Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-3937/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja zavod, ured Z., OIB: …, protiv tuženika Ž. L. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u J., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-106/2023-9 od 21. lipnja 2023., dana 13. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-106/2023-9 od 21. lipnja 2023. i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 194,11 eura[1] /1.462,52 kune u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.026,28 eura / 7.732,49 kn na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2021. do 31. prosinca 2022.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - pročišćeni tekst, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da se odluka o trošku preinači, podredno ukine u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik koji je u razdoblju od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019., na teret tužitelja, koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 1.026,28 eura/ 7.732,49 kn iako mu je sa danom 30. kolovoza 2002. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca C. d.o.o., zasnovan 1. siječnja 1992., podmiri navedenu novčanu tražbinu sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2021. do 31. prosinca 2022.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

- da je uvidom u pravomoćno rješenje tužitelja, KLASA: …, URBROJ: … od 24. veljače 2020. tuženiku utvrđeno da je tuženiku s danom 30. kolovoza 2002. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca C. d.o.o., zasnovan 1. siječnja 1992.,

- da je navedenim rješenjem tuženiku utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe koji se vodio kod tužitelja te je navedeno rješenje tužitelja postalo pravomoćno 25. ožujka 2020.,

- da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19- dalje: ZOZO) tražbine naknade štete, u smislu odredbi Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a stavkom 2. istog članka propisano je da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ovoga Zakona počinju teći u slučajevima iz članka 135. i članka 138. stavka 1. toga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu,

- da je odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila,

- da je rješenje kojim je tuženiku utvrđen prestanak statusa osigurane osobe Zavoda doneseno u upravnom postupku KLASA: …, URBROJ: … od 24. veljače 2020. postalo pravomoćno 25. ožujka 2020., a tužba je podnesena sudu 10. veljače 2023 , slijedom čega prigovor zastare nije osnovan,

- da je čl. 135. st. 1. ZOZO propisano da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu, a stavkom 2. istog članka propisano je da je osigurana osoba obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu, ili ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada,

- da je čl. 97. ZOZO propisano da poslove provedbe prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđena tim Zakonom obavlja zavod, da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije utvrđeno te Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom, da u rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti,

- da je odredbom čl. 98. ZOZO propisano koje poslove Zavod osobito obavlja u provedbi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

- da je odredbom čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) propisano da je račun vjerodostojna isprava s istom snagom kao i javna isprava,

- da priložene isprave pa tako i računi tužitelja o plaćanju računa nemaju dokaznu snage javne isprave u smislu čl. 230. ZPP, ali je iste sud cijenio kao dokaze u ovom postupku,

- da nije sporno da je tuženiku utvrđen s danom 30. kolovoza 2002. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca C. d.o.o., zasnovan 1. siječnja 1992., a prema podacima osigurane osobe vodio se pod brojem … sa MBO … (list 30 do 32 spisa),

- da je tužitelj pozvao tuženika na mirno rješenje pozivom na platež od 9. travnja 2021. uz uplatnicu (list 65 spisa) i opomene pred tužbe od 6. travnja 2022. i 19. prosinca 2022. (list 94 i 96, 98 spisa) na što se tuženik oglušio,

- da je uvidom u popis računa za razdoblje od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019. i pregled postupaka (list 4 do 20,61 do 64 spisa) i potvrda o izvršenim uplatama zdravstvenim ustanovama utvrđeno da je tuženik u navedenom razdoblju na teret tuženika koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja kod doktora opće i dentalne medicine i laboratorijsku dijagnostiku (list 60 spisa),

- da je iz podataka u osobnim računima za pružene SKZZ usluge (list 21 do 29, 66 do 83 spisa) vidljivo da su specificirane količine i iznosi usluga,

- da je iz pregleda realiziranih recepata u ljekarnama u 2016. do 2019.(list 33 do 56, 84 do 93 spisa) utvrđeno da su tuženiku izdavani lijekovi na teret tužitelja,

- da je uvidom u popis računa za utuženo razdoblje (list 4 do 5 spisa) i račune ispostavljene na ime tuženog za troškove zdravstvenih usluga pružanih u razdoblju od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019. (list 57 do 59 spisa) utvrđeno da su pružatelji usluga tužitelju ispostavili račune,

- da je iz izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu i potvrde o izvršenim uplatama zdravstvenim ustanovama ( list 106 do 178 spisa) utvrđeno da je tužitelj izvršio tražene uplate navedenim zdravstvenim ustanovama (ljekarna J., ljekarne zagrebačke županije, K.B.C. S. m., O.B. K. itd.).

- da je uvidom u navedene materijalne dokaze koje je dostavio tužitelj utvrđeno da su tuženiku kao osiguratelju statusa … po police DZO …, pod brojem … sa MBO … pružane usluge doktora opće /obiteljske medicine, dentalne zdravstvene zaštite, ljekarne, laboratorija, sa opisom pregleda ,izvršenim radnjama i iznosima, za koje usluge su pružatelji usluga tužitelju ispostavili račune za pružene SKZZ usluge za koje su izdani i koje iznose usluga je tužitelj platio.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik u razdoblju od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019. nije imao status zdravstveno osigurane osobe, da je tužitelj platio troškove zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za usluge koje je koristio tuženik u razdoblju od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019. na teret tužitelja u ukupnom iznosu od 1.026,28 eura/ 7.732,49 kn, jer navedeno proizlazi iz priloženih izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja i potvrde o izvršenim uplatama zdravstvenim ustanovama, te da tuženik, iako pozvan na podmirenje, isto nije namirio, pa je pozivom na odredbe čl. 143. u vezi odredbe čl. 135., čl. 136, čl. 138 i čl. 142. ZOZO ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

9. Međutim, prema odredbi čl. 138. st. 1. ZOZO za štetu koja je nastala zbog toga što je isplata osiguranoj osobi izvršena jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika odgovara pravna osoba koja je bila obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje tuženika i koja je bila u obvezi plaćati doprinos za zdravstveno osiguranje, a sukladno odredbi čl. 138. st. 2. ZOZO samo osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz stavka 1. toga članka same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci. Iz navedenog proizlazi da je poslodavac obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje i plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, te odgovara za štetu koja je nastala zbog toga što je isplata osiguranoj osobi izvršena jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, a u konkretnom slučaju tužitelju je nastala šteta jer odjava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog brisanja iz sudskog registra 30. rujna 2015. rješenjem Tt-15/2884-117 nije dostavljena tužitelju (kako to proizlazi iz rješenja od 24. veljače 2020./list 30 spisa).

10. Pri tome su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu čl. 147. ZOZO koja u stavku 1. propisuje da tražbine naknade štete, u smislu odredbi toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a u stavku 2. propisuje da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi toga Zakona počinju teći:

1. u slučajevima iz članka 135. i članka 138. stavka 1. ovoga Zakona, od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu,

2. u slučajevima iz članaka 137. i 139. ovoga Zakona, od dana kada je postalo ovršnim rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda,

3. u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz članka 142. ovoga Zakona, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

11. Naime, budući da rješenje tužitelja od 24. veljače 2020. (list 30 spisa) ne predstavlja rješenje propisano odredbom čl. 147. st. 2. toč. 1. ZOZO, u konkretnom slučaju, za odlučivanje o istaknutom prigovoru zastare primjenjuje se odredba čl. čl. 147. st. 2. toč. 3. ZOZO.

12. Imajući u vidu da se zahtjev tužitelja odnosi na račune ispostavljene na ime tuženika na ime zdravstvenih usluga za razdoblje od 24. veljače 2015. do 11. lipnja 2019., kako to proizlazi iz popisa koji je tužitelj dostavio uz tužbu (list 57 do 59 spisa), a tužba je podnesena 13. veljače 2023., primjenom odredbe čl. 215. st.1. i čl. 230. st.

1. ZOO u vezi odredbe čl. 147. st. 1. i st. 2. toč. 3. ZOZO osnovan je prigovor zastare.

13. Slijedom svega izloženog primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

14. Tuženiku je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat trošak žalbenog postupka i to 155,29 eura/ 1.170,00 kn za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i dr./ u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife ) i 38,82 eura/292,49 kuna s osnova plaćene pristojbe za žalbu (list 208 spisa), ukupno 194,11 eura/1.462,52 kune.

U Zagrebu 13. prosinca 2023.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar, v.r.