REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-801/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OKTAL PHARMA d.o.o., Zagreb, Utinjska 40, OIB 30750621355, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DR. TOMISLAV BARDEK KOPRIVNICA, Koprivnica, Željka Selingera 1, OIB 44899993850, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juršetić & Partneri d.o.o. u Zagrebu radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. u točki I. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. u točki V. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv točke IV. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim djelom presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-148/2021-26 od 20. prosinca 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Ljubice Papac u Koprivnici poslovni broj Ovrv-879/2020 od 20. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 446.331,63 kn / 59.238,39 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. od dospijeća više pojedinačno određenih iznosa do isplate po stopi propisanoj na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 108.613,95 kn / 14.415,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2022. do namirenja po stopi propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 20.075,05 kn / 2.664,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dio dosuđenog iznosa troška od 51.830,20 kn tekuće od 21. listopada 2020. do 19. prosinca 2022. kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, izveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje te utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika zahtjeva isplatu obračunatih zateznih kamata za zakašnjele isplate u iznosu od 228.092,32 kn koje su bile predmet prijedloga za ovrhu i obračunatih zateznih kamata u iznosu od 218.239,31 kn na glavnicu u iznosu od 3.415.545,79 kn koju je tuženik po utuženim računima uplatio tijekom ovog postupka. Odluka se temelji na odredbama čl. 29. st. 1. i čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude obje stranke su podnijele žalbu.

4. Tuženik svojom žalbom pobija točke I. i IV. izreke iz svih zakonom predviđenih razloga. Žalbeni navodi se svode na prigovor da je pogrešan stav prvostupanjskog suda u vezi s primjenom instituta uračunavanja propisanog odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima te da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe o zastoju tijeka zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti određenih Zakonom o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima („Narodne novine“ broj 53/20). Odluku o dosuđenom trošku tužitelju osporava zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo određujući visinu troška za svaku radnju prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje, umjesto u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 2.218,99 EUR / 16.718,98 kn.

5. Tužitelj svojom žalbom pobija odluku o troškovima spora iz točke IV. i V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je Izmijenjenom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ broj 142/22) izmijenjena vrijednost boda i da je stoga tužitelju primjenom Tbr. 48. st. 2. Tarife trebalo dosuditi trošak za radnje koje je sud ocijenio potrebnim za vođenje spora prema vrijednosti boda 15,00 kn iz Tbr. 50., a ne prema nevažećoj vrijednosti boda 10,00 kn. Nadalje navodi koje iznose je sud dosudio za pojedine radnje, a koje iznose je trebalo dosuditi primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn, te zaključno navodi da je pogrešnom primjenom vrijednosti boda oštećen za iznos od 62.050,9 kn.

6. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. Osporio je žalbene navode ističući da tužitelj u svom određenom zahtjevu za naknadu troškova nije zahtijevao trošak u visini od 178.664,36 kn koju ističe u žalbi, nego u visini od 128.689,00 kn, pa bi dosudom takvog troška bio prekoračen tužbeni zahtjev. Osim toga, navodi da su izmjene Tarife, prema kojim bod vrijedi 15,00 kn stupile na snagu 5. studenog 2022., a da je tuženik u svom određenom zahtjevu od 7. studenog 2022. zahtijevao trošak u visini navedenoj u popisu troškova, iako je u to vrijeme tarifa već bila izmijenjena. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te zahtjeva troškove odgovora na žalbu u iznosu od 1.576,07 EUR / 11.874,90 kn.

7. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

8. Žalba tužitelja protiv točke IV. izreke nije dopuštena, a protiv točke V. izreke nije osnovana.

9. Žalba tuženika nije osnovana.

10. Tužitelj žalbom pobija točku IV. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove spora. Budući da je u tom dijelu tužitelj uspio u sporu, nema pravni interes pobijati taj dio presude, pa je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22) valjalo tužiteljevu žalbu u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu.

11. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženik je u žalbi naveo da pobija presudu iz svih žalbenih razloga, međutim nije naveo određeno koja bitna povreda je počinjena.

13. Iz stanja u spisu i pobijane presude proizlazi da je tužitelj na temelju nepodmirenih računa zahtijevao isplatu u ukupnom iznosu od 3.415.545,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku dan nakon dospijeća svakog računa do isplate i obračunate zatezne kamate na zakašnjele uplate ranijih računa u iznosu od 228.097,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi. Tijekom parničnog postupka tuženik je platio glavnicu utuženih računa, tužitelj je povukao tužbu za iznos uplaćenih glavnica te zahtjeva isplatu obračunatih zateznih kamata na zakašnjele uplate glavnica s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine obračune od dana podnošenje zahtjeva sudu.

14. Radi provjere visine duga uzimanjem u obzir tuženikove uplate izvršene tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za financije i knjigovodstvo. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da nakon izvršenih uplata visina duga iznosi 446.336,34 kn i odnosi se na kamate za zakašnjelo plaćanje ranijih računa u iznosu od 228.097,03 kn i na kamate za izvršene uplate računa tijekom ovog postupka u iznosu od 218.239,31 kn. Nakon očitovanja vještaka na primjedbe stranka na nalaz i mišljenje, stranke prihvatile nalaz i mišljenje i njegovu dopunu bez ikakvih daljnjih primjedbi, pa je sud nalaz i mišljenje prihvatio kao pravilan i stručan. Sam matematički obračun kamata niti u žalbenoj fazi postupka nije sporan.

15. Neosnovan je žalbeni navod da je pri obračunu zateznih kamata trebalo primijeniti zastoj tijeka zateznih kamata propisan čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj 53/20). Tim Zakonom je u čl. 7. propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate, a prema čl. 1. tog Zakona interventne mjere su propisane samo za ovršne i stečajne postupke (čl. 1.). Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi se o provedbi ovrhe, već je postupak započeo donošenjem rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, a s obzirom da je tuženik kao ovršenik uložio prigovor, navedeno rješenje stavljeno je izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Kako ovdje nije riječ o provedbi ovrhe, već o parničnom postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da se na ovaj postupak ne mogu primijeniti odredbe navedenog propisa koje određuju interventne mjere za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kad po prijedlogu tuženika nije zatražio od vještaka da prilikom provjere pravilnosti izračuna kamata uzme u obzir vremensko razdoblje zastoja tijeka zateznih kamata.

16. Neosnovan je žalbeni navod da je primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a izvršenim uplatama tužitelj trebao zatvoriti prvo troškove, zatim kamate i na kraju glavnicu. Suprotno navodima žalitelja, ta odredba nema značenje kogentne norme jer nije propisano da će se prvo namiriti troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Pravilno je izraženo shvaćanje prvostupanjskog suda da vjerovnik ima pravo primjene takvog uračunavanja, a da je odredba čl. 172. ZOO-a dispozitivnog karaktera i da je isključivo tužiteljevo pravo koristiti se propisanim načinom uračunavanja, a koji ide u prilog tuženika jer prekida tijek kamata na glavnicu. Takvo shvaćanje je izraženo u brojnim odlukama ovog suda (npr. Pž-5298/2022 od 30. srpnja 2023., Pž-393/2021 15. prosinca 2022. i dr.).

17. Odluku o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 158. st. 2. ZPP-a glede osnovanosti zahtjeva i čl. 155. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22; dalje: Tarifa) glede visine troška.

18. Žalba tužitelja protiv točke V. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška nije osnovana. Iz tužiteljevog popisa troškova od 7. studenog 2022. (list 791. spisa) proizlazi da je naveo radnje za koje zahtjeva troškove i u kojem iznosu, a koji sveukupno iznose 128.689,00 kn. Prvostupanjski sud je troškove za radnje koje je ocijenio potrebnim za vođenje spora dosudio trošak u iznosu od 108.613,95 kn, dok je za preostali dio troška u iznosu od 20.075,05 kn s odbio zahtjev kao neosnovan.

19. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, a prema st. 2. tog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Iz tužiteljevog popisa troškova proizlazi da je zahtjev podnio sukladno citiranoj odredbi. Budući da je sud odlučio o iznosu trošku kako ga je zahtijevao tužitelj, a prema odredbi čl. 2. ZPP-a sud u postupku odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva, neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu izmijenjene odredbe Tbr. 50. Tarife, jer bi njenom primjenom, mimo postavljanog zahtjeva tužitelja, bio prekoračen tužbeni zahtjev.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o dosuđenom trošku tužitelju iz točke V. izreke je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Neosnovano je navod tuženika da je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tuženik uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva (točka II. izreke) pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. S obzirom na to da visina troškova zastupanja odvjetniku u skladu s Tarifom ovisi o vrijednosti predmeta spora, a ona se u konkretnom slučaju mijenjala (jer je tužitelj tijekom postupka snižavao tužbeni zahtjev), visinu troškova za svaku radnju koju je poduzeo odvjetnik je pravilno prvostupanjski sud odredio prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja te procesne radnje, a ne prema visini konačno postavljenog zahtjeva.

21. Iz navedenog proizlazi da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno prvo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude.

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30861-16b88

Kontrolni broj: 0a8ce-697be-ce550

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.