeno društvo bilo u blokadi.

10. Sporno je među strankama da li tuženica odgovara za predmetno dugovanje, da li je nastupila zastara potraživanja, a sporna je i visina potraživanja.

11. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 4. studenog 2019., koji prileži na listu 3 spisa, proizlazi da je osnova potraživanja prema tuženici odgovornost članova trgovačkog društva po osnovi članka 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima za neplaćene račune za telekomunikacijske usluge T. d.o.o. i to računa poslovni broj:

- 8008908 s danom dospijeća 25. siječnja 2012. u iznosu od 247,71 kn,

- 8228062 s danom dospijeća 20. veljače 2012. u iznosu od 287,19 kn,

- 8458817 s danom dospijeća 20. ožujka 2012. u iznosu od 244,37 kn,

- 8683544 s danom dospijeća 25. travnja 2012. u iznosu od 321,46 kn,

- 8911975 s danom dospijeća 20. svibnja 2012. u iznosu od 220,00 kn,

- 9158102 s danom dospijeća 20. lipnja 2012. u iznosu od 620,64 kn,

- Ovrv-643/2013 s danom dospijeća 18. ožujka 2013. u iznosu od 956,25 kn. 12. Iz dostavljenih pojedinačnih mjesečnih računa proizlazi da su podaci iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 4. studenog 2019. podudarni sa podacima iz ispostavljenih i utuženih računa (list 23 do 62 spisa), a rješenjem o ovrsi javne bilježnice Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013., u kojemu je kao ovrhovoditelj naznačen tužitelj, a kao ovršenik M.P. d.o.o., odlučeno je o tom istim iznosima s istim datumima dospijeća, dok se iznos od 956,25 kn odnosi na odmjerene troškove u tom ovršnom postupku.

13. Iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. srpnja 2011. proizlazi da je tuženica kao ovlaštena osoba podnositelja zahtjeva M.P. d.o.o. potpisala navedeni zahtjev čime je ugovorila tarifni model nokaut 50 na 24 mjeseca za pretplatnički broj 0959068979 te je ujedno preuzela uređaj Alcatel OT 808 GRAY. Prema navodima tužitelja na ročištu od 27. listopada 2020. tuženica je prilikom sklapanja tog Ugovora preuzela i uređaj LG KM900, a iznesene navode tuženica nije osporila.

14. Iz dostavljenog ispisa web stranice www.poslovna.hr od 20. siječnja 2014. proizlazi da je trgovačko društvo M.P. d.o.o. imalo dva transakcijska računa koji su od 20. travnja 2011. bili u blokadi, a koju ispravu i navode tužitelja tuženica ničim nije osporila radi čega sud nalazi utvrđenim kako je trgovačko društvo M.P. d.o.o. u kojemu je tuženica bila direktorica u vrijeme kada je ista sklopila s prednikom tužitelja pretplatnički odnos već bilo blokirano, dakle rad društva je već tada bio otežan. 15. Odredbom članka 80. stavak 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema stavku 2. Ugovor o ustupanju nema učinak prema drugome ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema odredbi članka 82. stavka 1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sukladno odredbi iz članka 84. stavak 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

16. Iz dostavljene dokumentacije tužitelja proizlazi da je T. d.o.o. kao prodavatelj odnosno cedent sa tužiteljem kao otkupiteljem odnosno cesionarom sklopio Ugovor o cesiji kojim se regulira ustup nenaplaćenih potraživanja T. na I.H., a koja potraživanja T. ima prema svojim dužnicima s osnova pružanja komunikacijskih usluga i prodaja terminalne komunikacijske opreme, te kojim T. ustupa sva prava iz prenesenih potraživanja na I.H. omogućivši tako I. u ista prava prema dužnicima kakva je T. imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničkom odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja T. Budući da potraživanje s osnova predmetnih računa ne predstavlja tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, niti je tuženica prigovorila da bi s prednikom tuženika ugovorila da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka stoga sud utvrđuje kako je predmetno potraživanje prema tuženici sukladno spomenutom ugovoru o cesiji T. d.o.o. valjano prenio na tužitelja. Stoga su neosnovani navodi tuženice da nije u nikakvom obveznom odnosu sa tužiteljem jer s istim nije sklopila nikakav ugovor.

17. Dakle, tuženica je nesporno kao direktorica društva M.P. d.o.o. s prednikom tužitelja sklopila ugovor o pretplatničkom odnosu i preuzimanju uređaja u vrijeme kada su računi društva već bili u blokadi, te da su tom društvu ispostavljeni računi za korištene usluge koje isto nije podmirilo, nakon čega je dugovanje u odnosu na to društvo utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javne bilježnice Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013. na prijedlog tužitelja protiv ovršenika M.P. d.o.o. kojim je ovršeniku naloženo plaćanje ranije opisanih računa sa zateznim kamatama od dospijeća svakog računa i troškova ovršnog postupka u iznosu od 956,25 kn.

18. Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje: ZTD-a) propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok se prema st. 4. istog članka smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. U slučaju ispunjenja pretpostavki iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, tuženica za obveze društva M.P. d.o.o., nad kojim je otvoren i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu St-13/13-16 od 21. listopada 2013., odgovara kao jamac platac.

19. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnik. Kako se tuženica nije posebno očitovala na ove tvrdnje tužitelja glede njen odgovornosti za dug trgovačkog društva, niti je, ponudila sudu ikakve dokaze kojima bi dokazala svoje prigovore, dok je naprotiv tužitelj svoje potraživanje dokazao u spis dostavljenom dokumentacijom, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim. Kako je tuženica dakle, kao direktorica trgovačkog društva sklopila pretplatnički ugovor s prednikom tužitelja u trenutku kada je trgovačko društvo već imalo blokirane račune, a na osnovu kojeg je društvo koristilo usluge prednika tužitelja kroz period od šest mjeseci te preuzelo uređaje Alcatel i LG, te koje ispostavljene račune zbog otežanog poslovanja nije podmirilo, osnovani su navodi tužitelja o počinjenoj zlouporabi iz članka 10. st. 3. i 4. ZTD-a.

20. Glede prigovora zastare valja reći da je odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a) propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tako je pokretanjem ovršnog postupka i donošenjem rješenja o ovrsi javne bilježnice Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013. prekinuta zastara potraživanja za predmetno dugovanje prema glavnom dužniku M.P. d.o.o., a kako tuženica ima odgovornost jamca platca za utuženu tražbinu, zastara je prekinuta i u odnosu na nju. Prijedlog za ovrhu ovom predmetu podnesen je 7. studenog 2019. pa za predmetnu tražbinu koja je utvrđena pravomoćnom odlukom nadležnog tijela nije nastupila zastara.

21. Tuženica je prigovorila visini tužbenog zahtjeva, međutim, kako je već navedeno, visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013. Naime, navedeno rješenje predstavlja

isprava

javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP kojim je propisano da je koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Prema tome, pravomoćno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Z. R.-K. broj Ovrv-643/2013 od 18. ožujka 2013. je isprava koju je izdao javni bilježnik u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom te isto dokazuje istinitost postojanja utuženog dugovanja prema M.P. d.o.o. za koje dugovanje u konkretnom slučaju odgovara tuženica kao jamac platac. Tuženica ničime nije dokazala suprotno, odnosno da sadržaj navedene isprave nije istinit, radi čega je prigovor tuženice da je dug neistinit paušalan i neosnovan.

22. Tuženica je prigovorila i tome da je nad društvom M.P. d.o.o. bio otvoren stečajni postupak u kojemu su svi vjerovnici bili pozvani na prijavu tražbine te da su isti mogli namiriti svoja potraživanja u tom postupku, a što nisu učinili. Međutim, prijava tražbine vjerovnika nije odlučujuća za postojanje odgovornosti tuženice budući da je odredbom čl. 114. st. 1. ZOO propisano da je u slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga, a stavkom 2. da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Prema tome, tuženica je kao jamac odgovorna za obvezu koju je imalo trgovačko društvo M.P. d.o.o. čiji stečaj i brisanje iz sudskog registra ne dovode do prestanka obveze jamca, time da je tuženica sukladno odredbi čl. 109. st. 3. ZOO-a ujedno dužna naknaditi i troškove koje je vjerovnik imao radi naplate duga od glavnog dužnika i to ovršni trošak priznat ranije citiranim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika.

23. Kako je tuženica bila u obvezi platiti dosuđene iznose iz točke I/ izreke po ispostavljenim računima do njihova dospijeća, a iste nije podmirila, time je pala u zakašnjenje, pa temeljem odredbe iz članka 29. stavak 1. ZOO-a tužitelj ime pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos, te je njegov zahtjev u tom dijelu sud našao osnovanim. Visinu stope zatezne kamate sud temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Što se tiče troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je jednom odlukom bilo potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenoga u točki II/ izreke ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata nastalih troškova ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točki III/ izreke i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Od troškova zatraženih prijedlogom za ovrhu tužitelju su priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 66,50 eur /501,04 kn i PDV u iznosu od 16,63 eur / 125,29 kn temeljem tbr. 52. st. 3, tbr. 11. toč. 1. u svezi s tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje u tekstu Tarifa), kao i trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu od 13,28 eur /100,05 kn sukladno čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11. i 114/12.; dalje: Pravilnik), trošak javnobilježničke dostave kao trošak iz čl. 3. Pravilnika u iznosu od 1,99 eur / 15,00 kn, s obzirom na to da je iz spisa vidljivo kako se radilo o jednoj dostavi putem javnog bilježnika, time da se napominje da za taj trošak tužitelju nije priznat PDV jer se radi o trošku koji ne podliježe naplati PDV-a sukladno čl. 8. Pravilnika. Tužitelju nisu priznati zatraženi materijalni troškovi u iznosu od 4,98 eur / 37,52 kn budući da tužitelj ne precizira o kakvim se troškovima radi, a niti dokazuje njihovu visinu upravo u tom iznosu. Na taj način tužitelju su priznati ukupni troškovi zatraženi prijedlogom za ovrhu u iznosu od 98,40 eur / 741,39 kn, dok mu nije priznat niti jedan od predvidivih troškova ovrhe u ukupnom iznosu od 87,93 eur /662,50 kn, obzirom da se radi o troškovima koji nastaju tek nakon pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, a koje rješenje zbog izjavljenog prigovora tuženice nije postalo pravomoćno i ovršno, slijedom čega ovi troškovi nisu nastali. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska odgovora na prigovor tuženika u iznosu od 66,50 eur / 501,04 kn temeljem tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 27. listopada 2020. u iznosu od 66,50 eur / 501,04 kn i 15. studenog 2023. u iznosu od 99,50 eur / 749,68 kn na temelju Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zatim trošak sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 83,13 eur / 626,34 kn sukladno tbr. 10. st. 4. Tarife. Na ove iznose priznat je i iznos PDV-a sukladno tbr. 46. Tarife u iznosu od 78,90 eur / 594,53 kn. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eur/ 100,00 kn sukladno tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 118/18) i na presudu u iznosu od 13,27 eur /100,00 kn tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).Na taj način tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 519,47 eur / 3.913,95 kn na koji iznos su tužitelju dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a..

U Varaždinu 15. prosinca 2023.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & T. iz Z.

2. Tuženica M. J. iz B.