Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-651/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja P. G. pok. L. iz R., OIB:…,

zastupanog po punomoćniku K. L., odvjetniku u Š.,

protiv tuženika I. G. pok. J. iz R., OIB:…,

zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u Š.,

radi ustupa i nepačanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude

Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-477/22- od 19. svibnja 2023., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-477/22- od 19. svibnja 2023.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„Dužan je tuženik predati u nesmetano vlasništvo i posjed dio čest. zgr. 225 k.o. R. i to baš onaj dio koji je na skici mjesta očevida vještaka P. S., dipl. ing. geod. od 26.09.2022.g. označen slovima A-B-C-D-A, te se ubuduće kaniti svakog svojatanja i pačanja u tu nekretninu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 922,40 Eura/6.949,82 kuna[1] u roku od 15 dana.“

2. Tužitelj pravovremeno i dopuštenom žalbom po izabranom punomoćniku pobija citiranu presudu navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev te dosuditi tužitelju parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik poriče žalbene navode tužitelja. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj posebno ne upućuje na neku od tih povreda.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi podnesenoj 3.ožujka 2022. navodi da je dio čest. zgr. 225 k.o. R. bila u suvlasništvu prednika stranaka, braće sada pok. N. G. i Š.

G. koji su se podijelili tako da je pored ostaloga N. G. pripala u vlasništvo čest. zgr. 225 u naravi kuća i dvorište za cijelo, a Š. G. čest. zgr. 227/1 i čest. zem. 10275 za cijelo, sve k.o. R.,

-da Š. G. nakon podjele imovine nije imao gdje stanovati pa je sa sinom

M. G. poduzeo gradnju kuće na čes. zem. 10275 k.o. R. te da su se djelbenici sporazumjeli da do vremena izgradnje kuće Š. G. ostane živjeti u dijelu kuće na čest. zgr. 225 u površini od 20 m2 s ulazom do ulice, najkasnije do 1945., ali da je kuća izgrađena zapaljena u II. svjetskom ratu oko 1943., da je Š. G. umro 1939., a sin M. nastavio živjeti u predmetnoj ustupljenoj mu kući te da su se M. G. i N. G. sporazumjeli da ostane u toj kući do opoziva, a što

da su dogovorili i M. G. te L. G. nakon smrti N. G. 1950. do

opoziva, a kako je i M. G. umro da je njegov sin J. G. nastavio uživati predmetnu nekretninu do svoje smrti, a nastavio je koristiti njegov sin I. G. kojeg je tužitelj kao nasljednik djeda N. i oca L. u više navrata pozivao na predaju nekretnine na što se tuženik oglušuje pa traži donošenje presude kao u izreci pod točkom I.,

-da se tuženik u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer da je otac tuženika J. (J.) 1976. rekonstruirao građevinu sagrađenu na čestici 225 i nalazi se u nesmetanom posjedu zajedno sa svojim prednicima više od 120 godina, koristi istu kao ostavu za svoje stvari potrebne za poljoprivredu, da tužitelj niti njegovi prednici nisu nikada posjedovali predmetnu nekretninu pa da tužitelj nije vlasnik, a niti posjednik predmetne nekretnine pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev,

-da je prema Izjavi od 3.veljače 1950. ovjerenoj kod Mjesnog narodnog odbora R. između L. G. pok. N. i M. G. pok. Š. utanačeno da je otac L. G., N. G.

umro 1944., a Š. G., otac M. G. 1939., da je M. G. podijelio pored ostaloga i zemlju u k.o. R. sinovima svakom po ½ dijela i odredio da na staroj kući (ognjištu)

čest. zgr. 225 površine 80 m2 sa dvorištem ostane N. G. kao stariji sin i da Š. G. dopada čest. zgr. 277/1 i čest. zem. 10257 k.o. R. na kojoj je započela gradnja kuće, da su se N. G. i Š. G. dogovorili da N. ustupi Š. dio čest. zgr. 225 površine 20

m2 k.o. R. do 1945., prije nego su L. G. i M. G. postali suvlasnici,

da je zapaljena kuća M. G. u II. svjetskom ratu izgrađena na čest. zem. 10257

k.o. R. te da je na zahtjev M. G. produljen ustup dijela čest. zgr. 225 na

što je L. pristao do 1945., s produžetkom od 3.svibnja 1950. do opoziva vlasnika ustupljenog dijela L. G. pok. Š. i njegovog sina P. G. te da M.

G. pok. Š. ili njegov nasljednik može preurediti prostor i podignuti visinu najviše do tri metra, te da po vraćanju ustupljenog dijela nema pravo na potraživanje uloženog u ustupljeni dio čest. zgr. 225 k.o. R.,

-da je prema rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Šibeniku O-3/54 od 18.prosinca 1954. iza pok. N. G. pok. M. na temelju oporuke nasljednicima proglašen sin L. G. u 4/12 dijela, unuk P. G. u 4/12 dijela,

L. ostavština S. G. u 1/12 dijela, sin G. G. u 1/12 dijela, sin M.

G. u 1/12 dijela i kći B. Ž. u 1/12 dijela,

-da je prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku O-500/57 od 1.travnja 1988. iza pok. L. G. pok. N. proglašena nasljednica V. G.,

D. E., P. G., J. G. i S. O., svaki u 1/5 dijela,

-da je očevidom utvrđeno da je predmet spora dio čest. zgr. 225 položen u općini R. zaseok M., u naravi kameni objekt sa betonskom dekom

(krovištem) na kojem je sa tri strane podignut podest, a u kamenom objektu se nalaze dvije prostorije što je otključao tuženik te se u jednoj prostoriji nalaze stvari i alati tuženika a u drugoj je radionica tuženika, da se predmetni objekt veže uz stepenište za nekretninu tužitelja, a što je prema skici očevida od 11.listopada 2022. označeno slovima A-B-C-A,

-da je prema podacima iz katastra od 1957. na čest. zgr. 225 u posjedovnom listu 106 upisan posjednik M. G. pok. N. na čest. zgr. 225 površine 83 m2, a u posjedovnom listu 108 površine 20 m2 M. G. pok. Š., a površine 80 m2

S. Ž. pok. A. „G.“, a temeljem diobenog ugovora OV-303/62 na

dijelu čest. zgr. 225 u pl. 129 površine 80 m2 upisana N. L. ž. N. S.,

zatim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku O-257/64 u pl 106 kuća i dvorište sa 83 m2 kao posjednici upisani I. D. pok. Š., B. G. ud. M., L.

G. pok. N., M. G. pok. N., G. G. pok. N. i J.

K. ž. T., svaki u 1/6 dijela,

-da je pod oznakom 26/1967 rješenje Pol 9/66 na dijelu čest. zgr. 225 u pl 108 kuća i dvorište površine 20 m2 upisan posjednik J. G. pok. I. „V.“ u novi pl 928, te prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju OV-5755/03 u pl 928 kuća i dvorište površine 20 m2 kao posjednik I. G., sin J. pok. I.,

-da se nakon smrti oca tužitelja L. G. (umro 1989.) nasljednici kćerka D.

G., brat S. G., brat J. G. i tužitelj nisu podijelili i da nekretnina pripada svim nasljednicima te da tužitelj nema suglasnost ostalih nasljednika, suvlasnika na podnošenje predmetne tužbe.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije jedini vlasnik nekretnine koja je predmet spora te prema odredbi članka 161. stavak 1.

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) bez suglasnosti ostalih suvlasnika nije ovlašten tražiti predaju u posjed predmeta spora i odbija tužbu kao neosnovanu.

8. Neosnovano žalitelj prigovara prvostupanjskom sudu na utvrđenju da tužitelj nije jedini vlasnik nekretnine te da nema suglasnost ostalih suvlasnika na podnošenje tužbe radi predaje nekretnine tužitelju. Uvidom u zapisnik o saslušanju tužitelja kao stranke na ročištu održanom 8.ožujka 2023. (list 54-56 spisa) je jasno na pitanja suda tužitelj odgovorio tko su nasljednici odnosno suvlasnici predmetne nekretnine, da se nisu podijelili i da nije osobno obavijestio ostale suvlasnike o pokretanju parnice, ali da vjerojatno znaju za parnicu. Na temelju pravilnog utvrđenja ovih činjenica je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 161. stavak 1. ZV-a odbio tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, prema odredbi članka 46. stavak 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može tražiti od trećeg samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Prema odredbi 64. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., i 114/22.) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati ispunjenje samo njemu ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače može zahtijevati ispunjenje svim vjerovnicima zajedno.

9. Pored činjenice da tužitelj bez uspjeha traži predaju u posjed predmetne nekretnine, sve kada bi takav zahtjev i bio osnovan, nema mjesta pružanju zaštite od uznemiravanja kako se tužbom traži u smislu odredbe članka 167. ZV-a jer je pretpostavka za zaštitu od uznemiravanja bespravno uznemiravanje vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari.

10. Budući tužitelj i žalitelj nije dokazao osnovanim zahtjev za povrat stvari i zaštitu od uznemiravanja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 161. stavak

1. i članka 167. stavak 1. ZV-a odbio tužbu radi predaje u posjed i zabrane uznemiravanja kao pod točkom I. izreke pobijane presude koja se potvrđuje.

11. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) kada su tuženiku koji je u sporu uspio dosuđeni troškovi postupka koji su bili potrebni i nužni.

12. Iz naprijed iznijetih razloga se žalba potvrđuje pobijana presuda primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao u izreci.

Bjelovar, 14. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković, v.r.