Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-102/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika K. b. c. S., OIB: …, S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2021-6 od 29. ožujka 2023., 14. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2021-6 od 29. ožujka 2023. godine.

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

III.) Prvostupanjska presuda u ne pobijanom dijelu (točka I. izreke) ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1.) Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 554/2021-6 od 29. ožujka 2023. godine naloženo je tuženiku K. b. c. S., S., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju I. B. iz S., razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 2.108,82 EUR-a (15.888,92 kuna[1] ) zajedno s pripadajućom: zakonskom kamatom koja na iznos od 137,50 € teče od 15. siječanj 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 162,79 € teče od 15. veljača 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 135,83 € teče od 15. ožujak 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 145,22 € teče od 15. travanj 2016. , zakonskom kamatom koja na iznos od 130,77 € teče od 15. svibanj 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 155,57 € teče od 15. lipanj 2016. , zakonskom kamatom koja na iznos od 156,63 € teče od 15. srpanj 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 181,89 € teče od 15. kolovoz 2016.

,

zakonskom kamatom koja na iznos od 172,28 € teče od 15. rujan 2016. , zakonskom kamatom koja na iznos od 152,14 € teče od 15. listopad 2016. , zakonskom kamatom koja na iznos od 152,94 € teče od 15. studeni 2016. , zakonskom kamatom koja na iznos od 159,09 € teče od 15. prosinac 2016.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 159,09 € teče od 15. siječanj 2017.

, zakonskom kamatom koja na iznos od 107,10 € teče od 15. veljača 2017., do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke).

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 622,14 EUR-a (4.687,50 kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate (točka II. izreke).

2.) Protiv navedene presude – i to samo u odluci o troškovima postupka, žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, a potražuje i trošak izjavljivanja žalbe.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Iz sadržaja žalbe potpuno razvidno proizlazi da tužitelj žalbom osporava visinu troška dosuđenog mu po prvostupanjskom sudu za jednu radnju zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika – za zastupanje na ročištu održanom dana 17. siječnja 2023. godine, za koje mu je sud prvog stupnja odmjerio trošak u vrijednosti od 50 bodova, a prema stavu žalbe isti mu je trošak trebalo priznati i dosuditi u vrijednosti od 100 bodova.

6.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene – jer sud prvog stupnja pri donošenju odluke o troškovima nije učinio niti jednu bitnu povredu postupka, niti onu (čl.354.st.2.t.11. ZPP-a) na koju se upire žalbom, a ni bilo koju drugu na koje se u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, jer je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

7.) Naime, iz stanja predmetnog spisa (list 53) izvjesno proizlazi da je dana 17. siječnja 2023. godine održano pripremno ročište kojem su pristupili punomoćnici stranaka. Iz sadržaja zapisnika sa navedenog ročišta proizlazi da je sud prvo konstatirao da je dana 26. rujna 2022. godine dostavljen sudu podnesak tužitelja kojim je uređen tužbeni zahtjev, nakon čega je konstatirao da je dana 30. rujna 2022. godine dostavljen sudu podnesak tuženika kojim je isti prije upuštanja u raspravljanje priznao u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kako je isti postavljen u podnesku tužitelja od 26. rujna 2022. godine. Nakon navedenih konstatacija u raspravnom zapisniku stoji: "Zamjenik punomoćnika tužitelja izlaže kao u tužbi te kao u podnesku od 26. rujna 2022. godine". Po navedenom sud prvog stupnja donosi i objavljuje presudu na temelju priznanja kojom u cijelosti prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

8.) Za zastupanje na navedenom ročištu sud prvog stupnja je priznao i dosudio tužitelju trošak u vrijednosti od 50 bodova, i to primjenom odredbe Tbr.9.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 126/22. – dalje: Odvjetnička tarifa).

8.1.) U ovom žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužitelju za zastupanje na navedenom ročištu pripada pravo na trošak primjenom Tbr.9.t.2. ili primjenom Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife.

9.) Odredbom Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife propisano je da za svako ročište na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada pravo na nagradu iz Tbr.7.t.1.,3.,6., i 7. Odvjetničke tarife.

9.1.) Odredbom Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife propisano je da za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja ili na osnovi izostanka, odvjetniku pripada pravo na nagradu u visini 50 % nagrade iz Tbr.7.t.1.,3.,6., i 7. Odvjetničke tarife.

10.) Za pravilnost ocjene ima li se u predmetnom slučaju primijeniti odredbe Tbr.9.t.1. ili Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife, treba imati u vidu i slijedeće:

-nespornu činjenicu da je tuženik priznanje tužbenog zahtjeva u cijelosti izvršio prije održavanja ročišta od 17. siječnja 2023. godine, tj. u svojem podnesku od dana 30. rujna 2022. godine; i

-odredbu čl.331.st.1. ZPP-a, kojom je propisano da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

11.) Upravo imajući u vidu navedeno u prethodnoj točki, te sadržaj spornog ročišta održanog 17. siječnja 2023. godine, tada je sasvim razvidno da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužitelju za navedeno ročište priznao trošak primjenom odredbe Tbr.9.t.2. Odvjetničke tarife.

12.) Naime, pretpostavka za priznavanje troška primjenom odredbe Tbr.9.t.1. Odvjetničke tarife je da se je na održanom ročištu, ili raspravljalo o glavnoj stvari, ili da su se izvodili dokazi.

12.1.) Nije sporno da se na ročištu od 17. siječnja 2023. godine nisu izvodili nikakvi dokazi, ali se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a kako je to očito zaključio i sud prvog stupnja, nije niti raspravljalo o glavnoj stvari unatoč tome što je u zapisniku sa tog ročišta upisano: " Zamjenik punomoćnika tužitelja izlaže kao u tužbi te kao u podnesku od 26. rujna 2022. godine".

12.2.) Ovo posljednje stoga što iz spisa sasvim izvjesno proizlazi da tuženik tijekom postupka nije osporavao tužbu, da nije osporio niti činjenične navode tužbe niti konačno postavljeni tužbeni zahtjev – već je naprotiv priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to je učinio u pismenom podnesku prije održavanja spornog ročišta 17. siječnja 2023. godine. Upravo s obzirom na to te da tuženik navedeno priznanje nije opozvao u skladu sa odredbom čl.331.st.4. ZPP-a, s obzirom da se u parnici raspravlja samo o spornim činjenicama, i s obzirom na odredbu čl.331.st.1. ZPP-a, kojom je propisano da se u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva bez raspravljanja donosi presuda na temelju priznanja, tada je potpuno jasno da se na navedenom ročištu niti nije imalo o čemu raspravljati vezano za glavnu stvar, niti se je stvarno raspravljalo, a kako to neosnovano sugerira tužitelj u žalbi upirući na naprijed navedenu konstataciju unesenu u raspravni zapisnik.

13.) Prema tome, pobijana odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te tužitelj istoj neutemeljeno prigovara slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu te potvrditi pobijanu odluku o troškovima sadržanu u točki II. izreke presude.

14.) Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom ne pripada mu ni trošak njenog izjavljivanja pa mu isti nije niti dosuđen.

Bjelovar, 14. prosinca 2023.

Sudac

Antun Dominko v. r.