REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-5114/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. P., OIB: …, S., …, koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S.,

protiv tužene P. ……, S., …, OIB:…, koju zastupaju punomoćnici J. J. i A. J., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 15. studenoga 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dne 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I/ Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od veljače 2016.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 961,29 EUR-a/ 7.242,84 kuna ( fiksni tečaj konverzije: 1€= 7,53450 kuna) zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,65 € / 615,19 kuna teče

od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,29 € / 612,45 kuna teče

od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,01 € / 610,40 kuna teče

od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,59 € / 614,76 kuna teče

od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,96 € / 647,70 kuna teče

od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,84 € / 631,69 kuna teče

od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 87,60 € / 660,01 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,85 € / 601,63 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 79,02 € / 595,38 kuna teče

od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,16 € / 619,01 kuna teče

od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,16 € / 619,01 kuna teče

od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,16 € / 415,61 kuna teče

od 15. veljača 2017.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II/ Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 886,17 eura/6.676,88 kn uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana 14. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 15. ožujka 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica u radnom odnosu kod tužene, a koja predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Tužbom tužiteljica potražuje od tužene isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 21. rujna 2023., u ukupnom iznosu od 961,29 eura/7.242,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu od 21. listopada 2022. tužena je navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu, jer tužiteljica nikada nije zatražila od tužene dostavu platnih podataka, a tužitelj je prije podnošenja tužbe imao sve podatke na temelju kojih je mogao odrediti tužbeni zahtjev. Osporava osnovu potraživanja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., procjene DZS od 4. rujna i 4. prosinca 2015., priopćenja DZS od 27. studenoga i 28. kolovoza 2015., obračuna razlike plaće dostavljenog od strane tužene pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tužene u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da joj je tužena u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunavala i isplaćivala plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn.

- da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ).

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.

7.1. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

8. Tužena prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji navodeći da tužena ne može biti nositelj pravne dužnosti isplate razlike za osnovicu plaće budući da tužena nije pristupila potpisivanju Sporazuma o osnovici plaće sa sindikatima javnih službi kao niti dodatku Sporazuma, jer su potpisnici bili isključivo Vlada RH i sindikati javnih službi, međutim, takovi prigovori tužene su neutemeljeni. Naime, tužiteljica je zaposlenica tužene koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužiteljici pa je stoga tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

9. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost Sporazuma.

9.1. Osim toga, za istaknuti je kako je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Revr-13/02, zauzeo je stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

9.2. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju tuženu, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

10. Nadalje, u utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

11. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

12. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama.

12.1.Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

12.2. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.

13. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

14. Stoga je tužena tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), a tužena je tužiteljici plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje isplaćivala primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn.

15. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. i to u iznosu od 961,29 eura/7.242,84 kn, koju visinu je tužiteljica postavila sukladno izračunu tužene.

15.1. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je to pravilno i tužiteljica zatražila, pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

16. Nadalje, tužena je u odgovoru na tužbu istakla kako nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu i kako se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 186.b ZPP-a jer tužiteljica nije dokazala da je od tužene zatražila dostavu platnih podataka.

17. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 23. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

18. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

19. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine.

20. Dakle, tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti kao ovršna isprava, već je sukladno dostavljenoj dokumentaciji od strane tužene (po zahtjevu tužiteljice iz podneska od 7.studenoga 2022. za dostavom platnih lista od strane tužene, a sve radi uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice, tužena je uz podnesak od 14. rujna 2023. dostavila potrebnu dokumentaciju, odnosno izračun razlike plaće), podneskom od 21. rujna 2023. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene isplatu iznosa od 961,29 eura/7.242,84 kn za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017.

21. Kako je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka uredila tužbeni zahtjev na novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.

22. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica nije raspolagala potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac tužiteljice, već je podneskom od 21. rujna 2023. tužiteljica (a prije zaključenja prethodnog postupka) prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tužena dostavila potrebnu dokumentaciju.

23. Tužena je istakla prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan. 23.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje - ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

23.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

23.3. Kako je tužba podnesena dne 15. ožujka 2021., a najstarije potraživanje tužiteljice se odnosi na veljaču 2016., koje dospijeva na naplatu 15. ožujka 2016., to je onda očito da nije nastupila zastara, već naprotiv tužba je podnesena u zastarnom roku od pet godina.

24. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, pa je tužiteljici, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje Tarifa), priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podneska od 7. studenoga 2022. 75 bodova, od 21. rujna 2023. 18,75 bodova, za pristup na ročište od 20. rujna 2023. i 15. studenoga 2023. po 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 37,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn iznosi 708,94 eura, na ime PDV-a iznos od 177,23 eura, ukupno iznos od 886,17 eura/6.676,88 kn. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 14. prosinca 2023, kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude.

U Splitu 14. prosinca 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene