Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-35/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BP zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2023. broj Kzd-12/2022., u sjednici održanoj 14. prosinca 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog BP i njegovog branitelja, odvjetnika Tončija Pavića,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog BP odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi BP za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. te na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 9. ožujka 2022. pa nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi BP oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08.) i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženom NP izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju te da mu se naloži plaćanje svih troškova nastalih tijekom vođenja ovog kaznenog postupka.
4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Tončiju Paviću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., prisustvovali su branitelj optuženika, odvjetnik Tonči Pavić, a prisutnost optuženog BP je osigurana u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
8. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana i to u odluci o troškovima postupka, dok žalba optuženika nije osnovana.
9. U odnosu na žalbu optuženika, osim zbog odluke o kazni
9.1. Suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
9.2. Žalitelj tvrdi da je obrazloženje prvostupanjske presude kontradiktorno i proturječno dokazima, da je time izreka nerazumljiva, ne može se ispitati i za istu nema razloga čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. iako to izričito ne navodi.
9.3. Protivno prigovoru optuženika, izreka presude je razumljiva, potpuno je jasno što je njome odlučeno, razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku su navedeni i nisu nejasni ni proturječni dokazima. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto poklanja vjeru iskazu žrtve MP i koji dokazi podupiru njegov iskaz te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Žalbeni navodi da na žrtvi i optuženiku nisu nađeni biološki tragovi tjelesnog odnosa, da je temeljem molekularno genetske analize brisa unutarnje strane gaća oštećenika rezultiralo miješanim DNA profilom najmanje tri osobe, aleli profila žrtve i drugih osoba, osporavanjem porijekla biološkog traga sperme u brisu na vatiranom štapiću sa gornje površine WC poklopca da potječe od optuženika, osporavanje vjerodostojnosti iskaza oštećenika, zapravo su prigovori činjenične naravi čime žalitelj u biti upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će drugostupanjski sud odgovoriti u okviru navedene žalbene osnove.
9.4. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
10. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. 10.1. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, iznesenih u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećenika MP, za kojeg tvrdi da je nevjerodostojan jer nema kapaciteta za vjerodostojno davanje iskaza, te iznoseći vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.
10.2. Međutim, prvostupanjski sud je izveo sve raspoložive dokaze, iste savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti.
10.3. Opravdano je sud prvog stupnja iskaz žrtve MP ocijenio vjerodostojnim jer ga podupiru iskazi svjedoka RP, kojoj se MP povjerio o seksualnom zlostavljanju od strane optuženika odmah nakon izlaska iz kafića, te svjedok FP, slučajni prolaznik koji je vidio žrtvu uplakanu te mu je prišao i saznao da je silovan. Jednako tako, da je silovan, žrtva MP je odmah obavijestio majku OP i oca TP, koji to potvrđuju. Iz medicinske dokumentacije o pregledu žrtve i utvrđenim ozljedama na njegovom koljenu u vidu kontuzijskog otiska, koje se, suprotno navodima žalbe optuženika, mogu povezati s mehanizmom nastanka ozljeda primjenom sile na način kako je to opisala žrtva (optuženik ga je snažno primio za glavu i kosu uslijed čega je kleknuo, a optuženik gurao njegovu glavu prema svome spolovilu i stavio ga u usta žrtve).
10.4. Bez uspjeha je pokušaj optuženika iskaz žrtve prikazati nevjerodostojnim zbog utjecaja simptomatologije graničnog poremećaja ličnosti jer zanemaruje dopunu nalaza vještakinje prof. Buljan Flander, na koji nije bilo primjedbi, da žrtva ima sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza, ali umanjenu, a razlikuje laž od istine. Okolnost da je, odgovarajući zahtjevu iz naloga za vještačenje, sa psihologijskog aspekta ocijenjena umanjena sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza žrtve ne znači da je sud oslobođen dužnosti objektivne, temeljite, podrobne i kritičke analize cjelokupne dokazne građe što je prvostupanjski sud učinio kako je navedeno pod točkama 19.1. do 20.4. prvostupanjske presude i koju u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
10.5. Žalbom optuženik ukazuje da je žrtva MP, tijekom forenzičkog intervjua za potrebe psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, donekle izmijenio opis događaja i da zbog nedosljednosti u iskazivanju, a što je rezultat simptomatologije graničnog poremećaja ličnosti, iskazu žrtve se ne može pokloniti vjera.
10.6. Nasuprot tome, ovdje treba imati u vidu da je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenika provedeno gotovo godinu dana nakon danog iskaza na sudu, što je moglo utjecati na kvalitetu onoga što je tijekom vještačenja izjavio. Međutim, s pravom prvostupanjski sud ocjenjujući konkretno dani iskaz žrtve MP, zaključuje da se radi o manje važnim detaljima, (je li gost iz kafića dobrovoljno izašao ili je izbačen, je li oštećenik popio Cedevitu ili ju je odbio, razlike u opisu prostorije u kojoj je silovan, nakon napada njegove majke na optuženika da se optuženik nije branio i da je tražio da se zove policija), doista nije odlučno i nema značaj koji mu optuženik pridaje te ne utječe na pravilnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve.
10.7. Pored toga, žrtva MP je dao potpuno logično objašnjenje da on, brat i otac nose iste gaće, suprotno prigovoru optuženika, općepoznato je da se rublje u boji pere na manjim temperaturama te nije neobično da je na gaćicama žrtve nađen
DNA profil najmanje tri osobe. Pri tom, u odnosu na dokazanost obavljenih spolnih odnošaja između optuženika i oštećenika s pravom prvostupanjski sud uzima da s obzirom na mjesto, izgled, oblik i veličinu traga nađenog na poklopcu WC daske postoji visok stupanj vjerojatnosti da se radi o biološkom tragu sperme optuženika.
10.8. Iskaz oštećenika odgovara stvarno proživljenim događajima, a vjerodostojnost njegovom iskazu daju i drugi kontrolni elementi, konkretno iskaz svjedoka RP, OP i TP, te FP. U istinitost ovih svjedoka nema se razloga sumnjati, jer nemaju razloga lažno iskazivati, time da je svjedok FP slučajni prolaznik. Jednako tako, kakvog bi motiva žrtva imala za lažno terećenje optuženika kojeg nije ni poznavao.
10.9. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da je iz obrazloženja presude razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, odnosno članak 3. stavak 3. ZKP/08., kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.
11. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
11.1. Nisu u pravu, optuženik kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznu, niti državni odvjetnik kada tu kaznu smatra preblagom.
11.2. Naime, protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalaže državni odvjetnik nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženiku ispravno uzeo kao otegotno bezobzirnost, brutalnost i upornost koju prvostupanjski sud nalazi u većem broju spolno zlostavljajućih radnji. Jednako tako je, pravilno vrednovao otegotnim da je optuženik iskoristio svoje radno mjesto konobara nudeći mu piće kako bi zadobio povjerenje oštećenika, te da je psihičko stanje oštećenika nakon inkriminiranog događaja pogoršano.
11.3. Stoga, uzimajući u obzir sve tako utvrđene otegotne okolnosti, te njegovu dosadašnju osuđivanost, a u odsutnosti olakotnih okolnosti prvostupanjski je sud optuženog BP ispravno za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Tako utvrđena kazna, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
12. U pravu je državni odvjetnik u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka kojom je optuženika oslobodio obveze plaćanja sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08. da prvostupanjski sud za sada nije potpuno, a time i pravilno ocijenio optuženikove imovinske prilike zbog čega bi njegovo imovinsko stanje u vrijeme izvršenja odluke o troškovima bilo takvo da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje (eventualno drugih osoba), na što u svojoj žalbi osnovano ukazuje državni odvjetnik. Naime, prema osobnim podacima koje je dao optuženik proizlazi da je neoženjen, bez djece i radio je kao konobar. Stoga je prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka valjalo ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
13. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i 483. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
