REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1055/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Tomislav Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž- 1194/2021-2 od 9. prosinca 2021. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1457/19 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1194/2021-2 od 9. prosinca 2021. u dijelu pod točkama I.I., I.III., II. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1457/19 od 11. lipnja 2021. u točkama I. i III. izreke, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 134.985,48 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod toč. I. izreke; odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 9.813,68 kuna (točka II. izreke) te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 35.324,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom, prvostupanjska je presuda djelomično preinačena pod toč. I. izreke, preinačena pod toč. II. izreke i potvrđena pod toč. III. izreke, te je suđeno tako da je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 144.703,43 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na način kako je to navedeno pod toč. I.I. izreke; odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 95,73 kune sa zateznom kamatom (toč. I.II. izreke); naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 35.324,00 kune sa zateznom kamatom (toč. I.III. izreke); naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.771,88 kuna (toč. II. izreke); te je suđeno da se tuženici ne dosuđuje trošak žalbenog postupka (toč. III. izreke).
3. Ovaj sud je, rješenjem poslovni broj Revd 1692/2022-2 od 10. svibnja 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Tuženica predlaže da se pobijana presuda ukine.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski je sud ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi primjene ništetne odredbe ugovora o kreditu, prema kojem je otplata kredita vezana za tečaj CHF u odnosu na tečaj kune.
9. Nesporno je među strankama: da su 20. travnja 2005. sklopile predmetni ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziran kod Javne bilježnice Lucije Carić u Dubrovniku, pod brojem OU-312/2005 dana 21. travnja 2005. prema kojemu je isplata i otplata kredita vezana za tečaj CHF u odnosu na tečaj kune; da je tuženica isplatila tužitelju kredit prema srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita; da je tužitelj otplaćivao kredit prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan dospijeća anuiteta kredita te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit.
10. Nižestupanjski sudovi utvrđuju ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, te se pozivaju se na učinke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., s obzirom da su shvaćanja kako je sud u parnici vezan uz takva utvrđenja, na koja se tužitelji pozivao u tužbi, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a.
10.1. Prema zakonskoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti.
11. Pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te u odnosu na kamatu na odredbu čl. 1115. ZOO-a, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev koji djelomično, uz uvažavanje žalbe tužitelja i tuženika, drugostupanjski sud preinačuje.
12. U tijeku postupka nije proveden dokaz saslušanjem zaposlenice tuženika ČŠ (na okolnost pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije u ovom postupku) a koji dokazni prijedlog je tuženik isticao u odgovoru na tužbu i u podnesku predanom prije održavanja pripremnoga ročišta. Navedeni dokazni prijedlog od strane nižestupanjskih sudova odbijen je kao suvišan.
12.1. Tuženica osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i dr. - dalje ZZP) kod donošenja zaključka prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženica predložila upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja.
13. Stoga je za odgovoriti, može li se sud u situaciji kada se tužitelj poziva na ništetnost sporne ugovorne odredbe u predmetnom postupku, pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača odnosno na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. te odbiti provesti u individualnom postupku dokazni prijedlog tuženice upravo na tu spornu okolnost.
14. Revizijski je sud u svojim odlukama, poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. i Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontroli nepoštenosti ugovorne odredbe sud to dužan raspraviti, s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupka i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja. Navedeno stoga, što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača, u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje, a s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
15. Stoga je, prema tamo izraženom pravnom shvaćanju, tuženik mogao tvrditi da mu je sud morao omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način daju odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredbi zbog povrede potrošača na obaviještenost kao odlučne okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pri tome se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske, poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci toga suda poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
16. Konačni zaključak revizijskog suda, u odlukama Rev 120/2023-2, Rev 1279/2020- 2 od 14. veljače 2023. i Rev 84/2023-2 od 19. travnja 2023. kao i odgovor na tamo postavljeno pitanje da je protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača kao i procesnoj ravnopravnosti stranka zaključak suda, prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji su sudjelovali u sklapanju ugovora o kreditu kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja.
17. Stoga, a jer su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju odbili provesti predloženi dokaz od strane tuženice (saslušanje svjedoka), pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, to su takvim postupanjem povrijedili pravo tuženice na procesnu ravnopravnost u primjeni odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.
18. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u stavku I. izreke.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (stavak II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
