Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-20/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kmp-3/2023-23. od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika I. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. P. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kmp- 3/2023-23. od 2. listopada 2023. optuženi K. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11 (ispravno članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11.), kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude te je na temelju članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (ispravno članka 227. stavka 4. KZ/11.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom K. P. je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točki 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi K. P. je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka, te se optuženom K. P. nalaže plaćanje istih, a kako nedostaju podaci o visini troškova, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. o visini troška posebnim rješenjem odlučit će predsjednik vijeća.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači presudu u odluci o kazni.

2.2. Optuženik se žali po branitelju, odvjetniku I. M., zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 471. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 467. točka 4. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu „u smislu navoda žalbe“ i optuženiku izrekne blažu kaznu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu te da pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o sigurnosnoj mjeri.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik u kojem predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis je, u skladu sa odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izvješteni su, na njihovo traženje, optuženi K. P. i njegov branitelj I. M., te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik I. M., dok uredno pozvani, nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga, blizu minimuma propisane kazne za predmetno kazneno djelo te ne odgovara svrsi kažnjavanja. Smatra da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne trebao dati manji značaj ispravno utvrđenim olakotnim okolnostima, a veći značaj otegotnim okolnostima, okolnostima kaznenog djela i stupnju krivnje. Ističe kako bi zbog velikog broja prometnih nesreća s najtežim posljedicama koje su skrivili mladi alkoholizirani vozači, kao što je ovdje slučaj, pri čemu je optuženik nesreću skrivio pod utjecajem alkohola od 1,43 g/kg i brzini od 107,84 km/h koja je bila neprilagođena danim prometnim uvjetima i konkretnoj situaciji, posljedično sa gubitkom jednog mladog života, stroža kazna postigla svrhu specijalne prevencije. Pritom ističe da posljedice nesreće očito nisu na optuženika primjereno djelovale jer neredovito odlazi na kontrole psihijatra i ne koristi od psihijatra propisanu terapiju te je ponovno upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, a u vozilu je prevozio jednu osobu zbog čega je prekršajno kažnjen.

8. S druge strane, optuženik smatra da je kazna prestrogo određena te da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj olakotnoj okolnosti iskrenog i potpunog priznanja krivnje punog žaljenja i kajanja, na koji način je doprinio brzom i efikasnom okončanju ovog kaznenog postupka te pokazao svijest o djelu, njegovim posljedicama, pokazao kritičnost spram svog ponašanja i spremnost na posljedice svog postupanja kao i činjenici da ga je smrt M. K. osobno i teško pogodila jer je s istim bio bliski prijatelj, zbog čega se psihijatrijski liječio i liječenje mu je i nadalje potrebno. Pritom svoje navode potkrepljuje iscrpnim iznošenjem sadržaja iskaza svjedoka, izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama, te nalaza i mišljenja vještakinje dr. S. G. G. kao i činjenicom da je nakon prometne nesreće na ruci dao istetovirati sliku poginulog prijatelja M. K. Također, smatra da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj činjenici da mu je majka M. K. neposredno nakon prometne nesreće rekla da se moglo i drukčije dogoditi i da ga ne krive, zatim da je bio na sahrani M. K., da redovito jednom mjesečno posjećuje M. grob, sam ili sa prijateljima, te odnosu njega i njegovih roditelja prema obitelji oštećenika, kojima su nudili kako financijsku pomoć tako i pomoć u obavljanju poljoprivrednih radova. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj činjenici da prije počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bio kazneno i prekršajno osuđivan te da je u vrijeme kaznenog djela imao 19 godina, bez do tada devijantnog ponašanja, te da kao mlada osoba svojim radom i zaposlenjem izvan svoje struke pribavlja sredstva za život.

8.1. Optuženik ističe da je prvostupanjski sud, kada mu je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu prekršajnu osuđivanost nakon predmetnog kaznenog djela, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22., dalje: ZOSPC), odnosno zbog vožnje u pripitom stanju, propustio cijeniti da se radilo o jednom jedinom prekršaju počinjenom u njegovom dosadašnjem životu bez ikakvog ranijeg devijantnog ponašanja te da se radilo o situaciji u kojoj je posegnuo za alkoholom kako bi ublažio svoju anksioznost i napetost, odnosno da bi smogao snage otići prijatelju M. K. na grob, a za čiju smrt osjeća krivnju i čija smrt ga je teško pogodila. Ističe i kako iz iskaza svjedoka I. M. i I. P. proizlazi da nikada nije imao problema s alkoholom te da je vještakinja dr. S. G. G. navela da nije ovisnik o alkoholu. Pritom citira i vještački nalaz u dijelu u kojem vještakinja navodi da anksioznost i napetost ublažava alkoholom, a ne kako bi trebao, preporučenom terapijom psihijatra, da u situacijama kada je u stresu poseže za alkoholom kao sredstvom liječenja, te da bi kroz psihijatrijsko liječenje, trebao razviti zrelije mehanizme rješavanja sa stresom.

8.2. Zbog navedenog, optuženik smatra da navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti i po svom značenju predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti pa ukoliko je ispravna odluka prvostupanjskog suda da se prema optuženiku ne primijeni maloljetničko kazneno pravo već opće kazneno pravo, da bi sukladno odredbi članka 106. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. i 141/20. - dalje: ZSM), bilo opravdano izricanje kazne blaže od propisane odnosno izreći mu djelomično uvjetnu kaznu kojom bi se u konkretnom slučaju ostvarila svrha kako specijalne, tako i generalne prevencije.

9. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za postupak individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. te je izrečena kazna primjerena svim utvrđenim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

9.1. Tako je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio iskreno i potpuno priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, tešku traumu zbog smrti bliskog prijatelja, zbog koje se psihijatrijski liječio i liječi, raniju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, da je u vrijeme kaznenog djela bio mlađi punoljetnik u dobi od 19 godina, da je bio na sahrani M. K., dok mu je kao otegotno cijenjena prekršajna kažnjavanost od 30. travnja 2023. zbog prekršaja iz članka 199. stavak 6. ZOSPC-a, jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, vožnja pod koncentracijom alkohola u krvi od 1,43 g/kg i brzinom 77 km/h većom od dopuštene. Imajući pritom na umu propisani raspon kazne (od tri do petnaest godina), osobne i obiteljske prilike, odnos prema obitelji poginulog, činjenicu da je prije prometne nesreće optuženikovo ponašanje u potpunosti bilo usklađeno s općeprihvaćenim normama mladenačkog života bez ikakvih naznaka devijantnog ponašanja, kao i da, zbog razloga navedenih u točki 14. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud, nema mjesta primjeni maloljetničkog kaznenog prava, prvostupanjski sud je opravdano optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

9.2. Naime, ispravno je prvostupanjski sud optuženiku uzeo u obzir sve navedene okolnosti koje je pri izboru visine kazne, pravilno i primjereno vrednovao pa izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine nije preblaga, kako to smatra državni odvjetnik, jer unatoč tome što je optuženik kritične zgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i brzinom znatno većom od dopuštene, što je poginula mlada osoba te da je nakon prometne nesreće počinio ranije spomenuti prekršaj, imajući u vidu brojnost i kvalitetu olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika, kao i načelo individualizacije kazne, i po mišljenju drugostupanjskog suda, a protivno stavu državnog odvjetnika, u konkretnom slučaju nije opravdano pooštravati kaznu koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku.

9.3. Također, sve olakotne okolnosti koje je optuženik isticao u žalbi, prvostupanjski sud je dostatno i pravilno cijenio pa izrečena kazna, suprotno stavu optuženika, nije prestrogo odmjerena.

10. Optuženik u žalbi navodi i da je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora, prestroga jer je trenutno zaposlen kao dostavljač u C. G. team (Obrt za ugostiteljstvo R.-o-rane duo, u S. B., O. …) pa mu je zbog loše prometne povezanosti javnim prijevozom, za odlazak na posao potreban automobil s obzirom da živi u malom mjestu S., koje je 45 km udaljeno od S. B., a i u obavljanju samog posla potreban mu je automobil.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u točki 17. obrazloženja pobijane presude, a koji upućuju na opasnost da bi optuženik pod utjecajem alkohola i neredovitog korištenja propisane terapije mogao ponovno ugroziti sigurnost prometa, i po ocjeni drugostupanjskog suda u potpunosti opravdavaju izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom za sve kategorije vozila u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

11. Prema tome, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, uz izrečenu sigurnosnu mjeru primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela te dostatna da u cijelosti ispuni zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. Osim toga, izrečenom kaznom i sigurnosnom mjerom se u dovoljnoj mjeri izražava i društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, pravednost u kažnjavanju počinitelja teških kaznenih djela protiv sigurnosti prometa te utječe na optuženika i sve ostale da se klone kršenja prometnih propisa.

12. Slijedom navedenog, te kako nije utvrđeno postojanje povreda iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.