REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 396/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Darija Božinović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 46830600751, kojega zastupa punomoćnica NA, dipl. pravnica, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-72/2019-2 od 24. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2724/2016-48 od 15. studenoga 2018., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-72/2019-2 od 24. listopada 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2724/2016-48 od 15. studenoga 2018. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 dao tužitelju ĐA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Odlukom o otkazu ugovora o radu pod brojem i znakom: 401800203- 5131/16. VH od dana 19. rujna 2016. godine i potvrdio Odlukom Direktora društva tuženika, Broj: 5/7118/16 od dana 17. listopada 2016. godine kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan i potvrđuje Odluka direktora [obrt] br. 401800203-5131/16. VH, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti na rad tužitelja ĐA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto VOZAČ 3, 17.3.1./41, sukladno Ugovoru o radu PU-62-158/01032013 od dana 23. siječnja 2013. godine.

3. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751 naknaditi tužitelju ĐA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ju ukine.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije kao neosnovanu.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora zahtjevi su tužitelja, radnika, za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika, poslodavca, od 19. rujna 2016., o otkazu ugovora o radu i za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika.

7. Nije sporno da je tuženik predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s tužiteljem donio pozivom na čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR), obrazloživši ju tvrdnjom da je tužitelj osobito teško povrijedio obvezu iz radnoga odnosa tako što mu je predao krivotvorenu svjedodžbu srednje škole o stjecanju stručne spreme za zanimanje vozača motornih vozila, zbog čega da nastavak radnoga odnosa nije moguć.

8. Odlučna činjenica sporna među strankama u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila je je li svjedodžba ABC koju je tužitelj predao tuženiku u dokaz svoje stručne spreme autentična, odnosno, je li krivotvorena. U reviziji tužitelj ustvrđuje da se slaže sa zaključkom da bi prezentiranje krivotvorene svjedodžbe predstavljalo opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ali osporava da je predmetna svjedodžba neautentična, odnosno da je krivotvorena, obrazlažući zašto se to iz izvedenih dokaza nije moglo zaključiti.

9. Osnovano se tužitelj u reviziji poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na obje nižestupanjske presude ukazujući na to da se te presude ne mogu ispitati, a to zato što razlozi kojima nižestupanjski sudovi opravdavaju zaključak o utvrđenoj činjenici neautentičnosti predmetne svjedodžbe nisu jasni te zato što ono što se u nižestupanjskim presudama tvrdi o sadržaju isprava u koje su je prvostupanjski sud izvršio uvid u dokaznome postupku proturječi sadržaju samih tih isprava, pri čemu se sadržaj određenih isprava zanemaruje, iako se sudovi na njih pozivaju u dokazne svrhe.

10. Nije u postupku sporno:

- da je spornu svjedodžbu 1990. godine izdao ABC, pravna osoba iz Bosne i Hercegovine,

- da ta pravna osoba više ne postoji,

- da je tuženik u postupku provjere vjerodostojnosti predmetne svjedodžbe zaključak o njenoj neautentičnosti donio na temelju očitovanja ABC koja je ustvdila da je pravni sljednik ABC.

11. Nižestupanjski sudovi su, nakon što su opisali sadržaj više isprava u koje je u dokazne svrhe prvostupanjski sud izvršio uvid, utvrđenje činjenice da je predmetna svjedodžba nevjerodostojna, obrazložili time što je ABC, kojoj se tuženik obratio radi provjere vjerodostojnosti svjedodžbe, ustvrdila da je ona pravni sljednik ABC, pravne osobe koja je svjedodžbu izdala, i da se tužitelj ne nalazi u njihovoj evidenciji izvanrednih učenika za školsku godinu 1989/1990.

12. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na to da samo na temelju izjave jedne pravne osobe da je ona pravna sljednica druge pravne osobe, u situaciji kada je to među strankama sporno, nižestupanjski sudovi nisu mogli utvrditi ovu činjenicu. Naime, sve što je u vezi sa zaključivanjem o postojanju ove činjenice drugostupanjski sud naveo, reproducirajući u vezi s tim sadržajno istovjetne navode obrazloženja prvostupanjske presude, jest:

- „…. da je tuženik prvotno od ABC zatražio očitovanje za svjedodžbu koju su izdali za tužitelja.“,

- „da je E-mailom od 6. rujna 2016. (list 85. spisa) ABC 2, [adresa] u prilogu poslala Očitovanje od 31. kolovoza 2016. (list 86 i 139 spisa) u kojem je navedeno da su izvršili traženu provjeru vjerodostojnosti diplome tužitelja i da su utvrdili da se imenovani ne nalazi u njihovoj evidenciji vanrednih učenika za školsku godinu 1989/1990 pod rednim brojem matične knjige II- 184-3 za zanimanje vozač motornih vozila.“ i

- „da je navedeno očitovanje potpisano po direktorici škole BA.“.

13. Kod takvoga obrazlaganja ocjene dokaza i iz nje proizašloga navedenog činjeničnog utvrđenja osnovano tužitelj u reviziji problematizira to je li izjava jedne pravne osobe o pravnome sljedništvu dovoljna za zaključak da je tome tako i zašto je pri tome važno da je tu izjavu potpisala osoba za koju je navedeno da ju je potpisala, odnosno, kako su nižestupanjski sudovi sigurni u to da je ta osoba direktorica pravne osobe koja je izjavu potpisala, te se pita ne postoje li i u državi pod čiji pravni sustav potpada status navedene ustanove službeni registri iz kojih se te sporne činjenice mogu utvrditi. Dodatnu nejasnoću obrazlaganja prvostupanjske presude ovaj sud nalazi, na što tužitelj također u reviziji ukazuje, u tome što prvostupanjski sud citira i sadržaj druge isprave, također očitovanja ABC, koji u pitanje dovodi je li se ta ustanova uopće decidirano izjasnila o pitanju autentičnosti predmetne svjedodžbe. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude opisan je tijek tuženikovih pokušaja da na temelju naziva škola u Bosni i Hercegovini zaključi kome da se uopće obrati radi provjere autentičnosti svjedodžbe, pa je u tome kontekstu navedeno da je „E-mailom od 26. siječnja 2016. ABC obavijestila tuženika da je sve provjere potrebno izvršiti preko njihovog ministarstva za obrazovanje te je zatražena dostava čitkije kopije dokumenta, čemu je svjedokinja ČA udovoljila e-mailom od 27. siječnja 2016. (list 82. spisa).“ Potom je navedeno: „... nakon toga se svjedokinja ČA e-mailom od 27. siječnja 2016. (list 83. spisa) obratila nadležnom ministarstvu radi službene potvrde o vjerodostojnosti svjedodžbe za tužitelja, dok je Dopisom od 12. srpnja 2016. (list 84. spisa) tuženik od Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade ABC zatražio podatak o službenoj potvrdi vjerodostojnosti svjedodžbe za tužitelja.“ Dakle, iako je pravna osoba koja tvrdi da je pravna sljednica pravne osobe koja je navodno svjedodžbu izdala izjavila da se tužitelj „ne nalazi u njihovoj evidenciji vanrednih učenika za školsku godinu 1989/1990 pod rednim brojem matične knjige II-184-3 za zanimanje vozač motornih vozila.“, uputila je tuženika da se radi provjere traženoga podatka u vezi s autentičnosti svjedodžbe obrati nadležnome ministarstvu. Kako to proizlazi iz već citiranoga dijela prvostupanjske presude tuženik je po toj uputi postupio te je od ministarstva u Bosni i Hercegovini dva puta zatražio provjeru autentičnosti svjedodžbe, no o rezultatima toga traženja u nižestupanjskim presudama nema ni riječi, odnosno, sudovi niti tvrde da se ministarstvo očitovalo niti ustvrđuju kakav je sadržaj eventualnoga toga očitovanja. K tome, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je: „Dopisom od 4. svibnja 2017. ABC 2 (list 135. spisa) izvijestila je sud da su oni pravni slijednik ABC i da se po pitanju očitovanja vjerodostojnosti za tužitelja treba obratiti Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.“. Dakle, više od godinu dana nakon što se tako očitovala tuženiku, pravna osoba koja tvrdi da je pravni sljednik pravne osobe koja je izdala svjedodžbu, sada u očitovanju sudu, opet napominje da autentičnost te svjedodžbe treba potvrditi navedeno ministarstvo. Potom se, glede utvrđenja odlučne činjenice autentičnosti svjedodžbe, nižestupanjski sudovi zadovoljavaju dijelom očitovanja [obrt] u vezi s tvrdnjom o njenome pravnom sljedništvu i izostanku tužitelja u evidenciji učenika.

14. S obzirom na opisanu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka, iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP odlučeno je na temelju čl. 394. st. 2. u vezi sa st. 1. al. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud ponovno odlučiti o tužbenome zahtjevu dajući za tu odluku jasne i neproturječne razloge.

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 13. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek