REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1003/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., Z., K., OIB … , kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. L. d.o.o., Z., OIB … , kojega zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Š., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-402/19-4 od 2. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-17/18 od 13. veljače 2019., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda kojom su tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani tako da je odlučeno:
„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-17/18 od 13. veljače 2019. u stavku I. i II. izreke i sudi:
1. I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita usmena odluka tuženika S. L. d.o.o., sa sjedištem u Z., … OIB: … , MBS: … , od 30. siječnja 2018. godine o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 01. rujna 2015. godine s tužiteljem M. K., s prebivalištem u K., … OIB: … .
II. Utvrđuje se da tužitelju M. K., s prebivalištem u K., … , OIB: … radni odnos kod tuženika S. L. d.o.o., sa sjedištem u Z., …, OIB: … , MBS: … , po Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01. rujna 2015. godine nije prestao.
III. Nalaže se tuženiku S. L. d.o.o., sa sjedištem u Z., … , OIB: … , MBS: … da vrati na rad tužitelja M. K., s prebivalištem u K., … , OIB: … radi obavljanja poslova radnog mjesta računalnog operatera u roku od 8 (osam) dana.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn.
3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 8 dana.“
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ju preinači ili ukine.
3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženik revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, radnika, za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženika, poslodavca, o otkazu ugovora o radu s tužiteljem, za utvrđenje da radni odnos nije prestao i za vraćanje na rad.
7. Prvostupanjski sud je tužbene zahtjeva odbio. Obrazložio je da se ovdje ne radi o nedopuštenosti odluke o otkazu, već o tome da tuženik tužitelju uopće nije 30. siječnja 2018. usmeno otkazao ugovor o radu, kako to tužitelj tvrdi, a tuženik to osporava, već da je tuženik ugovor o radu otkazao tužitelju pismenom odlukom od 13. veljače 2018.
8. Drugostupanjski je sud primjenom čl. 373.a st. 1. ZPP drukčije utvrdio činjenice te smatra kako je tuženik 30. siječnja 2018. doista tužitelju usmeno priopćio odluku o otkazu ugovora o radu te, ne ulazeći u valjanost toga otkaza s obzirom na njegove razloge, tužbene zahtjeve smatra neosnovanima primjenom čl. 120. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR), jer smatra da je otkaz ugovora o radu koji nije dan u propisanome pismenom obliku ništetan.
9. Tuženik se u reviziji poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te tvrdi kako je „izreka drugostupanjske presude nejasna i proturječi razlozima presude“. Kako je to citirano u t. 1. obrazloženja ove presude, izrekom pobijane drugostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev koji je potom i citiran, odlučeno je koliko i u kojemu roku tuženik mora platiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova. Tuženik u reviziji ne objašnjava što mu u takvoj izreci nije jasno, a ovaj sud smatra da opisana izreka po svemu mora svakome biti sasvim jasna. Ocjenu izvedenih dokaza iz kojih proizlaze činjenična utvrđenja drugostupanjski je sud pak jasno i neproturječno obrazložio i pozvao se na materijalno pravo primjenom kojega tužbene zahtjeve smatra neosnovanima. Zato nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
10. Kako je to već navedeno u t. 4. obrazloženja ove presude, stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. To se ističe zato što u okviru istaknutoga revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava tuženik uopće ne problematizira valjanost zaključka drugostupanjskoga suda, na temelju čl. 120. ZR, o tome da je odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu ništetna već samo zato što je radniku priopćena usmeno uz navođenje razloga za otkaz, pa i u predmetnoj situaciji kada drugostupanjski sud utvrđuje da je tuženik nakon usmenoga otkaza onemogućio tužitelja da obavlja dalje radne zadatke kod njega. Umjesto toga, protivno utvrđenjima drugostupanjskoga suda, tuženik i dalje opširno upire na to da nikada, pa ni 30. siječnja 2018., nije tuženiku usmeno priopćio odluku o otkazu ugovora o radu, već da je 13. veljače 2018. donio odluku o izvanrednome otkazu ugovora o radu („zbog incidenta na radnom mjestu kada je tužitelj divljao u prostoru poslodavca i pogrdnim riječima vrijeđao kolege i posebno grubo vrijeđao članove uprave“), što inače nije među strankama sporno i koju odluku tužitelj pobija u drugome postupku. Odluku o otkazu od 13. veljače 2018. tuženik posebno spominje u kontekstu svojih prigovora predmetnoj drugostupanjskoj odluci koji se odnose na to da mu nije moguće vratiti tužitelja na rad ispunjenjem obveze iz predmetne drugostupanjske presude u situaciji kada je tužitelju radni odnos prestao na temelju odluke od 13. veljače 2018. Međutim to za primjenu materijalnoga prava nije odlučno u ovoj parnici, jer predmet odlučivanja o njoj nije valjanost odluke o otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2018. već one od 30. siječnja 2018. Zato tužitelj može prava iz radnoga odnosa ostvarivati za četrnaest dana koliko je dugo razdoblje između odluka od 30. siječnja do 13. veljače 2018.
11. Zato nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 13. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
