Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-48/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice T. S. iz P., s boravištem u P., OIB:…., zastupana po T. K., odvjetniku iz P. protiv tuženika S. S. iz M., OIB:….., radi uzdržavanja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-25/22 od 25. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-25/2022 od 25. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-25/2022 od 25.07.2022.g. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa od 55.619,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora.

2. Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da se u konkretnom slučaju radi o verzijskom zahtjevu iz čl. 287. Obiteljskog zakona, a koji da regulira pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje i za roditelje i za dijete bez ograničenja slijedom čega da je tumačenje navedene zakonske odredbe od strane prvostupanjskog suda neprihvatljivo, neosnovano i protivno zakonu i sudskoj praksi. Navodi da je presudom pod posl. br. P-510/2010 tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanje za svoju djecu u iznosu od 750,00 kuna mjesečno za svako dijete, da su se nakon donošenja te odluke okolnosti ubrzo promijenile, da je tužiteljica nakon više od deset godina podnijela tužbu radi povišenja uzdržavanja i to za period pro futuro, te da je u tom postupku na temelju sudske nagodbe povišeno uzdržavanje, ali samo za vremenski period počevši od dana podnošenja te tužbe, dok da tužiteljica nije mogla podnijeti u tom trenutku tužbu za povišenje uzdržavanja za vremenski period od 5 godina unatrag jer bi bila odbijena, pa da je stoga podnijela predmetnu posebnu tužbu, tzv. verzijski zahtjev. Slijedom navedenog predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i vrati na ponovno raspravljanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu u bitnom istakao da je presudom obvezan na plaćanje dužnih iznosa uzdržavanja, a koju obvezu da je i izvršavao, a pored toga da je doprinosio djeci i za igračke, odjeću, obuću, te školsku i sportsku opremu prema svojim mogućnostima.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 55.619,00 kn zajedno sa zateznom kamatom na ime povrata utrošenih sredstva za uzdržavanje njihovo dvoje mlt. zajedničke djece u razdoblju od svibnja 2016.g. do travnja 2021.g.

6. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu iz čl. 287 Obiteljskog zakona Obiteljski zakon ( NN 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, dalje u svezi s čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, ObZ )

125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ).

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da nije sporno da je tuženik Presudom pod posl. br. P-510/11 od 11.10.2010.g. obvezan na plaćanje uzdržavanja mlt. djece od po 750,00 kn mjesečno, da su potom djeca stranaka tijekom 2021.g. zatražila tužbom povećanje uzdržavanja u predmetu pod posl. br. P Ob-76/21 koji je okončan sklapanjem sudske nagodbe kojom je povišena obveza tuženika za uzdržavanje na iznos od 1.450,00 kn po djetetu počam od 01.12.2021.g. Također da nije sporna niti činjenica da je tuženik plaćao određeno uzdržavanje za mlt. djecu.

8. Također prvostupanjski sud utvrđuje da se odredba čl. 287. st. 1. ObZ odnosi i na roditelje djeteta, te da je tužiteljica aktivno legitimirana, no u konkretnom predmetu da je specifičnost u tome što su mlt. djeca kao tužitelji tek 2021.g. podnijeli tužbu ( pod posl. br. P Ob-76/21) u kojem postupku su tražili povećanje uzdržavanja i između ostalog imali pravo postaviti zahtjev za plaćanjem povećanog uzdržavanja od časa nastanka takve potrebe ( članak 432 st.1. ObZ), no oni to nisu učinili već su sklopili sudsku nagodbu kojom su dogovorili plaćanje povećanog iznosa uzdržavanja za ubuduće od 01.12.2021.g. Prema stavu prvostupanjskog suda navedenu odredbu čl. 287. st. 1. u svezi sa st. 3. ObZ treba tumačiti na način da se ona odnosi i na roditelje djeteta, ali u slučaju da obveza uzdržavanja nije regulirana sudskom odlukom, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Budući da je obveza tuženika od časa razvoda braka bila određena sudskom odlukom, te je ista tužbom za povećanja uzdržavanja u predmetu pod posl. br. P Ob-76/21 povećana sklapanjem sudske nagodbe počam od 01.12.2021.g. to da je verzijski zahtjev tužiteljice neosnovan jer da bi u slučaju prihvaćanja takvog zahtjeva spomenute sudske odluke izgubile svaki smisao. Naime, ukoliko bi roditelj koji živi s djecom uz naplatu uzdržavanja prema odlukama suda povrh toga imao pravo tražiti isplatu i po osnovu verzijskog zahtjeva za razdoblje od pet godina unazad, bez da je u tom istom razdoblju kao zakonski zastupnik djece zatražio povećanje uzdržavanja ako je za time doista postojala potreba, tada da sudske odluke o uzdržavanju više ne bi jamčile nikakvu pravnu sigurnost obvezniku uzdržavanja, niti bi obveznik uzdržavanja koji ispunjava svoju obvezu kako je određena presudom ili sudskom nagodbom mogao smatrati da je svoju obvezu ispunio u cijelosti.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane odluke nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.

10. Također donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Naime, naknada za uzdržavanje djeteta je tražbina utemeljena na zakonu, te kada netko isplaćuje tu tražbinu umjesto osobe koja je to prema zakonu dužna činiti, ima pravo od te osobe zahtijevati naknadu isplaćenog uzdržavanja.

12. Odredbom čl. 287. st. 1. ObZ propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani, s time da se to pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje odnosi i na roditelje djeteta ( st. 3. ).

13. U konkretnom slučaju je nesporno u utuženom razdoblju od svibnja 2016.g. do travnja 2021.g. obveza tuženika na uzdržavanje bila utvrđena sudskom odlukom tj. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P-510/10 od 11.10.2010.g. kojom je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja za svoje dvoje mlt. djece E. i I. S. u iznosima od po 750,00 kn mjesečno počam od listopada 2010.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi.

14. Isto tako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju ispunjavao navedenu obvezu tj. da je plaćao uzdržavanje za mlt. djecu kako mu je to određeno citiranom Presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P-510/10.

15. Također je nesporno i da je sudskom nagodbom pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod posl. br. P Ob-76/21 od 23.11.2021.g. povišen iznos kojeg je tuženik bio u obvezi plaćati temeljem Presude Općinskog suda u Puli-Pola pod posl. br. P- 510/10 sa iznosa od 750,00 kn za svako dijete na iznos od 1.450,00 kn za svako dijete počam od 01.12.2001.g. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

16. Dakle, obveza uzdržavanja tuženika bila je u razdoblju od listopada 2010.g. utvrđena naprijed citiranom Presudom Općinskog suda u Puli-Pola pod posl.br. P- 510/10 u visini od 750,00 kn za svako dijete do 01.12.2001.g. kada je sudskom nagodbom pred Općinskim sudom u Puli pod posl. br. P Ob-76/21 povišena na iznos od 1.450,00 kn za svako dijete.

17. U situaciji kada obveznik davanja uzdržavanja uredno tj. u cijelosti i na vrijeme ispunjava svoju obvezu koja mu je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, kao što je to nesporno u konkretnom slučaju činio tuženik, tada se eventualno daljnja sredstva koja je na ime uzdržavanja djece stranaka, doprinosila tužiteljica, ne mogu smatrati opravdanim troškovima koje bi ona u smislu odredbe čl. 287. st. 1. i 3. ObZ, u svezi s odredbom čl. 1119. ZOO-a mogla potraživati od tuženika. Naime kada obveznik davanja uzdržavanja uredno ispunjava svoju mjesečnu obvezu, odnosno isplaćuje mjesečni iznos koji mu je određen pravomoćnom sudskom odlukom, tada zahtjev osobe koja je snosila troškove uzdržavanja djeteta ne može prelaziti taj iznos. 18. Dakle, zahtjev za povišenje doprinosa u uzdržavanju radi promijenjenih okolnosti u odnosu na vrijeme kada je donijeta ranija odluka o uzdržavanju, u konkretnom slučaju ne može predstavljati osnovu za povrat sredstava za uzdržavanje unatrag jer je tuženik u utuženom razdoblju uredno ispunjavao svoju obvezu na plaćanje uzdržavanja u visini koja mu je određena sudskom odlukom, pa se ne radi o uskraćenom uzdržavanju.

19. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ove presude.

20. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, pa joj primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

U Rijeci, 14. prosinca 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ksenija Dimec, v.r.