Poslovni broj: Usž-2934/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članice vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. Z. iz O., kojeg zastupa V. P., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., kojeg zastupa S. H., voditeljica Službe, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-629/22-8 od 31. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-629/22-8 od 31. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/22-02/22, urbroj: 511- 01-158-22-4 od 13. travnja 2022., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Tužitelj u žalbi navodi kako je presudom prvostupanjskog suda osporeno rješenje tuženika, sud ocijenio zakonitim i pravilnim, jer smatra da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, te kako mu je zakonito određena novčana kazna kao najblaža vrsta kazne koju zakon propisuje. Tužitelj tijekom postupka nije sporio određene činjenice, ali osporava da bi počinio težu povredu službene dužnosti, u opisu djela i u težini djela. Tuženik je detaljno obrazlagao posljedice uzrokovane pandemijom Covid virusa, međutim isto je nesporna činjenica, ali je sporno što je tijekom cijelog postupka tužitelj opetovano tražio da mu se izda pisano rješenje kojim mu je određena samoizolacija. Sva tijela koja su bila nadležna za izdavanje istoga su navela da ga nisu izdala, a zatim da jesu, no to rješenje nije dostavljeno tužitelju koji je zatražio primjerak istog. Upravo zato i egzistira stav tužitelja da teže povrede nije moglo biti, s obzirom da mjera samoizolacije koja mu na posljetku nije ni zakonito određena nije stoga niti mogla biti prekršena. Smatra da mu je takvo rješenje trebalo biti dostavljeno sukladno odredbi članka 97. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, koji određuje da se rješenje u usmenom obliku dostavlja stranci i u pisanom obliku, kada je to propisano zakonom ili ako stranka to zahtijeva ili ako za to postoje opravdani razlozi. U rješenju Ustavnog suda, broj: U-I-1372/20 i dr. od 14. rujna 2020., na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, odlučivalo se o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavnom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U istoj odluci, vezano za određivanje samoizolacije Ustavni sud je obrazložio modalitete određivanja iste iz očitovanja Vlade Republike Hrvatske. Tužitelj također smatra da je njegov zahtjev za prekid postupka bio opravdan do dostave rješenja o izjavljenoj žalbi zbog šutnje uprave, odnosno do dostavljanja rješenja o određivanju samoizolacije, što je prvostupanjski sud odbio. Sud smatra da se ne radi o prethodnom pitanju, te da je prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka. Upravo u ovakvom obrazloženju krije se paradoks ovog cijelog postupka, a to je da se tužitelj ne može braniti od optužbe, jer mu nitko ne želi dostaviti rješenje na koje ima pravo. Dakle, odluke i obrazloženje Ustavnog suda se ne poštuju na štetu tužitelja. Ako tužitelj ne može osporavati izrečenu mjeru samoizolacije, može li zaštititi svoje Ustavno pravo na slobodu kretanja koje mu je zajamčeno ustavnom? Zato i dalje smatra da se radi o prethodnom pitanju sukladno članku 56. ZUP-a, a koje je sud trebao i propustio riješiti. Temeljem svega iznijetog smatra da nije bilo osnova da se proglasi odgovornim za težu povredu službene dužnosti, te predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu prihvati, predmetnu presudu ukine u cijelosti ili istu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora u cijelosti, te dosudi i troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

6. Iz spisa predmeta je vidljivo da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog Disciplinskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2021. oglašen odgovornim što je dana 10. srpnja 2020. za vrijeme dok mu je bila određena mjera samoizolacije zbog pandemije virusa Covid-19, napustio mjesto stanovanja i sa mldb. kćerkom otišao na …. u Caffe bar "….", O., gdje se na terasi zadržao u vremenu od 10,00 – 11,00 sati, a kraće vrijeme i u društvu s policijskom službenicom I. PP O., te se kao policijski službenik nije pridržavao naloženih uputa Ravnateljstva policije vezano za odluke i preporuke Stožera civilne zaštite; Zavoda za javno zdravstvo o ponašanju tijekom određene mjere samoizolacije, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11. – 66/19.), radi čega mu je izrečena novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

8. Prije svega, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog tužitelja za prekidom upravnog spora do donošenja odluke o žalbi tužitelja izjavljenoj Nastavnom zavodu za javno zdravstvo, O.-b. županije, Službi za epidemiologiju zbog propuštanja donošenja i dostave pojedinačne odluke javnopravnog tijela, jer nije riječ o prethodnom pitanju u smislu članka 44. ZUS-a, jer odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja ne ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), obzirom da je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o takvoj situaciji u kojoj bi bilo opravdano prekinuti upravni spor.

Obzirom da tužitelj u suštini ne osporava činjenično utvrđeno stanje, već primjenu prava, smatrajući da nije počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, jer je tužitelj kao policijski službenik počinio djelo opisano u izreci prvostupanjskog rješenja o čemu je sud, kao i prvostupanjsko tijelo posebno u obrazloženju svoje odluke, naveli valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

9. Temeljem iznijetog valjalo je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom na činjenicu da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.

U Zagrebu 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.