REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-643/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BAGER I ŽIRAFA d.o.o., Zagreb, Ratarska 35, OIB 50313792991, kojeg zastupa punomoćnik Vlatka Glad Zakšek, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PROFI BAUCENTAR d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 17, OIB 61095212969, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 9.848,93 EUR / 74.206,78 KN, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1133/2020 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1133/2020 od 18. siječnja 2023. u točkama I., III. i u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.218,73 EUR / 16.717,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1133/2020 od 18. siječnja 2023. u točki IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.244,28 EUR / 9.375,00 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od1.244,28 EUR / 9.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Obija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1133/2020 od 18. siječnja 2023. u točki V. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu žalbenog troška.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1133/2020 od 18. siječnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina u Zagrebu poslovni broj Ovrv-25/2020 od 22. travnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.848,93 EUR / 74.206,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća dva pojedinačno navedena iznosa do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 347,08 EUR / 2.615,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 9,95 EUR / 75,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 5.347,80 EUR / 40.292,98 kn sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2020. do isplate i u iznosu od 4.501,80 EUR / 33.913,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. travnja 2020. do isplate (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.463,00 EUR / 26.092,00 kn sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2023. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.975,39 EUR / 29.952,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka V. izreke).

2. Protiv presude su obje stranke podnijele žalbu.

3. Tuženik svojom žalbom pobija točke I., III. i IV. izreke presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešno utvrdio prvostupanjski sud da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj odradio sve radove u utuženoj vrijednosti, ističući da iz dopisa tuženika od 8. travnja 2020. proizlazi suprotno, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je, naveo da je u nedostatku ikakve dokumentacije na temelju koje bi se moglo utvrditi suprotno, utvrdio da su radovi izvedeni sukladno ugovoru i pravilima struke, te s obzirom na to da je svjedok Danijel Banovec, čijem iskazu je sud poklonio vjeru, naveo, između ostalog, da je bilo nedostataka izvedenih radova (....). Ponavlja navod iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te Ističe da navedeni, a niti drugi izvedeni dokazi nisu ocjenjeni sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i da sud nije dao jasno pojašnjenje o utvrđenim činjenicama, a koje su po mišljenju žalitelja u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu i iskazu saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka. Navodi kako je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza trebalo utvrditi da su izvedeni radovi imali nedostatke, da tužitelj nije počistio gradilište nakon što ga je napustio, te da u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja nije bilo osnove za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Odluku o dosuđenom trošku tužitelju osporava iz razloga jer smatra da je pogrešno sud odredio visinu nagrade za radnje koje je ocijenio potrebnim za vođenje spora. Navodi da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznos od 74.206,78 kn i da je nagrada odvjetniku za pojedine radnje 100 bodova, pa da nije jasno kako je tužitelj zahtijevao i sud dosudio naknadu za svako ročište u iznosu od po 2.500,00 kn plus PDV, iako je vrijednost boda za radnje poduzete do 1. studenog 2022. iznosi 10,00 kn, a tek nakon 1. studenog 2022. iznosi 15,00 kn. Smatra da stoga trošak za pojedine radnje nije trebalo priznati u zatraženom iznosu od 2.500,00 kn plus PDV. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 443,81 EUR.

4. Tužitelj svojom žalbom pobija točku V. izreke u dijelu kojom je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud troškove s osnove naknade za rad odvjetnika trebao dosuditi primjenom izmijenjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22). Smatra da je pravilnom primjenom Tbr. 48. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u odnosu na radnje koje je sud priznao kao potrebne za vođenje spora trebalo primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn i dosuditi tužitelju i daljnji trošak u iznosu od 1.493,13 EUR. Predlaže preinačiti odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke na način da se tužitelju dosudi trošak u iznosu od 1.493,13 EUR / 11.250,00 kn. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 207,15 EUR / 1.560,80 kn.

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio žalbu kao neosnovanu odbiti, te tužitelju dosuditi troškove za sastav odgovora na žalbu.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana osim u dijelu odluke o parničnom trošku.

8. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.848,93 EUR / 74.206,78 kn na ime naknade za radove koje je tužitelj kao podizvođač tuženika (kao glavnog izvođača radova) izveo na temelju Ugovora o izvođenju radova broj 2- 7/2019 od 8. srpnja 2019. u objektu Turističko naselje Costabella u Rijeci. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo i prigovor radi prebijanja za tražbinu koju ima prema tužitelju u istom iznosu s osnove troškova čišćenja gradilišta, budući da to nije napravio tužitelj nakon što je napustio gradilište i troškova koje je imao jer je drugi izvođač izveo radove koje nije dovršio tužitelj.

. 10. O žalbi tuženika.

11. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Suprotno žalbenim navodima pobijanu presudu je moguće ispitati budući da sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama za prihvaćanje tužbenog zahtjeva i donesenu odluku o prigovoru radi prebijanja u skladu s odredbama članka 333. stavka 3. i članka 338. stavka 3. ZPP-a. Izreka presude ne proturječi sama sebi i razlozima presude, budući da pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama za prihvaćanje tužbenog zahtjeva i ocjenu neosnovanim prigovora radi prebijanja pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka (uvidom u isprave u spisu, saslušanjem stranaka i svjedoka te vještačenjem po vještaku građevinske struke) utvrdio da je tužitelj kao podizvođač tuženika na temelju ugovora koji su stranke sklopile 8. srpnja 2029. izveo radove na koje se odnose predmetni računi i to račun br. 2/1/1 od 15. ožujka 2020. koji je izdan na temelju 7. privremene situacije za radove izvedene u veljači 2020. godine i račun br. 3/1/1 od 20. travnja 2020. koji je izdan na temelju 8. privremenoj situaciji za radove izvedene u ožujku 2020. godine, te da iskazana količina i cijena za izvedene radove odgovara stvarno izvedenim radovima i uvjetima ugovora. Istaknuti prigovor radi prebijanja je ocijenio neosnovanim jer iz izvedenih dokaza nije mogao utvrditi postojanje nedostatka izvedenih radova i da bi netko iza tužitelja obavio čišćenje gradilišta.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno i na temelju cjelokupnog postupka je utvrdio odlučne činjenice za donošenje pobijane odluke. Pravo ocjene provedenih dokaza pridržano je za sud (članak 8. ZPP-a), stoga postupanjem u skladu s tom ovlašću i time što provedene dokaze nije ocijenio u skladu s tuženikovim shvaćanjem, na strani prvostupanjskog suda nije bilo nezakonitog postupanja koje bi osnovano dovelo u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica i zakonitost prvostupanjske presude. U obrazloženju presude, sud je dao jasne i valjane razloge zašto smatra da je tužbeni zahtjev osnovan, a prigovor radi prebijanja neosnovan, koji razlozi odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava priloženih spisu koje je sud cijenio i za svoje ocjene dao razumljive razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. 14. Prvostupanjski sud je utvrdio, a među strankama nije sporno, da su stranke Ugovorom o izvođenju radova broj 2-7/2019 od 8. srpnja 2019. ugovorile da će tužitelj kao podizvođač tuženika izvoditi gips - kartonskih i knauf radova te da je ugovorena cijena radova predračunska i da će se vrijednost radova utvrditi na temelju stvarno izvedenih radova ovjerenih u građevinskoj knjizi. Iz iskaza svjedoka Danijela Banovca, kojeg je angažirao tuženik da obavlja nadzor i evidenciju izvedenih radova od strane njegovih kooperanata (podizvođača) pa i tužitelja (glede gips- kartonskih i knauf radova koje su osim tužitelja izvodili i drugi podizvođači) i njegove pisane evidencije o izvedenim radovima je utvrdio da su radovi iz 7. i 8. privremene situacije izvedeni u naznačenoj vrijednosti. Suprotno žalbenim navodima, sud je obrazložio zašto je poklonio vjeru iskazu svjedoka u navedenom dijelu i zašto nije prihvatio njegov iskaz u dijelu koji se odnosi na čišćenje gradilišta, argumentima koje prihvaća i ovaj sud. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tuženika, je utvrdio da je potvrdio navode navedenog svjedoka da je tužitelj izveo sve radove navedene u 7. i 8. privremenoj situaciji. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je prihvatio kao stručan i s obzirom na to da je vještak otklonio sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, je utvrdio da je tužitelj izveo radove iz 7. i 8. privremene situacije sukladno ugovoru i pravilima struke i da vrijednost izvedenih radova odgovara obračunu iz dostavljene građevinske knjige i evidencije koju je vodio Danijel Banovec. S obzirom na navedena utvrđenje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju za radove izvedene po 7. i 8. privremenoj situaciji utuženi iznos na temelju odredbe čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

15. Valja istaknuti da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i detaljno obrazložene razloge kojim je otklonio prigovore tuženika kako na nalaz i mišljenje vještaka tako i druge prigovore koje tuženik ponavlja i u žalbi, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

16. Neosnovan je navod tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio dopis tuženika od 8. travnja 2020. i da tužitelj nikad nije odgovorio na taj dopis, budući da suprotno proizlazi iz točke 11. obrazloženja pobijane presude u kojoj se sud poziva na taj dopis i da je navode iz dopisa tužitelj osporio, a što doista proizlazi iz podataka u spisu (očitovanje tužitelja od 10. travnja 2020. na listu 66. spisa). Stoga je sud pravilno zaključio da je teret dokazivanja tvrdnji na kojim se temelji istaknuti prigovor radi prebijanja prijeboja bio na tuženiku, a koje tvrdnje tuženik nije dokazao. Pored toga valja istaknuti da glede troškova čišćenja za koje je, uz troškove dovršetka radova po drugim izvođačima, tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, iz dokaza koje je priložio tuženik proizlazi da je ponuda treće osobe za čišćenje gradilišta izdana 2. travnja 2020. (dakle, prije nego što je tužitelj napustio gradilište i prije nego je dopisom od 8. travnja 2020. obaviješten o propustu u vezi s čišćenjem gradilišta i pozvan na čišćenje u određenom roku), da je račun za čišćenje izdan 30. travnja 2020., a nalog za plaćanje trošak je izdan 22. travnja 2020., ali nema dokaza da je proveden. Dakle, čak i da tužitelj doista nije obavio čišćenje nakon izvedenih radova i da ga je tužitelj pozvao da to učini, iz dokaza koje je tuženik priložio na tu okolnost se ne može sa sigurnošću utvrditi da se radi o čišćenju u vezi s tužiteljevim radovima i da je tuženiku nastao trošak čišćenja u navedenom iznosu. Nadalje, iz sadržaja tuženikovog dopisa od 8. travnja 2020. proizlazi da tuženik tim dopisom poziva tužitelja da izvede daljnje radove (ne prigovara se radovima iz 7. i 8. privremene situacije), pa to što je treća osoba izvela te radove ne daje pravo tuženiku da troškove za izvođenje tih radova naplati od tužitelja s obzirom na to da je ugovorena cijena bila predračunska i da je ugovoreno da će se plaćanje izvedenih radova vršiti prema količini stvarno izvedenih radova (čl. 2.1. Ugovora) i na temelju mjesečnih privremenih situacija (čl. 4.3. Ugovora). Tuženik je dakle, te radove umjesto tužitelju platio onom tko ih je i izveo.

17. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud, jednako kao prvostupanjski, smatra da je primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. i čl. 221.a ZPP-a) pravilno ocijenjen neosnovanim tuženikov prigovor radi prebijanja.

18. Zbog navedenog je žalbu tuženika protiv točaka I. i III. izreke valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu.

19. U odnosu na žalbe stranaka protiv odluke o parničnim troškovima.

20. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je odluka o troškovima donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava uz obrazloženje da je trebalo nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika u odnosu na radnje koje je sud priznao kao potrebne za vođenje spora primijeniti vrijednosti boda u iznosu 15,00 kn. Tužitelj je popisom troškova (list 230. spisa) zatražio trošak za sve radnje poduzete po odvjetniku u iznosu od po 2.500,00 kn, a koji mu je sud priznao i dosudio, iako je prema vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu (74.206,78 kn) sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa) nagrada odvjetnika za pojedine radnje 100 bodova. Prema tome primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tbr. 48. 50.Tarife tužitelju trebalo priznati trošak u iznosu od 1.500,00 kn prema Tbr. 9.1. i 8.1., a priznat mu je neosnovano veći iznos za te radnje (2.500,00 kn bez PDV-a) na što s pravom upire tuženik.

21. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je za radnje poduzete po odvjetniku prije stupanja na snagu Izmjenama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) odnosno do 1. studenog 2022. trebalo primjeniti vrijednost boda 10,00 kn, a nakon 1. studenog 2022. vrijednost boda 15,00 kn. Naime izričitom odredbom čl. 48. st. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo na temelju Tbr. 50. Tarife primijeniti vrijednost boda 15,00 kn.

22. Prema tome, tužitelju je za radnje poduzete po odvjetniku koje je sud ocijenio potrebnim za vođenje spora trebalo dosuditi iznos od 1.500,00 kn prema Tbr. 9.t.1 i 8.t.1. a za jedan podnesak u iznosu od 375,00 kn prema Tbr. 8. t. 3. (ukupno 10.500,00 kn) i PDV u iznosu od 1.968,75 kn, što uvećano za trošak građevinskog vještačenja u iznosu 2.500,00 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 1.092,00 kn sveukupno iznosi 16.717,00 kn / 2.218,73 EUR.

23. Zbog navedenog je žalbu tužitelja protiv točke V. izreke valjalo odbiti kao neosnovanu, a žalbu tuženika protiv točke IV. izreke na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a uvažiti i preinačiti i odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.375,00 kn / 1.244,28 EUR.

24. Tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe, jer je žalba samo djelomično osnovana glede sporednog zahtjeva (odluke o parničnom trošku), čija se vrijednost ne uzima kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, ako ne čini glavni zahtjev, pa se prema njemu ne mogu odrediti ni troškovi postupka (članak 35. ZPP-a).

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na tuženikovu žalbu odbijen je kao neosnovan jer prema ocjeni ovog suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30860-d5d39

Kontrolni broj: 054cc-44c8e-1c378

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.