Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 46 Gž-2666/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ured, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz S., protiv I. tuženice I. K. iz V., OIB: … i II. tuženika N. K. iz V., OIB: …, koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-61/21 od 26. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 13. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Povrv-61/21 od 26. travnja 2023.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I. K. iz V., posl. br. Ovrv-1153/15 od dana 29.12.2015. godine, kojim je naloženo ovršenicima sada tuženicima solidarno isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn1 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.241,09 EUR/24.420,00 kn(1) teče od 30.12.2010. g. do 201.01.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 3.154,82 EUR/23.770,00 kn(1) teče od 21.01.2015. g. do 25.03.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 3.064,57 EUR/23.090,00 kn(1) teče od 26.03.2015. g. do 04.06.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 2.523,06 EUR/19.010,00 kn(1) teče od 05.06.2015. g. do 22.07.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 2.432,81 EUR/18.330,00 kn(1) teče od 23.07.2015. g. do 31.07.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do 18.08.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.342,56 EUR/17.650,00 kn2 teče od 19.08.2015. g. do 25.09.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.252,31 EUR/16.970,00 kn(2) teče od 26.09.2015. g. do 10.11.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.162,05 EUR/16.290,00 kn(2) teče od 11.11.2015. g. do 18.11.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.071,80 EUR/15.610,00 kn(2) teče od 19.11.2015. g. do18.12.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena¸ na iznos od 1.981,55 EUR/14.930,00 kn(2) teče od 19.12.2015. g. pa do 18.01.2016. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn(2) teče od 19.01.2016. g. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do konačne isplate (namirenja tužitelja) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i solidarno isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 76,32 EUR/575,00 kn(2) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.12.2015. g. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do konačne isplate (namirenja tužitelja) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.661,10 EUR/20.050,06 kn(2) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu su podijeli I. i II. tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 90/17 - u daljnjem tekstu ZPP) predlažući da ovaj sud predmetnu presudu preinači na način da ukine platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i isti dosudi tuženicima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima navodi da je izreka pobijane presude nepotpuna i nejasna jer prvostupanjski sud nije naveo u kojem dijelu i za koji iznos se ukida platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi pa da je zbog toga izreka presude nepotpuna i nejasna, jer nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to pogrešno navode tuženici u žalbi.

5. U odnosu na navedene žalbene navode valja odgovoriti da sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP-a ukoliko je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, dok sukladno istoj odredbi čl. st. 2. ZPP-a ukoliko stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.

6. Stoga kako žalitelj (tuženik) nije podnio prijedlog za donošenje dopunske odluke, to se smatra da je tužba u tom dijelu povučena pa stoga žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

7. U pogledu žalbenih navoda kojima žalitelj izražava sumnju i upire na pristranost uređujućeg suca valja reći da je strankama na raspolaganju institut zahtjeva za izuzeće, ali se žalitelj tim institutom nije poslužio, a niti je ranije tijekom postupka bilo čime izrazio postojanje u pristranost.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima u iznosu od 24.420,00 kn koje je tužitelj kao osiguravatelj isplatio oštećenoj M. A. za štetu koju je pretrpila u pometenoj nezgodi nastaloj od neosiguranog motornog vozila - mopeda, a koja se dogodila 24. lipnja 2010. godine u gradu V. oko 14 i 30 sati kojim mopedom je upravljala I. tuženica, a čiji je vlasnik II. tuženik.

10. Iz stanja proizlazi:

- da se navedeni iznos štete isplaćen oštećenoj M. A. sastoji od 21.420,00 kn po osnovu neimovinske štete pri čemu je tužitelj uračunao doprinos oštećene nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%, a na ime troškova zastupanja iznos od 3.000,00 kn što ukupno predstavlja utuženi iznos od 24.420,00 kn,

- da je između ovdje tužitelja i ovdje oštećenice M. A. pred Općinskim sudom u Metkoviću vođen parnični postupak pod posl. br. P-1002/10 koji je okončan povlačenjem tužbe nakon što je ovdje tužitelj oštećenici isplatio nesporni iznos od 24.420,00 kn,

- da o tom postupku ovdje tuženici nisu bili obaviješteni,

- da je vlasnik neregistriranog motocikla prema kupoprodajnom ugovoru od 31. kolovoza 2007. bio u vlasništvu A. P. iz V., … koji je tužitelja pisanim putem izvijestio da je motocikl kojim je prouzročena nezgoda prodao II. tuženiku koji je platio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te mu je moped predan u posjed dok su se u pogledu zaključivanja pisanog ugovora dogovorili da će ga sklopiti naknadno,

- da iz podneska I. tuženice upućenog tužitelju (list 70 spisa) od 9. lipnja 2015. proizlazi da je ista suglasna platiti utuženi iznos od 24.420,00 kn u jednakim mjesečnim ratama radi izbjegavanja parničnog i ovršnog postupka te se ujedno napominje kako je I. tuženica do tada uredno podmirivala navedeno dugovanje u ratama kako joj je to predložio tužitelj te da će nastojati i u buduće iste podmirivati,

- da je I. tuženica istakla da navedenim uplatama ne priznaje obvezu i odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode u vezi s kojom postoji ovaj regresni dug,

- da je u prvostupanjskom postupku sud proveo vještačenje po sudskim vještacima N. K. (vještaku za promet) i po vještaku dr. A. A., mr. sc. specijalistu patološke anatomije i sudske medicine,

- da na nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi,

- da je u svezi predmetne prometne nezgode protiv I. tuženice pred Općinskim sudom u Metkoviću vođen kazneni postupak pod posl. br. K-13/14 u kojem je I. tuženica proglašena krivom za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Kž-108/14 od 7. srpnja 2014.,

- da je nakon ukidne odluke ovog suda prvostupanjski sud proveo dopunsko prometno vještačenje po vještaku N. K.,

to je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1.067 st. 4 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu ZOO) odlučio kao u izreci pobijane odluke.

11. U žalbenoj fazi postupka sporno je postojanje intervencijskog efekta prema tuženicima u odnosu na utvrđenja iz presude koju je vodila oštećena M. A. protiv ovdje tužitelja te iz kaznenih presuda kojima je I. tuženica proglašena krivom, zatim odgovornost za nastanak štetnog događaja, zastara utuženog potraživanja te pasivna legitimacija II. tuženika kao i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na postojanje intervencijskog efekta za utvrđenja iz kaznenih presuda i parničnog postupka koji je ovdje oštećenica vodila protiv ovdje tužitelja valja odgovoriti da su žalbeni navodi točni, jer ne postoji vezanost za činjenična utvrđenja iz te parnice. Međutim, parnični sud je vezan kaznenim presudama u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP-a). U ovoj pravnoj stvari I. tuženica je pravomoćno proglašena krivom za kršenje propisa o sigurnosti prometa, ugrožavanja prometa i izazivanje prometne nesreće u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena i to upravo za prometnu nesreću od 24. lipnja 2010. u V. u ulici šetalište … u kojoj je ozlijeđena M. A. kojoj je tužitelj naknadio štetu koja je predmet regresnog zahtjeva u ovoj parnici.

13. Iako u odnosu na I. i II. tuženike ne postoji intervencijski efekt osim u dijelu vezanosti za pravomoćnu kaznenu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti I- tuženice nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženici upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

14. Iz provedenog prometnog vještačenja i njegove dopune nedvojbeno proizlazi:

- da se mjesto prometne nezgode nalazi u V. na kolniku šetalište … u neposrednoj blizini sa križanjem sa ulicom …,

- da se motocikl kojim je upravljala I. tuženica kretao oko 50 km/h,

- da je pješakinja M. A. kolničku površinu prelazila pretrčavanjem iz pravca juga u pravcu sjevera okomito u odnosu na predmetnu prometnu crtu,

- da je pješakinja od stupanja na kolničku površinu pa do mjesta naleta motocikla na nju prevalila put od oko 5,4 m,

- da je do naleta prednjeg dijela motocikla u fazi klizanja kolničkom površinom i desnog boka pješakinje došlo u završnoj fazi prelaska sjeverne prometne trake kolnika oko 0,4 m od sjevernog ruba kolnika u pravcu juga,

- da nije poznato mjesto gdje je I. tuženica kao vozačica mopeda ili motocikla reagirala na volan na početak prelaska pješakinje što je izazvalo destabilizaciju i pad na kolnik,

- da obzirom na uobičajeni minimalni vremenski interval reakcije na volan od 0,5 sec i izračunato vrijeme klizanja mopeda na kolniku do mjesta sraza od 1,3 sec. proizlazi da je I. tuženica reagirala na volan pravovremeno u odnosu na početak prelaska kolnika od strane pješakinje pretrčavanjem,

- da je pretrčavanje pješakinje bilo u završnoj fazi,

- da je moped u trenutku kada je pješakinja započela s prelaskom kolničke površine bio udaljen oko 23,5 m od mjesta naleta te da "uz uvjet da se moped uspio održati na svom pravcu gibanja bez pada, uz prikočivanje došlo bi do kašnjenja mopeda na mjesto sraza i izlaska pješakinje sa kolničke površine i na taj način do izbjegavanja naleta".

- da je vještak utvrdio da nije moguće utvrditi točno mjesto i razlog destabilizacije mopeda na kolniku

pa da time iz navedenih utvrđenja vještaka proizlazi da je reakcija I. tuženice kao vozačice mopeda kada je uočila da pješakinja M. A. pretrčava kolničku površinu bila pravodobna, no da međutim, njena reakcija svakako nije bila adekvatna jer je posljedično uzrokovala pad mopeda, propuštanje kočenja i nalet na pješakinju čega ne bi bilo da je moped nastavio kretanje u dotadašnjem pravcu i putanji uz kočenje kao i da tijekom postupka I. tuženica ne tvrdi niti dokazuje da bi se razlog za pad mopeda nalazio u nekim drugim uzrocima.

15. Nesporno je da je pješakinja M. A. pretrčavala šetalište … na mjestu na kojem nema pješačkog prijelaza. Tuženici ne tvrde niti dokazuju da na križanju šetališta … i ulice … u čijoj neposrednoj blizini se predmetna prometna nezgoda dogodila postoji pješački prijelaz.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je oštećena M. A. imala fizičke bolove te trpila strah u visini utvrđenoj u vještačkom nalazu, da joj je trebala tuđa pomoć i njega također u duljini trajanja utvrđenoj nalazom te da su zaostale trajne posljedice s umanjenjem prava osobnosti od 20%.

17. Pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru navedenim nalazima i mišljenjima kada je prihvatio da je suodgovornost oštećene M. A. za nastanak štetnog događaja 10% uvažavajući pri tome i utvrđenja za koja je vezan pravomoćnom kaznenom presudom u pogledu kaznenog djela izazivanja predmetne prometne nezgode i odgovornosti I. tuženice za to kazneno djelo te je na taj način činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

18. U odnosu žalbene navode tuženika u pogledu visine predmetnog iznosa valja u bitnom odgovoriti da tuženici medicinskom vještačenju nisu prigovarali, da je I. tuženica podneskom od 9. lipnja 2015. prihvatila tužitelju isplatiti cjelokupni utuženi iznos od 24.420,00 kn u više mjesečnih rata te dio tog iznosa isplatila prije pokretanja ovog sudskog postupka, da ovaj sud primjenom Orijentacijskih kriterija ne nalazi da bi ovdje utuženi iznos koji je tužitelj kao osiguravatelj isplatio oštećenoj M. A. bio previsok polazeći od nespornih utvrđenja iz medicinskog vještačenja.

19. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se upire na to da je tužitelj priznao suodgovornost oštećene M. A. za nastanak štete u omjeru od 10%, ali da sud tu činjenicu nije uzeo u obzir i nije umanjio dosuđeni iznos. Tuženicima valja odgovoriti da je tužitelj kao osiguravatelj u ponudi za isplatu štete oštećenoj M. A. od 9. prosinca 2010. (list 44 spisa) utvrdio doprinos oštećene od 10% i za taj doprinos umanjio svoju ponudu upravo na iznos utužen u ovom predmetu, a što je oštećena kasnije i prihvatila. Stoga nije bilo mjesta daljnjem umanjivanju utuženog iznosa za 10% kako to pogrešno smatraju tuženici.

20. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava pasivna legitimacija II. tuženika valja odgovoriti da se u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 107/07, 146/08, 38/09 - dalje ZV) vlasništvo stvari stječe predajom te stvari u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja dok su prema odredbi čl. 458. ZOO-a bitni elementi ugovora o prodaji predmet i cijena.

21. Sve navedeno prvostupanjski sud je utvrdio iz podneska A. P. od 6. rujna 2012. iz kojeg proizlazi da je predmetni moped nekoliko dana prije nezgode prodao II. tuženiku za rezervne dijelove, da je prije predmetni moped predao u posjed II. tuženiku koji mu je isplatio ugovorenu cijenu uz dogovor da će formalni kupoprodajni ugovor sklopiti naknadno, a iz iskaza II. tuženika proizlazi da ga je upravo on preuzeo u posjed od A. P., a ne da bi ga, i to radi probe, od A. P. u posjed preuzela I. tuženica kao što se u žalbi navodi.

22. Pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor zastare jer se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a, a zastarijevanje regresne tražbine prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu uporabom vozila koje nije osigurano od automobilske odgovornosti počinje teći od prvog dana kada je osiguravatelj isplatio naknadu štete oštećenoj osobi. Iz stanja spisa vidljivo je da je tužitelj oštećenoj M. A. isplatio nesporni dio štete u ovdje utuženom iznosu i to dana 29. prosinca 2010. što proizlazi iz preslike naloga na listu 64 spisa, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 28. prosinca 2015. te zastarni rok od 5 godina nije istekao.

23. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini dosuđenog iznosa, time da žalitelji određeno niti ne prigovaraju načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti.

25. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.