REPUBLIKA HRVATSKA
Ovr-2174/2023-5
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Jermini Dujmović Živković, a temeljem prijedloga sudske savjetnice A. J., u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja S. masa iza G. d.o.o. u stečaju, O.: …,
S., zastupano po punomoćniku K. B., odvjetniku iz S., protiv
ovršenika I. B. d.d., S., O.: …, zastupano po
punomoćniku Đ. M., odvjetniku iz Š., radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod FINA 16. listopada 2023., a na temelju presude Trgovačkog suda u
Splitu br. 26 P-687/2021 od 26. svibnja 2022., koja je djelomično preinačena presudom VTS R. H. br.
Pž-2905/2022 od 24. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova kao neosnovan. III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova kao neosnovan.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik I. B. d.d., S., O.:
…, najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti protiv ovrhovoditelja parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog kod FINA 16. listopada 2023., a na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu br. 26
P-687/2021 od 26. svibnja 2022., koja je djelomično preinačena presudom VTS R. H. br. Pž- 2905/2022 od 24. svibnja 2023.
O b r a z l o ž e n j e
1. Kod ovog suda je 19. listopada 2023. zaprimljen prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi kod FINA temeljem ovršne isprave –
tražbine podnesenog kod FINA 16. listopada 2023., a na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu br. 26 P-687/2021 od 26. svibnja 2022., koja je djelomično preinačena presudom VTS R. H. br.
Pž-2905/2022 od 24. svibnja 2023.
2. Ovršenik u svom prijedlogu prije svega ističe da je tražbina ovrhovoditelja utvrđena gore citiranom ovršnom ispravom prestala jednostranim prijebojem- Izjavom o prijeboju (kompenzaciji) od 21. kolovoza 2023. ( Žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („NN“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 dalje u tekstu: OZ). Navodi da je 21. kolovoza 2023., sukladno odredbi čl. 196. do 202. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu: ZOO), ovrhovoditelju uputio izjavu o prijeboju u kojoj je naveo da prebija svoju dospjelu novčanu tražbinu s protutražbinom u istom iznosu koju ovrhovoditelj ima prema njemu temeljem citiranih presuda, slijedom čega je ovrhovoditeljeva tražbina u iznosu od 35.473,81 eur/ 267.277,42 kuna prestala postojati. Na koncu, ističe kako predmetnu ovrhu treba odgoditi jer trpi teško nadoknadivu štetu koja se neće moći popraviti jer je ovrhovoditelj u stečaju i nema druge imovine. Nadalje, također ističe kako je protiv presude VTS R. H. br. Pž-
2905/2022 od 24. svibnja 2023.. izjavio prijedlog za dopuštenje revizije.
3. U očitovanju na prijedlog ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (dostavljen sudu 25. listopada 2023.) ovrhovoditelj ističe da Izjava o prijeboju (kompenzaciji) ovršenika od 21. kolovoza 2023. nema nikakav pravni učinak na stečajnu masu, prijeboj je nedopušten i isključen prema izričitim odredbama čl. 176. i čl 175. Stečajnog zakona, te da je prijeboj osporen u stečaju od strane stečajnog upravitelja. Nadalje, navodi da ovršenik niti ne ističe osnov po kojoj podnosi žalbu prema čl. 50. OZ-a, kao i što nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete
4. U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom zahtjeva za izravnu naplatu od 16. prosinca 2023., presude Trgovačkog suda u Splitu br. P-687/2021 od 26. svibnja 2022. sa priloženom potvrdom pravomoćnosti, presude Visokog trovačkog suda R. H. br. Pž-2905/2022 od 24. svibnja 2023.,
prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude VTS R. H. br. Pž-2905/2022 od 24. svibnja 2023., priložene članke ZOO-a,
izjave o prijeboju (kompenzaciji) od 21. kolovoza 2023.
5. Prijedlog ovršenika nije osnovan.
6. Odredbom članka 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („NN“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ). propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu navedenog prijenosa na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).
6.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a određeno je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
6.2. Nadalje, odredbom članka 52. st. 1. i 3. OZ-a određeno je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
7. S obzirom da ovršenik smatra da tražbina ne postoji budući da je prestala jednostranim prijebojem, odnosno ističe žalbeni razlog sadržan u članku 50. st. 1. toč. 7., sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.
8. Što se tiče istaknutog prigovora prijeboja, navodi se sljedeće. Do prestanka obveza putem prijeboja u pravilu dolazi u gospodarskim odnosima jer su ugovorne strane često u ulozi kupca ili prodavatelja i u međusobnim su poslovnim odnosima kroz dulje vrijeme. Da bi se prijeboj dogodio potrebno je da uz ispunjenje ostalih pretpostavki jedna strane da izjavu drugoj strani da vrši prijeboj, neovisno o tome da li se druga strana slaže s tim. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa kada su se stekli uvjeti za to, što ustvari znači da pravni učinak kompenzacije ne nastaje od trenutka izjave, već od onog trenutka kada su se stekli uvjeti za kompenzaciju pa ona djeluje retroaktivno. Međutim, u ovršnom postupku zadatak je suda da prisilnim putem provede pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku koju dužnik nije dobrovoljno izvršio, a ne utvrđivanje spornih činjenice i rješavanje spornih pitanja među stranka. Pitanje je li tražbina ovršenika iz kompenzacijske izjave prema ovrhovoditelju sporna ili nesporana, ne bi trebalo biti od značaja. Naime, ako ovrhovoditelj ospori ovršenikovu tražbinu i tvrdnju da je tražbina iz ovršne isprave prestala građanskopravnim prijebojem, sud se u ovršnom postupku ne može upustiti u ispitivanje te činjenice, već u tom slučaju treba uputiti ovršenika da u određenom roku pokrene parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
9. Ovršenik je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe.
10. Odredbom člankom 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od taksativno navedenih pretpostavki iz članka 65. st. 1. toč. 1-11 OZ-a.
11. Dakle, da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika moraju se kumulativno ispuniti jedan od objektivnih razloga za odgodu (čl. 65. st. 1. toč 1-11) te subjektivna komponenta koja se sastoji u dokazivanju vjerojatnosti ovršenika da bi provedbom ovrhe isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili u dokazivanju vjerojatnosti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
12. U svezi s iznesenim, što je tiče objektivnih razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da pravomoćna i ovršna presuda u svakom slučaju ima prednost pred prijedlogom za dopuštenje revizije posebno imajući u vidu odredbu čl. 13. st. 1. OZ-a koja propisuje hitnost u postupanju. Uzgred se napominje da podneseni prijedlog za dopuštenje revizije u načelu nema suspenzivno djelovanje, ovršni sud nije sud koji dovodi u pitanje autoritet pobijane odluke. Nadalje, ovršenik nije ničim dokazao da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Naime, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog toga, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovine ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik ničim nije učinio. Naime, ovršenik navodi kako je ovrhvoditelj u stečaju te nema druge imovine. Međutim bez obzira što je ovrhovoditelj u stečaju ovršenik je bio dužan priložiti dokaze da njegova imovina nije dostatna za namirenje ovršenika, a što isti nije učinio.
Ovršeniku se na koncu ukazuje i da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne dobiva mogućnost da istim sredstvima raspolaže već bi ona ostala i dalje zaplijenjena sve do okončanja parničnog postupka koji bi se vodio radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
13. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. OZ-a pa je prijedlog ovršenika valjalo odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
14. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim/za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka pa je stoga sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u konkretnom predmetu.
14.1. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova valjalo je odbiti jer isti nije uspio u ovom postupku.
U Splitu, 13. prosinca 2023.
S U D A C
Jermina Dujmović Živković v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
