1

 

Poslovni broj: 59. Pp-1769/2024

 

                            

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

               Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

Poslovni broj: 59. Pp-1769/2024

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Jadranki Parać Šaka, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Balen, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika N.-I. B. i II okrivljenice A.-M. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, VII PP Z., Klasa: …, Urbroj: ... od 6. veljače 2024., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti I, II okrivljenih, dana 7. veljače 2024., 

 

p r e s u d i o   j e

 

I okrivljenik N.-I. B., sin V. i A.-M., rođen ... u R. N., državljanin RH-e, OIB …, SSS, bez zaposlenja, uzdržavan od strane majke i ušteđevine, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u Sv. K. Z., D. P. 58, neprijavljeno boravi u Z., T. 6,

 

II okrivljenica A.-M. B., kći S. i Đ. Z., rođena ... u Z., državljanka RH-e, OIB …, VŠS, zaposlena, dobrog imovnog stanja, razvedena, majka jednog djeteta, prekršajno nekažnjavana, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u Sv. K. Z., D. P. 58, boravište u Z., T. 6,

 

krivi su

 

I što su 6. veljače 2024. u 04,30 sati u Z. u stanu na adresi T. 6, počinili međusobno fizičko nasilje u obitelji na način da je N.-I. B. svoju majku A.-M. B., rukama u predjelu prsa gurao iz sobe, dok je A.-M. B. otvorenim dlanom ruke udarila sina u lice, nakon čega ga je u više navrata pokušala otvorenim dlanom udariti u lice,

 

dakle, kao majka i sin počinili međusobno tjelesno nasilje u obitelji,

čime su počinili prekršaj iz čl. 10. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,

pa im se temeljem cit. propisa,

 

izriče

I okrivljeniku N.-I. B. novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura)

II I okrivljenici A.-M. B. novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura)

 

 

Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, I i II okrivljenici, a se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od dana 6. veljače 2024. u 11,00 sati do dana 6. veljače 2024. u 17,10 sati, kao 39,82 eura (tridesetdevet eura osamdesetdva centa) za jedan dan zatvora, pa imaju za platiti 220,80 eura (dvjestodvadeset eura osamdeset centa), svaki.

 

II Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) I i II okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.), sud upozorava I i II okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

III Temeljem članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, I i II okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura (tridesetdevet eura osamdesetdva centa) svaki, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

              1. VII Policijska postaja Z., Klasa: …, Urbroj: ... od 6. veljače 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenih, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I okrivljenik N.-I. B. je na raspravi kod ovog suda, ispitan na okolnosti iz optužnog prijedloga naveo da se smatra krivim za počinjenje predmetnog djela prekršaja. Iskazao je da živi s majkom u Zagrebu, u stanu na adresi T. 6. U šestom mjesecu 2021. godine cijepio se protiv Covid-a i od tada ima određene zdravstvene probleme i to smetnje urtikarije, stradao mu je živčani sustav i ne može spavati. Kada kaže da ne može spavati to se dešava unazad tri godine učestalo, najčešće konzumira tablete za spavanje i na taj način pokušava regulirati spavanje. To se dogodilo i sinoć pa je prije odlaska na spavanje popio tabletu i zaspao je, nakon toga je popio još jednu tabletu, ali se probudio negdje oko četiri ujutro, jer je imao probavne tegobe, odnosno proljev te se djelomično uneredio. Otišao je do WC-a, nakon toga do kuhinje po sok i kako se majka zbog njega probudila, jer ga je pretpostavlja čula, zamolio je majku da mu pomogne presvući krevetninu. To su i učinili i svako je otišao spavati u svoj krevet, odnosno majka u svoju sobu. Nakon toga budući da već ima problem s živcima, počeo se plakati, jer se loše osjećao i ona se vratila do njega u sobu, sjela je na njegov krevet. Tu je došlo do konfliktne situacije na način da mu je ona govorila da prestane, jer će završiti na psihijatriji gdje će mu davati tablete i tome slično. U jednom trenutku ona je uzela plišanca, kojeg sada ima kod sebe i počela ga njime udarati. On se u jednom trenutku ustao iz kreveta, primio je majku rukama u predjelu ramena i prsa, jer ju je htio izgurati iz sobe, ali je ona pružila otpor i tada ga je udarila otvorenim dlanom u lice, može se reći ošamarila jedan puta, a kada je to pokušala opet učiniti, blokirao je njezine udarce. Ipak je majku izgurao van iz sobe. On je nakon toga pozvao djelatnike policije. On i majka imaju djelomično narušen odnos, a nakon ovog sa cijepljenjem 2021. godine to je eskaliralo, te se nakon dugog vremena dogodilo da su jutros imali fizički sukob, zbog čega to više ne želi trpjeti. Na upit suca ima li mogućnosti da se razdvoji fizički od majke, isti je naveo da ima dogovoreno liječenje na C., a nakon toga bi trebao ići kod oca u N..

3. II okrivljenica A.-M. B. je na raspravi kod ovog suda iskazala da se ne smatra krivom za počinjenje predmetnog djela prekršaja. Njezin sin od 2021. godine ima problem, jer se tada cijepio protiv Covid-a i krenuli su zdravstveni problemi. Jedan od problema je taj što on ne može spavati, za to su mu potrebne tablete i dešava se da nakon nekog vremena na njih postaje imun pa mu te tablete treba mijenjati. Ovo ljeto se činilo da se stanje stabiliziralo, on je počeo i raditi, ali je od jeseni ponovno pojavio problem nesanice, a uz to je izgubio i posao i poprilično se zatvorio u sebe, a inače je zatvorenija osoba. Platila je sinu liječenje u N. i činilo se da je to dalo rezultate, ali se to kod njega učestalo vrti u krugu. Sada je s njom trebao ići na C. i platili su terapiju, a nakon toga je trebao ići u N.. Naime njegov otac i ona su se razveli i u principu je ona vodila brigu o sinu, ali je sada zamolila oca da se uključi, jer i ona sve teže izlazi na kraj s ovom situacijom, a čini joj se da će možda i promjena dobro djelovati na njega. Danas ujutro je čula da se sin digao u ranim jutarnjim, čak noćnim satima i da je išao na WC, nakon toga je on nju pozvao da mu pomogne i došla je, jer nije znala što se točno dešava, a mislila je da ima problem s urtikarijom ili da je nešto prolio. Zamolio ju je da promijene krevetninu, jer je imao proljev, što su zajedno učinili, on je nakon toga legao u krevet, izgovorio je jednu bujicu riječi, da ga je uništila, da su ga oni uništili, da je cjepivo krivo, zamolila je sina da se smiri, da se mora boriti, da se ne smije predati i u tome smislu. Nakon toga je sjedila na njegovom krevetu i razgovarala s njim i objašnjavala je sinu da se ne može prepustiti bolesti. On je plakao kada je ušla u sobu, kada je počela pričati djelomično se smirio, ona mu je govorila da se smiri jer će završiti tamo gdje su ga htjeli zatvoriti, da je već prošao taj proces i da mu tamo ne mogu pomoći. On se tada ustao počeo ju je gurati van iz sobe, okrenula se bočno jer je htjela izvaditi ključ iz vrata sobe, jer se bojala da se on ne zaključa, jer je to neki dan učinio. Ključ je izvadila, izmaknula se, on je lupao vratima i ona je otišla. Na upit suca je li ga ošamarila, II okrivljenica je navela da to nije točno, da ga nije ošamarila, da ga nikada u životu nije ošamarila, da ga je kao dijete znala lupiti po guzici, ali da ga nikada nije lupila po licu. Decidirano je tvrdila da ga nije ošamarila, niti je to dalje pokušavala. On je otišao spavati i jedino je moguće da ga je zakačila s laktom, ali sasvim sigurno ne po licu. Dodala je da ga s ovom lutkom nije udarila jutros, udarila ga je možda prije dva tri tjedna po vratu u smislu prestani, ali se to više dogodilo kao znak zezanja.

4. U tijeku dokaznog postupka sudac je proveo dokaz suočenjem između I okrivljenika i II okrivljenice, na okolnost dinamike odvijanja navedenog događaja, gdje je I okrivljenik gledajući u II okrivljenicu iskazao: „ošamarila si me danas ujutro sto posto jedanput i još si par puta pokušavala“, pritom je to I okrivljenik iskazao decidirano i jasno i dodao je: "i u djetinjstvu si me znala udariti, još i u Njemačkoj", nakon čega je  II okrivljenica gledajući u I okrivljenika iskazala: „N. kad sam te ja danas ošamarila, držala sam se za vrata da uzmem ključ“, nakon čega je I okrivljenik govorio: "da poslije si se držala za vrata nakon što si me udarila", a II okrivljenica je govorila: "kada bi se poslije držala za vrata, kad si me gurnuo na vrata".

5. Predstavnik tužitelja nije imao pitanja za I i II okrivljenike.

6. Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj kažnjavanosti I i II okrivljenih te je evidentirano da isti do sada nisu pravomoćno prekršajno kažnjavani.

              7. Na temelju obrane I i II okrivljenih, kao i provedenog dokaznog postupka između I i II okrivljenih, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da su I i II okrivljenici počinili djelo prekršaja koje im se stavlja na teret, na način da su počinili međusobno tjelesno nasilje u obitelji jedan prema drugom.

              8. Ovakvo činjenično stanje proizlazi prije svega iz obrane I okrivljenika koji je priznao počinjenje predmetnog djela prekršaja i koji je u svojoj obrani naveo da je kritične zgode u ranim jutarnjim satima došlo do konfliktne situacije, gdje je on svoju majku gurao rukama u predjelu ramena i prsa u namjeri da ju izgura iz sobe. II okrivljenica A.-M. B. je također u svojoj obrani navela da je došlo do konfliktne situacije nakon što su ona i sin presvukli krevet i da je isti tada nju počeo gurati van iz sobe. U ovom dijelu obrane I okrivljenika i II okrivljenice su sukladne, a iz ovakve obrane nedvojbeno proizlazi da je I okrivljenik u svom ponašanju ostvario obilježje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret, odnosno da je počinio tjelesno nasilje prema svojoj majci, na način da ju je rukama gurao van iz sobe. Međutim II okrivljenica je porekla da bi ovom prilikom ona jednom ošamarila sina, odnosno nakon toga pokušala istog više puta udariti otvorenim dlanom u lice te je II okrivljenica decidirano tvrdila da ga nikada u životu nije ošamarila i da ga nikada nije lupila po licu, da ga je kao dijete znala lupiti po guzici i da je jedino dozvoljava da je moguće da ga je zakačila laktom kada ju je gurnuo na vrata, ali ne po licu. I okrivljenik je izričito naveo i opisao da je njegova majka kada ju je počeo gurati rukama da izađe iz sobe pružila otpor i da ga je tada ošamarila po licu i potom još nekoliko puta pokušala ošamariti, ali da je on to blokirao i da ju je u konačnosti izgurao van iz sobe i pozvao djelatnike policije. Ovaj sudac je smatrao obranu I okrivljenika životno uvjerljivom i logičnom, tim više što je upravo I okrivljenik zatražio intervenciju djelatnika policije nakon spornog događaja te je tereteći i sebe za počinjenje djela prekršaja tjelesnog nasilja, teretio i svoju majku na način da bi ga ona ošamarila, ne pokušavajući izbjeći odgovornost za svoje ponašanje. Svoje uvjerenje sudac je potkrijepio i analizom provedenog suočenja između I i II okrivljenih, gdje je I okrivljenik decidirano i jasno opisao da ga je ista ošamarila i da je to još par puta pokušavala i pri tom je naveo da je točno da se ona držala za vrata, ali tek nakon što ga je udarila, dok je II okrivljenica tijekom suočenja ostala kod svoje obrane tvrdeći da istog nije udarila. Analizirajući njihove obrane ovaj sudac je smatrao da II okrivljenica pokušava relativizirati svoju prekršajnu odgovornost za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret, objašnjavajući da je jedino moguće da ga je zakačila s lakotom, ali ne po licu, isto tako navodeći da ga s lutkom nije ovom prilikom udarila, već prije dva ili tri tjedna po vratu, u smislu prestani, ali da se to više dogodilo kao znak zezanja, zbog čega ovaj sudac smatra da II okrivljenica pokušava umanjiti svoju odgovornost za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret, dok je obranu I okrivljenika sudac smatrao vjerodostojnom.

9. Stoga je sudac I i II  okrivljenike oglasio krivima i izrekao im novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I i II okrivljenika.

10. Sudac je I i II okrivljenicima izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za predmetno djelo prekršaja, koja je propisana u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do devedeset dana, imajući u vidu njihovu dosadašnju nekažnjavanost, te sudac s obzirom na naprijed navedeno smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

11. Sud je u konkretnom slučaju na I i II okrivljenike primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.) na način da im je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

12. Odbijen je tužitelj u svom prijedlogu da se prema I i II okrivljenicima primjeni zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja s obzirom da sud nalazi uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti, a osobito činjenicu da isti do sada nisu prekršajno kažnjavani  za djela prekršaja iz oblasti nasilja u obitelji, niti su uopće prekršajno kažnjavani te činjenicu da I okrivljenik odlazi na liječenje na Cipar, a potom u Njemačku kod oca, što su iskazali i I okrivljenik i II okrivljenica da ista mjera nije neophodna radi dodatnog postizanja svrhe prekršajnih sankcija.

              13. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su I i II okrivljenici proglašeni krivima to su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

 

U Zagrebu, 7. veljače 2024.

 

Zapisničarka                                                                         Sutkinja

Radojka Balen, v.r.                                                                Jadranka Parać Šaka v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.